Kablovski operateri zaštitili građane, RAK, CIK i Tužilaštvo nijemi na glorificiranje zločinca

Gdje su naše institucije, posebno policijske i pravosudne? To se pitaju i svjetski zvaničnici, ali posebno oni koji su nakon preživljenog genocida ponovo suočeni sa strahovima i užasima. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine konstatuje da je zaprimilo hiljade e-mailova, dok policije – kantonalne, entitetske i državne – nijedna po službenoj dužnosti nije podnijela prijavu. Kome su građani prepušteni? Očito sami sebi, dok ih nakon svega dodatno boli susret s Kapijom, Ferhadijom i hiljadama drugih lokacija na kojima su počinjena zlodjela, ali i činjenica da se tim zlodjelima odaje počast, dok oni koji bi ih trebali sankcionirati ne čine ništa.

Revizionističke predstave

Jedan kovčeg. Mrtav ratni zločinac. Politički i vjerski vrh Srbije i RS-a oko njega. Beograd danas nije samo mjesto sahrane već i mjesto političke poruke, čiji su dio Željka Cvijanović, Milorad Dodik, Nenad Stevandić, Savo Minić i drugi zvaničnici RS-a odabrali da budu dio parahistorije u kojoj je Mladić heroj, a ne ratni zločinac.

Za njih je to ispraćaj, a za žrtve potvrda da presuda međunarodnog suda nije kraj borbe za istinu.

„Ne znam kome idu na sahranu – ratnom zločincu koji je pobio toliki narod“, kazala je Mejra Đogaz, žrtva genocida.

Ratko Mladić, arhitekta genocida, mrtav je. Ali nije mrtva i ideologija koja ga je proizvela. Ovo je ogledalo režima koji ne stavlja tačku na revizionizam, nego ga održava živim – od skrivanja od pravde, murala, veličanja i ponovnog buđenja četničke ideologije sa stadiona do najvećih državnih i vojnih počasti.

Umjesto tišine, izbor je to revizionističke predstave s pratećom scenografijom, heroizacijom i kolektivnim anticivilizacijskim sunovratom – i to uživo.

Jedina reakcija iz država došla je od BH Telecoma, koji je prekinuo emitovanje programa RTRS-a i ATV-a sa sahrane Mladića, što je naknadno učinio i Telemach.

„Naša je odgovornost da platforma BH Telecoma ne bude kanal za sadržaje koji mogu predstavljati promociju ili veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca, niti da svojim postupanjem doprinosimo relativizaciji pravosnažno utvrđenih činjenica ili dodatnom povređivanju dostojanstva žrtava i njihovih porodica“, saopćeno je iz BH Telecoma.

Institucije šute

Trebala je to učiniti, a nije Regulatorna agencija za komunikacije, od koje nismo dobili odgovor na naš upit, a od koje OSCE, zabrinut zbog veličanja ratnog zločinca, traži preispitivanje emitovanog programa RTRS-a.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine kaže da nije nadležna te da neće otvarati pitanje političke odgovornosti onih koji traže glas od građana Bosne i Hercegovine. Navode, međutim, da će sve prijave proslijediti Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje se za ovih deset dana nije ni oglasilo, a kamoli nekoga procesuiralo.

„Tragično je da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine šuti, da ne radi ništa. Tamo sjede neki poslušnici i kukavice koji ne smiju da rade svoj posao“, ocjenjuje Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992–1995.

„Da su oni radili svoj posao, ja sam ubijeđen da niko od lidera RS-a ne bi danas bio u Beogradu. Međutim, oni nisu htjeli da rade svoj posao. Imaju pravo i mogućnost da se isprave, kada se ova svita vrati iz Beograda, da ih sve pohapse i strpaju u zatvor“, rekao je Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

Hiljade prijava bez policijskih izvještaja

Ipak, iz Državnog tužilaštva dobili smo odgovor: „Zaprimljeno je nekoliko hiljada e-mailova građana, u kojima su prijavljene određene objave ili komentari na društvenim mrežama ili u medijskom prostoru, koje ti građani smatraju spornim. Zaprimljeno je i nekoliko prijava od fizičkih lica ili predstavnika političkih stranaka ili političkih subjekata“, navode iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Osim što je Tužilaštvo tek zaprimilo prijave, ovaj odgovor otvara još jedno pitanje: šta nam policija radi? Jer Državno tužilaštvo, vjerovali ili ne, nije zaprimilo nijedan izvještaj o počinjenom krivičnom djelu.

U ulici Vase Miskina 1992. godine u redu za hljeb ubijeno je 26, a ranjeno 108 sarajevskih civila. U redu u kojem su stajali ljudi gladni, dok je Sarajevo bilo pod opsadom, za šta je, između ostalog, Ratko Mladić osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Danas, dok su brojni zvaničnici bili na njegovoj sahrani i dok se veliča njegov lik i djelo, ova ulica ostaje nijemi podsjetnik na ono što se ne smije prešutjeti. Iza svakog njihovog heroja, a osuđenog ratnog zločinca, ostale su žrtve, a iza svakog naklona zločincu opomena pravosuđu da njihova tišina ima posljedicu.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.