Je li vraćanje Evanđelja u Čajniče tek početak problema?
Srednjovjekovni rukopis Čajničko evanđelje, nacionalni spomenik BiH, nakon 18 mjeseci restauracije i konzervacije u Srbiji, vraćen je u hram u Čajniču. Je li ovo epilog misterije njegova neovlaštenog prenošenja preko granice ili tek početak problema nacionalističkih prisvajanja, pokazat će vjerovatno dijelom i politike koje kontinuirano vrše malverzacije nad državnim spomenicima.
Restauracija i povratak Čajničkog evanđelja na mjesto kojem pripada bila bi pozitivna stvar za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine da je jedino sporno bilo pitanje kad će se vratiti. Međutim, povratak ovjekovječen obraćanjem mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma sugeriše da je ovo simptom sistemskog problema: pokušaja otuđenja nacionalnog spomenika od države BiH.
“Oni svojataju to evanđelje kao bosansko ili bošnjačko, ne znam čije još nije, a to je samo srpsko četveroevanđelje pisano srpskom rukom za potrebe Srpske pravoslavne crkve kao svetinja, kao bogoslužbena knjiga”, kazao je Hrizostom.
Podsjećamo, kada je Evanđelje izneseno iz države bez odobrenja Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, a po nalogu Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa RS-a, pozadina problema bilo je pitanje - čiji je spomenik. S jedne strane, na listi je nacionalnih spomenika naše zemlje, s druge, u vlasništvu je Srpske pravoslavne crkve. Nedefinisanost administrativnih ovlasti, vječiti kamen spoticanja, dovela je do toga da je Srpska pravoslavna crkva još u novembru prethodne godine postavila uvjet: “U slučaju da Komisija BiH ne povuče svoju odluku iz 2013. godine o pitanju kulturnog dobra, mitropolija dabrobosanska i Crkvena opština Čajniče povući će svoje saglasnosti iz 2007. godine o davanju saglasnosti za proglašenje kulturnim dobrom Crkvene opštine Čajniče i pokrenut će postupak za izlazak iz odnosnog sporazuma”.
Odluku o poništenju evanđelja kao nacionalnog spomenika na dnevne redove sjednica Komsije redovno postavlja članica u ime srpskog naroda Anđelina Ošap-Gaćanović. Odluka neće biti izglasana, tako u medijima tvrdi bošnjački član komisije Faruk Kapidižić. Od Komisije zvaničnog odgovora nema jer nema ujedinjenog stava. Nema ni odgovora Srpske ravoslavne crkve na pitanje o tome koji su onda koraci sljedeći. Oglasila se zato nauka, koja ne osporava vlasništvo dokumenta, ali naglašava međunarodnu priznatost srednjovjekovne bosanske redakcije.
“Ima srpskih filologa koji su u svoje vrijeme pisali o posebnosti bosanske grupe rukopisa, o tome zasto je ta grupa rukopisa, u koju spada Čajnicko evanđelje, zapravo, specifičnost bosanske srednjovekovne pismenosti, odnosno bosanske redakcije. Vi sada u međunarodnim bibliotekama imate tačno izdanja i ovih knjiga koja sam ja uradila i neke dostupne faksimile na stranicama svjetskih biblioteka - oni stoje kao rukopisi bosanske srednjovjekovne pismenosti”, navodi Erma Ramić-Kunić, stručna saradnica na Institutu za jezik UNSA.
Svečani povratak spomenika i dodjela ordenja restauratorima mogli bi biti tek trojanski konj kulturnom naslijeđu naše zemlje. Ovo nije epilog misterije nestanka, već sudeći po svemu, tek početak još jednog raspeća kulturne baštine Bosne i Hercegovine između nacionalističkih tendencija istorije i historije, umjesto toga da je dijelom kolektivnog naslijeđa svih njenih građana.
federalna.ba