Javne kuhinje posljednja linija odbrane od gladi: Potrebe rastu, a novca nikad manje

Gotovo 19.000 građana Bosne i Hercegovine hrani se u javnim kuhinjama i to je realnost u kojoj živimo. Još porazniji podatak je da skoro svaki peti stanovnik u BiH ne može sebi priuštiti ni jedan obrok dnevno. U zemlji u kojoj cijene hrane svakodnevno rastu, a primanja se uglavnom ne mijenjaju u skladu sa troškovima života, javne kuhinje posljednja su linija odbrane od gladi. Spiskovi korisnika sve su duži, potrebe veće, a novca nikad manje.

U društvu u kojem osnovne namirnice postaju sve skuplje, broj onih koji zavise od javne kuhinje stalno raste. Inflacija, nezaposlenost i rast troškova života guraju sve veći broj građana u stanje socijalne potrebe. Među korisnicima Narodne kuhinje danas nisu samo stari i bolesni, već i radno sposobni ljudi koji, uprkos trudu, ne mogu da obezbijede ni osnovno - hranu. Iza svakog kazana stoji životna priča, priča o izgubljenom poslu, bolesti, i tihoj borbi za dostojanstvo.

"Znate, to znači bar 70% što se tiče ishrane, čovjek mora jesti", kaže Halid Imširović, korisnik narodne kuhinje.

"Ove kuhinje su zaista poželjne, kako za nekog ko zaluta sa strane, da mu se da obrok. A velika pomoć je i bolesnim i svima...", govori Aleksandar Đurić, još jedan korisnik narodne kuhinje.

Sve je više zahtjeva, a sve manje prostora da se odgovori svima kojima je pomoć potrebna. Na području grada Bijeljine oko 270 građana svakodnevno zavisi od Narodne kuhinje, za čiji rad se iz gradske kase godišnje izdvaja oko 250.000 KM.

"Distribucija i podjela hrane se vrši na punktovima. Imamo 6 punktova, od kojih su 4 u radu i dva u Janji i imamo 50 kućnih dostava za one koji nisu u mogućnosti da dođu na neki od punktova", objašnjava Mitar Škorić, rukovodilac Službe za zajedničke poslove Grada Bijeljina.

Kako bi se tokom zimskih mjeseci obezbijedila dodatna pomoć, humanitarne akcije traju tokom cijelog decembra, a usmjerene su na prikupljanje osnovnih životnih namirnica.

"Mi ćemo se truditi da što veći broj naših korisnika iz seoskih domaćinstava obuhvatimo ovom pomoći", naglašava Mila Jović, sociolog u Centru za socijalni rad Bijeljina.

Procjene stručnjaka ne ulivaju optimizam, ukoliko se inflatorni pritisci nastave, broj građana koji će se naći u socijalnoj potrebi u narednim godinama mogao bi značajno porasti. Da „sit gladnom ne vjeruje“ najbolje potvrđuje činjenica da se u isto vrijeme, dok hiljade ljudi zavise od javnih kuhinja, javni novac troši na luksuzne službene automobile, reprezentacije i privilegije, daleko od svakodnevice onih kojima je jedan topli obrok pitanje opstanka. Sve to, upozoravaju ekonomisti, nije samo socijalni, već i ozbiljan ekonomski problem koji jasno ukazuje da je privreda ozbiljno oboljela, a inflacija je njen najvidljiviji pokazatelj.

"Ta velika kriza se pokazuje u inflaciji. Inflacija je najbolji pokazatelj bolesti jedne privrede, to znači nedostatak roba, a višak novca i cijene rastu", pojasnio je ekonomski analitičar profesor Aleksa Milojević.

Narodne kuhinje odavno nisu privremeno rješenje, već ogledalo društva u kojem sve više ljudi ne traži bolje sutra, već samo sljedeći obrok. Dok se redovi pred kazanima produžavaju, a siromaštvo postaje svakodnevica, odgovori nadležnih izostaju.

Glad ne čeka strategije, sjednice ni obećanja. Sve dok topli obrok ostaje jedina sigurnost za stotine porodica, pravo na dostojanstven život ne smije ostati privilegija.

federalna.ba