Izložba "Andrić i mi" u Travniku podsjetila na 64. godišnjicu Nobelove nagrade
Izložbom pod nazivom „Andrić i mi“ upriličene u Rodnoj kući Ive Andrića u Travniku, obilježen je 10. decembar, datum na koji je prije 64 godine Andriću uručena Nobelova nagrada za književnost.
Izložba pod nazivom „Andrić i mi“ postavljena u maloj galeriji Ex Ponto u prizemlju Muzeja „Rodna kuća Ive Andrića“ u travničkom naselju Zenjak, a koja sadrži samo odabrane printove naslovnih stranica Andrićevih djela, podsjećanje je na najvažniji datum u njegovoj književnoj karijeri, kada mu je prije 64 godine u Štokholmu uručena Nobelova nagrada za književnost. Izložba ovim povodom samo je izvod one postavljene u Mostaru u povodu obilježavanja 50. godišnjice Andrićeve smrti iz bogate kolekcije dr. Antonija Sesara.
„Ovo je, dakle jedan njegov obol onome što je Andrićeva književnost i mi vidimo preko ovih naslovnica iz cijeloga svijeta, ja bih rekao, tu svjetskost Ive Andrića, dakle po tome se vidi po prevodima i ovim izdanjima da je on svjetski klasični pisac“, pojasnio je Enes Škrgo kustos Muzeja „Rodna kuća Ive Andrića“.
I 64 godine poslije dodjele Nobelove nagrade, jasno je šta je ona značila za tadašnju zajedničku državu, ali i svjetsku književnost, te njegov rodni grad Travnik, koji je ucrtao na književnu mapu svijeta.
„Puno godina, veliki jubilej, veliki pisac, što može značiti za bilo koga u bilo kojem obliku i na bilo kojem mjestu savršenstvo književne riječi, savršenstvo pripovjedanja“, istakao je Anto Bilić intendant HK Travnik.
Čudo neviđeno, navodi Škrgo, opisujući važnost ovog datuma: „Za svjetsku književnost, ja bih rekao, datum kada je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost - velika i važna stvara - kao što jedan beogradski književnik o njemu napisa, da je to 'jednako veliko, kao kada je vezir Dželaludin paša u Travnik doveo slona, čudo neviđeno', a i danas ga evo proslavljamo i obilježavamo s mnogo razloga“, zaključio je.
Nakon više od šest desetljeća od tog datuma, u svijetu književnosti dogodile su se mnoge stvari kaže Škrgo, no ono što je bitno je da je Andrićevo ime ostalo živo, te da se svakodnevno povećava interes za njegova književna djela koja čitanjem žive i traju. Potvrđuju to i sve veći interes i dolasci ljubitelja Andrićevog književng opusa iz cijeloga svijeta.
federalna.ba