Nije bilo dileme: Morala je biti Bosna

Mnogo je izazova pred Bosnom i Hercegovinom, a naročito pred onima koji je predstavljaju i vode, a koji decenijama nisu u stanju da bez kalkulacija progovore jednim glasom i ujedine zemlju u rezultatima i napretku. Ono što političari nisu znali uraditi demonstrirala je mlada nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine plasmanom na Mundijal.

Svojom borbenošću, dobrotom, karakterom i patriotizmom igrali su kao jedan i ispisali historiju. Pokazali su da Bosna i Hercegovina ima budućnost i u junu će ponijeti bh. zastavu na Svjetskom prvenstvu kao njeni najbolji ambasadori. Bravo, Zmajevi – zaslužili ste da vas sreća prati.

Jer kako reče jedan od 11, mladi Esmir Bajraktarević, sin porodice koja je preživjela genocid u Srebrenici: "Nije bilo dileme: Morala je biti Bosna."

Dario Božić o pobjedi Bosne o kojoj je pričao čitav svijet.

Promjena kursa reprezentacije

Tako je bilo i sa nogometnom reprezentacijom, a onda su selektor Sergej Barbarez i sportski direktor Emir Spahić svojim dolaskom na čelo reprezentacije promijenili kurs.

Brojne nogometne talente koji imaju porijeklo iz Bosne i Hercegovine , a koji su zbog toga što su njihovi roditelji usljed ratnih stradanja koja su se dogodila na ovim prostorima izbjegli, rođeni širom svijeta, odlučili na neki način vratiti tamo gdje oni i žele biti i obući im dres s državnim grbom.

Velika većina tih mladih nogometaša je to sa oduševljenjem prihvatila i ne samo da su zaigrali za Bosnu i Hercegovinu, nego su to učinili na sjajan način.

Heroji u kopačkama

Njihovi djedovi i očevi su se borili za svoju zemlju sasvim drugačije, a ovi mladići koji se u to nesretno vrijeme nisu bili ni rodili sada na nogometnom terenu naciju čine sretnom i ponosnom. Pravi primjer u ovoj priči je Esmir Bajraktarević, dijete porodice koja je preživjela genocid u Srebrenici.

Rođen je u Sjedinjenim Američkim Državama deset godina nakon genocida i ne tako davno bio je potpuna nepoznanica. Sada o njemu priča cijeli nogometni svijet i mnogi su spremni da ga čak i svojataju, iako on nikada nije imao dilemu gdje pripada.

Veliki broj tih mladih nogometaša prihvatio je poziv s oduševljenjem. Ne samo da su zaigrali za Bosnu i Hercegovinu, nego su to učinili na izuzetno kvalitetan način, potvrđujući svoj talenat i pripadnost.

„Odmalena sam u srcu znao da ću birati Bosnu i Hercegovinu. Edin Džeko je moj omiljeni igrač. Postoje snimci na kojima nosim njegov dres. Imam rodbinu koja još živi u Bosni i Hercegovini i morao sam igrati za svoju zemlju“, istakao je.

Put za nove generacije

Odlučio je srcem i odlučio je ispravno, ali ne samo on. Većina reprezentativaca koji su nastupili u ovim kvalifikacijama u dresu BiH, rođeni su u drugim zemljama i imali su priliku birati.

Upravo zato što su mogli izabrati vjerovatno lakši put do plasmana na svjetsku smotru nogometa, a nisu, nego su odlučili svoj raskošni talenat i nogometno znanje podariti zemlji svojih korijena, čini ih istinskim herojima u kopačkama.

Primjer su i budućim generacijama, jer je sasvim sigurno da širom svijeta imamo još mnogo Alajbegovića, Bajraktarevića, Muharemovića, Dedića...

Njihovo vrijeme tek dolazi, a put kojim trebaju ići im je sada potpuno osvijetljen i jasan.

I zato ne sumnjamo kako će odlučiti. Heroji sadašnjeg vremena su im pokazali i zato imaju puno pravo da uživaju, a na našu veliku sreću, tek su počeli.

federalna.ba