Život poslije LeBrona: ko će naslijediti budućnost NBA lige?

Nije slučajno što se NBA liga mjeri sezonama. Takvo računanje vremena nije samo praktično, već duboko simbolično – gotovo egzistencijalno. Njemački filozof Martin Heidegger tvrdio je da vrijeme nije nešto kroz šta prolazimo, već osnovni uslov našeg postojanja: ne putanja, nego pritisak. Teška misao, bez sumnje, ali profesionalna košarka u Sjedinjenim Američkim Državama oduvijek je funkcionisala pod sličnim teretom – teretom očekivanja, naslijeđa i prolaznosti, piše The Guardian.

Danas je taj pritisak snažniji nego ikad. Milenijska generacija superzvijezda, koja je gotovo dvije decenije nosila ligu na svojim leđima i stabilizirala je nakon turbulentnih perioda, ulazi u svoju završnu fazu. LeBron James je ove sedmice napunio 41 godinu. Stephen Curry, Kevin Durant, Russell Westbrook, James Harden i Chris Paul nalaze se na zalasku karijera koje su redefinisale samu igru. Njihovo vrijeme se ne završava naglo, ali neumoljivo klizi prema kraju.

Prvi put – svijet ispred Amerike

Ono što ovu tranziciju čini historijskom jeste činjenica da nasljednici više nisu dominantno američki. Po prvi put, sljedeća velika generacija NBA zvijezda jasno je i nepogrešivo internacionalna. Elita generacije Z dolazi iz Slovenije, Srbije, Grčke, Kanade i Francuske – zemalja koje su nekada bile periferija NBA univerzuma, a danas proizvode njegove gravitacione centre.

Američki sistem i dalje izbacuje vrhunske talente, ali nekadašnja apsolutna prednost domaćeg pipelinea vidljivo je oslabila. Pretjerana eksploatacija AAU košarke, kultura „one-and-done“ na koledžima i erozija fundamentalne igre učinili su svoje. U vrtu koji je prerastao sam sebe, više nije jasno koji će izdanak dugoročno opstati.

Generacija koja živi s krajem

Za zvijezde milenijske ere, svaka sezona sada nosi svijest o konačnosti. Heidegger bi to nazvao „življenjem prema kraju“ – stanjem koje ne umanjuje odgovornost, nego je pojačava. Upravo ta svijest definiše današnje NBA veterane. Njihova odgovornost više nije gradnja, već još jedan pokušaj.

Zajedno, ova generacija osvojila je deset NBA titula i igrala u 23 finala. Ipak, šanse za još jedan trijumf su minimalne. Curry pokušava produžiti dinastiju koju vrijeme polako rastavlja. LeBron je istovremeno najveći ugovor Lakersa i igrač koji više ne može sam nositi franšizu. Westbrook se bori za relevantnost u timu osuđenom na lutriju drafta. Harden je i dalje produktivan, ali trajno nemiran. Jedino Kevin Durant, sada u novom kontekstu s rastućim Houstonom, djeluje realno pozicioniran za još jedan ozbiljan napad.

Nasljednici ne čekaju

Pitanje sukcesije više se ne može izbjeći. Nikola Jokić (30) i Giannis Antetokounmpo (31) već su dovoljno iskusni da razumiju kako vrijeme funkcioniše u NBA ligi. Shai Gilgeous-Alexander (27) izgleda kao temelj nečeg dugotrajnog u Oklahomi, dok Luka Dončić (26) i Victor Wembanyama (21) dišu za vratom cijeloj ligi.

Američko prisustvo nije nestalo, ali je značajno slabije nego u devedesetim. Jalen Brunson, Anthony Edwards, Cade Cunningham i Jayson Tatum i dalje održavaju ideju domaće sukcesije. A onda se pojavio 19-godišnji Cooper Flagg, igrač koji ne samo da remeti hijerarhiju, već je potencijalno redefiniše.

Globalizacija moći i kraj monopola

NBA nikada nije imala problem s identitetom. Njena globalna privlačnost izgrađena je kroz dominaciju afroameričkih igrača koji su igru učinili modernom, spektakularnom i kulturno nezaobilaznom – često istovremeno manevrirajući dubokim ekonomskim kontradikcijama. No, nijedna dominacija nije vječna. Svijet je sustigao Ameriku.

Generacija Z ulazi drugačije. Prethodne generacije morale su utjeloviti sisteme koji rijetko rade u njihovu korist. Današnji igrači dolaze kao brendovi sami po sebi, oslobođeni istorijskog tereta. Američka drskost i dalje ima vrijednost, ali više ne putuje sama.

Decenijama je jedini ozbiljniji prekid američke hegemonije bio Hakeem Olajuwon – i to tek nakon privremenog odlaska Michaela Jordana. Danas je ravnoteža trajno pomjerena. Milenijalci su transformisali igru – proširili šut, izbrisali pozicije, kolektiv pretvorili u oružje – ali svaka zlatna era ostavlja prazninu koju više ne može ispuniti jedna nacija.

Cooper Flagg i pitanje povratka

Postoji nelagodna simbolika u trenutku ove promjene. Kako američki globalni autoritet slabi, tako se kruni i njegova košarkaška hegemonija. Igrači iz nekada marginalnih zemalja sada su centralne figure lige.

Može li Amerikanac ponovo preuzeti krunu? Donedavno, odgovora nije bilo. Onda se pojavio Cooper Flagg. Kako mu se šut stabilizira, njegov put postaje jasniji – i, kao i uvijek u historiji veličine, počinje od odbrane. Najveće NBA ikone nikada nisu bile samo ofanzivni geniji. Julius Erving, Michael Jordan, Kobe Bryant i LeBron James dijelili su jednu ključnu osobinu: sposobnost da dominiraju igrom dok istovremeno čuvaju najopasnijeg protivnika. Ta dvosmjerna odgovornost ono je što izdvaja Flagga. Zbog toga njegov plafon ima istorijsku težinu.

Bačen u teret očekivanja nalik Dončićevim, Flagg je u početku posrtao. No, nakon odlaska generalnog menadžera Nica Harrisona iz Dallasa, pritisak je popustio, a Flagg pronašao ritam. Mavericksi su tek na rubu play-ina, ali Flagg je već ispunio najvažniji kriterij u NBA-u: postao je igrač kojem se vjeruje.

Liga vjeruje onima koji kontrolišu igru

Ono što ga čini ozbiljnim kandidatom za novo lice lige jeste rijetka kombinacija odgovornosti, svestranosti i kontrole u godinama kada većina igrača tek uči kako ostati na parketu. On igra košarku koju NBA želi nagraditi – dvosmjernu, povezanu, prenosivu. Njegov defanzivni utjecaj podsjeća na elitne centre, dok su mu ofanzivna čitanja nalik primarnim kreatorima igre. Prepoznaje nesrazmjere, balansira silu i strpljenje, i odbija da brzinu pretvori u rasipanje posjeda.

NBA kruniše igrače kojima može vjerovati. A Flagg, iako najmlađi u ligi, već igra kao veteran.

Ako NBA oblikuju okolnosti, a ne ceremonije, onda predaja baklje nije događaj nego obaveza. LeBronova generacija nosila je ligu dok tijela nisu počela popuštati. Svijet je sada zakoračio naprijed da preuzme teret. Ali, kako nas Heidegger podsjeća, nije presudno kakvu budućnost zamišljamo – već kako se prema njoj ponašamo kada stigne.

NBA ne čeka da Cooper Flagg postane nešto drugo, već reaguje na ono što on jeste.

federalna.ba/The Guardian