Zašto ljudi masovno napuštaju Novi Zeland, među njima i bivša premijerka

Za narod čiji je nadimak ptica neletačica, odlazak u inostranstvo ironično je postao svojevrsni obred odrastanja. Posljednjih godina broj Kivija koji napuštaju Novi Zeland dosegnuo je rekordne razine, a većina ih se seli u susjednu Australiju.

Bivša premijerka Jacinda Ardern posljednja je u nizu poznatih osoba koje su se pridružile tom egzodusu. Njena kancelarija je prošle sedmice potvrdila da su se ona i njena porodica preselili u Sydney, nakon što su viđeni u potrazi za kućom u bogatom sjevernom dijelu grada. Njeno preseljenje ponovno je usmjerilo pozornost na borbu Novog Zelanda da zadrži svoje najtalentiranije stanovnike u vrijeme dok se zemlja suočava s usporavanjem ekonomije, krizom troškova života i nestašicom stanova, piše BBC.

"Preseljenje Ardern vjerojatno će se smatrati simbolom ovog šireg obrasca. Nekima će to djelovati kao dezerterstvo", rekao je za BBC Alan Gamlen, direktor centra za migracije na Australskom nacionalnom sveučilištu.

Prošle godine više od 66.000 Kivija spakiralo je kofere i odselilo, što je jednako brojci od 180 ljudi svakoga dana. Taj odljev djelomično je ublažen povratkom Novozelanđana, no za naciju od samo 5,3 miliona stanovnika, gubitak tolikog broja građana je značajan. Novi Zeland je relativno sigurna zemlja, globalno poznata po svojim zadivljujućim krajolicima, a stanovnici uživaju u visokom očekivanom životnom vijeku. Pa što onda tjera toliki broj ljudi na odlazak?

Dugoročni trend

Odlazak u inozemstvo, naročito za mlade, dugoročni je trend. Mnogi žele steći iskustvo u inostranstvu prije nego što se vrate i osnuju porodicu. Još od 1970-ih, kada je Velika Britanija raskinula trgovinske sporazume koji su podupirali novozelandsku ekonomiju, a Australija ublažila ograničenja za rad i putovanja, iseljavanje je povremeno raslo. No, kaže Gamlen, "trend se ponovno primjetno pojavio u posljednjih pet godina".

Sve više mladih Novozelanđana odlučuje se na trajno preseljenje, nevoljko se vraćajući u zemlju za koju smatraju da im više ne nudi prosperitetnu budućnost. Država se suočava s visokom nezaposlenošću, kakva nije viđena desetljećima izvan pandemije, a rast plaća ne prati inflaciju. To je dovelo do drastičnog porasta troškova života. Cijene namirnica, među najvišima su u razvijenom svijetu. Smanjena dostupnost stanovanja dodatno je opteretila kućne budžete, jer je nestašica domova podigla i cijene najma i cijene nekretnina. Prisutne su i velike nejednakosti u zdravstvu i obrazovanju.

Australija nudi bolju budućnost

Prije deset godina, Nicole Ballantyne zamijenila je istočna predgrađa Aucklanda onima u Sydneyu. Ova 27-godišnjakinja isprva je bila privučena boljim mogućnostima studiranja, no sada teško može zamisliti život kod kuće. "Sydney je bolja verzija Aucklanda", rekla je za BBC.

"Tamo se puno više događa, prilike za karijeru su zaista dobre, a grad je i nekako bolje povezan s ostatkom svijeta." U međuvremenu se i njezin brat preselio, a nitko iz njezine bliske grupe prijatelja iz srednje škole nije ostao na Novom Zelandu.

Ballantyne naglašava da je ponosna Kivijka - "Uvijek ću navijati za All Blackse", šali se - ali kaže da je u Australiji uspjela izgraditi život kakav kod kuće nije mogla. "Da je Auckland to mogao ponuditi, ostala bih." I nije jedina. Iako su Velika Britanija i Amerika popularna odredišta, procjenjuje se da se polovina novozelandskih iseljenika seli u Australiju, gdje već više od pola stoljeća uživaju gotovo jednaka radna prava. Iako su i tamo teška vremena, Australija nudi bolje izglede za posao, plaću i stanovanje. "Postoji i kretanje u suprotnom smjeru, ali danas je ono znatno manje", kaže Gamlen.

Političari zabrinuti zbog egzodusa

Egzodus izaziva zabrinutost među novozelandskim političarima, kako na ličnom tako i na političkom nivou. "Moj najstariji sin preselio se u Melbourne jer ovdje ne može pronaći posao", rekla je nedavno opoziciiona laburistička zastupnica Ginny Anderson. "Moj brat, koji je kvalificirani učitelj, sada radi u Kini jer su plaće bolje. Ovo je stvarnost za mnoge novozelandske obitelji koje su razdvojene... i to mi slama srce."

Budući da se zemlja u novembru sprema za opće izbore, mnogi političari pokušavaju uvjeriti birače da imaju rješenja. Svi se slažu da Novi Zeland mora preokrenuti svoju ekonomiju, ali imaju različite vizije kako to postići. Rješenja se kreću od smanjenja imigracije radi ublažavanja pritiska na tržište rada i infrastrukturu do poticanja ulaganja u stanogradnju radi stvaranja novih radnih mjesta. Zastupnici vladajuće koalicije naglašavaju da "odljev mozgova" nije nov problem te da su nedavne poteškoće posljedica pandemije.

Ipak, neki stručnjaci ističu da iseljavanje nije u potpunosti loše za Novi Zeland. Oni koji se vrate obogaćuju zemlju svojim iskustvom i mogu potaknuti inovacije. "Svaki odlazak predstavlja nove veze i širenje mreže", rekla je Merryn Tawhai s Bioinženjerskog instituta u Aucklandu. Ministar stanovanja Chris Bishop rekao je za BBC da njegova vlada postiže "dobar napredak" u stvaranju zemlje u kojoj njezini građani žele ostati. "Ali ni na trenutak se ne pretvaram da je na Novom Zelandu sve savršeno. Očito nije", rekao je. "Među mnogim Novozelanđanima osjeća se duboka nelagoda zbog stanja u zemlji."

Ardern se privremeno smjestila u Sydneyu

Ballantyne sumnja da je odluka bivše premijerke o preseljenju u Australiju složenija. "Vjerojatno još uvijek postoji određen nivo uznemiravanja, ona je javna osoba... a u Australiji bi se možda mogla malo više povući."

Podsjećamo, Ardern je napustila Novi Zeland nedugo nakon povlačenja iz politike u januaru 2023. i preuzimanja stipendije na Sveučilištu Harvard. Njena kancelarija je saopćila da je njena porodica putovala posljednjih nekoliko godina te da su se sada odlučili privremeno smjestiti u Australiji."Tamo imaju poslovne obveze, što kao dodatnu prednost donosi i više vremena koje mogu provesti kod kuće na Novom Zelandu", rekao je glasnogovornik lokalnim medijima.

federalna.ba