'Za Klaru i Latifa' Edina Krehića: Libreto koji historiju pretvara u umjetnički otpor

U izdanju Bošnjačke zajednice kulture (BZK) objavljen je libreto "Za Klaru i Latifa“ Edina Krehića, kao rijedak primjer objavljivanja opernog teksta u formi samostalne knjige.

Izdavač je ovo djelo uvrstio u svoju ediciju "Musica Bosniaca“.

Za razliku od većine opernih libreta, koji ostaju sastavni dio muzičko-scenskih produkcija, "Za Klaru i Latifa“ objavljen je kao knjiga koja se može čitati kao zaokruženo književno djelo, ali istovremeno predstavlja i gotov predložak za buduće uprizorenje.

Drama u stihovima smještena je u Bosnu i Hercegovinu uoči i tokom Prvog svjetskog rata, a u središtu priče nalazi se zabranjena ljubav između Klare von Rosner, kćerke austrougarskog pukovnika, i Latifa Sokolovića, sina bosanskog bega.

Njihova ljubav postaje simbol otpora ratu, podjelama i predrasudama, dok se kroz priču otvaraju teme identiteta, sjećanja, manipulacije i ljudskosti.

Djelo je ukorijenjeno u stvarnom historijskom kontekstu austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Ključni motivi priče su zabranjena ljubav, rat i manipulacija, identitet i sjećanje, ženska hrabrost i otpor zaboravu.

Narativ je vođen glasom Cvjećarke, kćerke Klare i Latifa, koja kao naratorka i čuvarica pamćenja vraća u život one koje je rat odnio. Njena priča premošćuje prošlost i sadašnjost, pokazuje da zaborav ubija drugi put, a sjećanje liječi.

Ova drama u stihovima donosi autentičnu, emocionalno snažnu i scenski bogatu priču koja spaja intimnu sudbinu s velikom historijom.

"Za Klaru i Latifa“ je, prije svega, antiratna priča o dvoje mladih ljudi koji se usuđuju voljeti preko klasnih, nacionalnih i ideoloških zidova.

Sama priča pokazuje da se sjećanje ne prenosi samo spomenicima i udžbenicima, nego i pričama koje se čitaju, kazuju i prenose.

Ono čuva emociju jednog vremena, a emocija je često istinitija od same hronologije.

Na autorovo stvaralaštvo utjecalo je i blisko okruženje, s obzirom na to da je njegova supruga Adema Pljevljak-Krehić, profesorica solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i dugogodišnja operna solistica.

O vrijednosti djela u recenziji je pisao reditelj Dino Mustafić, ističući da Krehićev libreto historiju pretvara u prostor umjetničkog otpora.

- U radovima pisca Krehića umjetnost mora biti kost na kojoj istorija slama zube. Šta nam je preostalo vjerovati osim da protiv neprozirnosti istorije pokažemo prozirnost poezije i uzvišenost muzike, napisao je Mustafić.

Dodaje da je lik Cvjećarke personifikacija same historije, dok filmske elipse, teatralizacija, oniričke scene i dinamična dramaturgija svjedoče o autorovoj tehničkoj i pripovjedačkoj zrelosti.

- Krehić zna iz istorije izdvojiti sudbine običnih ljudi i utkati ih u mrežu međuljudskih odnosa i emocija, pokazujući da se upravo na marginama velikih događaja kriju ljudskost i smisao života. Ovo jeste priča koja se može ispričati muzičkim jezikom, u kojem se susreti i sudari svjetova, konflikti srca, religije, običaja i tradicije razrješavaju melodijom. Krehić je i liričar koji piše lijepo i zahvalno, na način koji se danas gotovo izgubio. U njegovom pisanju ima rijetke tuge i otmjene ljepote koja je potrebna bosanskohercegovačkim scenama, navodi Mustafić.

Edin Krehić savremeni je bosanskohercegovački književnik. Autor je romana „Čuvaj se“, „Jednog dana doći ću, oče“, „Nisam te se nagledao“, „Znaš li Nunu Montiljo?“ i „Koferaši - olujni pjev“, a njegova djela objavljivana su u više izdanja. Po njegovom tekstu nastala je simfonijska poema „Fatima“, u izvedbi Sarajevske filharmonije.

Fena/federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.