Vršnjačko nasilje ne počinje udarcem: Šta odrasli ne prepoznaju na vrijeme?

Vršnjačko nasilje sve je češća tema medijskih izvještaja i razgovora u društvu. Pojedini slučajevi izazivaju uznemirenost, ali istovremeno otvaraju pitanje koliko kao društvo činimo da takve događaje spriječimo. Stručnjaci upozoravaju da je nasilje među djecom mnogo složeniji problem koji zahtijeva zajednički odgovor.

Nasilje ima različite oblike

Podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona pokazuju porast maloljetničke delinkvencije. Sve je više evidentiranih krivičnih djela, ali i maloljetnika koji su ih počinili. Iako vršnjačko nasilje nije zasebno krivično djelo, policija zaprima i takve prijave.

„To uključuje različite načine ugrožavanja djece u osnovnim i srednjim školama na području Tuzlanskog kantona, što može podrazumijevati psihičko nasilje, zadirkivanje, vrijeđanje, ali i nasilje u digitalnom okruženju“, pojašnjava glasnogovornica Uprave policije MUP-a TK-a Adnana Sprečić.

Iza agresivnog ponašanja djece i mladih često se kriju problemi koje odrasli ne prepoznaju na vrijeme. Nasilju nerijetko prethode drugi oblici zlostavljanja, zbog čega je važno reagirati već na prve znakove.

„Fizičkom nasilju prethodi duži period drugačijih oblika nasilja, uglavnom emocionalnih i psiholoških, kao što su zadirkivanje, ruganje i izolacija. Važno je taj dio prepoznati na vrijeme“, ističe koordinatorica Porodičnog savjetovališta u Centru za socijalni rad Tuzla Vildana Zrnanović-Hasanović.

Nezadovoljene potrebe i frustracije

Nasilni oblici reagiranja kod djece i maloljetnika mogu biti povezani s određenim potrebama koje, ako nisu zadovoljene, izazivaju frustraciju.

„U pozadini te frustracije nalazi se nezadovoljena potreba koja je kod djeteta prisutna određeni period, a ono ne može pronaći način da je zadovolji. Razlog može biti to što je takva potreba društveno neprihvatljiva ili zato što dijete ne može govoriti o tome, jer osjeća stid ili sram“, objašnjava šefica Katedre za poremećaje u ponašanju Univerziteta u Tuzli Lejla Kuralić-Čišić.

Dodatne izazove donose društvene mreže i dostupnost nasilnih sadržaja. Odgovornost imaju i mediji, čije senzacionalističko izvještavanje može dodatno ugroziti žrtve, ali i potaknuti oponašanje nasilja.

Zrnanović-Hasanović upozorava da djeca koja nemaju podršku u porodici ili školskom okruženju mogu razviti pogrešnu sliku o načinima rješavanja problema.

„Neka djeca koja možda ne osjećaju da imaju podršku u svom bližem okruženju, bilo u školi ili porodici, mogu se osjećati bespomoćno. Tada mogu dobiti iskrivljenu percepciju rješenja određenih situacija“, navodi ona.

Reagirati prije eskalacije

Kada do nasilja dođe, reakcija nadležnih institucija je neophodna. Međutim, stručnjaci su saglasni da je mnogo važnije djelovati prije nego što problem eskalira.

„U jednoj školi dogodi se jedan slučaj i o tome se podigne velika prašina. Međutim, imate još najmanje dvadesetero djece čiji problemi nisu prepoznati. Neka su se sama izborila s tim, a nekima je pomogla profesorica ili pedagogica“, upozorava Kuralić-Čišić.

Zato je neophodno jačati porodicu, osnažiti nastavnike i stručne službe te povezati institucije. Djecu treba učiti odgovornosti i posljedicama nasilnog ponašanja, ali prije svega na vrijeme prepoznavati uzroke problema.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.