Uoči SP-a predstavljamo: Tunis - Orlovi Kartagine bez primljenog gola stižu na Mundijal
Tuniška reprezentacija na Svjetsko prvenstvo 2026. godine dolazi kao jedna od najčvršćih i najorganizovanijih selekcija afričkih kvalifikacija. Malo koja reprezentacija može se pohvaliti podatkom da je kroz cijele kvalifikacije prošla bez primljenog gola, a upravo je to uspjelo „Orlovima Kartagine“. Deset utakmica, nijedan primljeni pogodak i plasman na Mundijal predstavljaju impresivan uspjeh, ali iza tog rezultata krije se period velikih promjena i nestabilnosti na klupi reprezentacije, piše za The Guardian, Ahmed Adala.
Na putu prema Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku Tunis su vodila čak trojica selektora – Jalel Kadri, Montasser Louhichi i Sami Trabelsi. Nakon razočaravajućeg nastupa na Afričkom kupu nacija početkom 2026. godine uslijedila je nova promjena, a kormilo reprezentacije preuzeo je Sabri Lamouchi. Njegov dolazak označio je početak nove ere.
Lamouchi započeo smjenu generacija
Već na predstavljanju novi selektor poslao je jasnu poruku. „Ja sam Tunižanin, moji korijeni su u Tunisu i sretan sam što sam ovdje“, poručio je Lamouchi.
Njegov povratak u tuniški fudbal nosi posebnu simboliku. Davne 1993. godine bio je vrlo blizu nastupa za reprezentaciju Tunisa. Došao je na okupljanje, učestvovao u zagrijavanju, ali nikada nije dobio priliku da zaigra. Verzije tadašnjih događaja razlikuju se između Lamouchija i tadašnjeg selektora Youssefa Zouaouija, ali činjenica ostaje ista – Lamouchi nikada nije obukao dres Tunisa kao igrač.
Mnogi navijači taj događaj nikada nisu zaboravili. Sada, više od tri decenije kasnije, dobio je priliku da kao selektor ispiše potpuno drugačiju priču. Njegovo prvo okupljanje reprezentacije u martu i prijateljske utakmice protiv Haitija i Kanade pokazale su da želi graditi tim oko mlađih igrača.
Poruka je bila jasna – počinje stvaranje nove generacije koja bi Tunis trebala predvoditi u godinama koje dolaze. Jedna od odluka koja je naišla na veliko odobravanje javnosti odnosila se na golmane.
„Na Svjetsko prvenstvo vodit ćemo samo tri golmana“, rekao je Lamouchi. Ta izjava možda zvuči neobično, ali podsjetimo da je odluka Tunisa da na Mundijal u Kataru 2022. povede čak četiri golmana izazvala ogromne kritike i ismijavanje među navijačima.
Ovoga puta Lamouchi je održao riječ.

Taktička fleksibilnost pred Mundijal
Za razliku od mnogih selektora koji imaju jasno definisan sistem igre, Lamouchi još uvijek traži idealnu formulu. U utakmici protiv Haitija koristio je formaciju 4-3-3, dok je nekoliko dana kasnije protiv Kanade prešao na 4-2-3-1.
To sugeriše da će pristup prilagođavati protivniku.
S obzirom na kvalitet rivala koji Tunis očekuju na Svjetskom prvenstvu, takva fleksibilnost mogla bi predstavljati važnu prednost. Posebno jer se reprezentacija tradicionalno oslanja na disciplinovanu odbranu, organizovan blok i brze tranzicije prema naprijed.
Sabri Lamouchi – čovjek koji se vraća korijenima
Lamouchi iza sebe ima bogatu igračku i trenersku karijeru. Kao fudbaler osvajao je naslove prvaka Francuske s Monacom i Auxerreom, dok je u Italiji nosio dresove Parme i Intera.
Prvi veliki trenerski posao dobio je 2012. godine na klupi Obale Slonovače. S tom reprezentacijom stigao je do četvrtfinala Afričkog kupa nacija 2013. godine i nastupio na Svjetskom prvenstvu 2014.
Kasnije je vodio Rennes, Nottingham Forest, kao i klubove u Kataru i Saudijskoj Arabiji. Zanimljivo je da ni nakon 14 godina rada još uvijek nije osvojio veliki trofej. Njegov ugovor s Tuniškim fudbalskim savezom ne sadrži konkretan cilj za Mundijal 2026. godine.
Mnogo veća očekivanja vezana su za naredni Afrički kup nacija, gdje su rezultatski zahtjevi jasno definisani.
Hannibal Mejbri postao zaštitno lice reprezentacije
Najveća zvijezda današnjeg Tunisa bez dileme je Hannibal Mejbri. Vezista koji je 2021. godine odlučio nastupati za Tunis postepeno je prerastao u centralnu figuru reprezentacije.

Foto: EPA/MOHAMED MESSARA
Nakon transfera iz Monaca u Manchester United vrijednog osam miliona funti nije uspio ostvariti očekivani razvoj na Old Traffordu. Posudbe u Birminghamu i Sevilli donijele su mu važno iskustvo, a pravi iskorak napravio je nakon stalnog prelaska u Burnley.
Danas nosi legendarni dres s brojem 10 koji je godinama pripadao Wahbiju Khazriju. Njegova uloga daleko nadilazi klasične fudbalske zadatke.
On je organizator igre, vođa ekipe na terenu i igrač oko kojeg se gradi čitav napadački sistem. Dok je na Svjetskom prvenstvu u Kataru dobio svega deset minuta igre, danas je prvo ime koje se upisuje u početni sastav.
Ismaël Gharbi – skriveni dragulj nove generacije
Jedan od igrača koji bi mogao privući pažnju svjetske javnosti jeste Ismaël Gharbi. Ofanzivni vezista ponikao je u omladinskoj školi Paris Saint-Germaina. Rođen je u Parizu, otac mu je Tunižanin, a majka Špankinja iz Madrida.
Kao dječak obožavao je Cristiana Ronalda.
„Kopirao sam sve što je radio – od frizure do kopački“, priznao je prošle godine. Njegovu karijeru obilježili su i uzori poput Isca i Edena Hazarda.
Sezonu 2025/26 proveo je na posudbi iz Brage u Augsburgu, ali promjena trenera značajno je smanjila njegovu minutažu. Ipak, Lamouchi vjeruje u njegov potencijal i uključio ga je među putnike za Svjetsko prvenstvo.
Ali Abdi – čovjek koji nikada nije odustajao
Ako postoji igrač koji najbolje simbolizira upornost ove reprezentacije, onda je to Ali Abdi. Lijevi bek godinama je bio u sjeni legendarnog Alija Maâloula i dugo čekao svoju priliku.
Tek nakon mnogo sezona uspio je izboriti mjesto u startnoj postavi. Ni tada nije imao lagan put. Borbe s hernijom i brojnim zdravstvenim problemima često su ga ograničavale, ali nikada nisu umanjile njegovu posvećenost reprezentaciji.
Abdi je jedan od rijetkih igrača koji se nakon poraza redovno obraćao javnosti. Preuzimao je odgovornost, branio saigrače i pokušavao objasniti navijačima razloge neuspjeha. Njegova požrtvovanost i karakter učinili su ga jednim od najcjenjenijih igrača unutar svlačionice.
Navijači kao najbolji ambasadori Tunisa
Iako putovanja u Sjedinjene Američke Države i Meksiko predstavljaju veliki finansijski izazov, očekuje se značajan broj tuniških navijača na tribinama. Za razliku od mnogih drugih navijačkih grupa, Tunižani nemaju reputaciju nasilnih pristalica.
Izuzetak su bili izolovani incidenti prije utakmice protiv Engleske na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Marseilleu. Od tada su uglavnom ostavljali izuzetno pozitivan utisak. Tokom Mundijala u Rusiji i Kataru postali su svojevrsni ambasadori svoje zemlje.
Brojne inicijative za promociju turizma, videozapisi s putovanja i atmosfera koju su stvarali na ulicama gradova domaćina dodatno su učvrstili pozitivan imidž tuničkih navijača širom svijeta.
Odnosi sa SAD-om i Trumpom
Za razliku od nekih drugih reprezentacija, unutar tuničkog tabora nije bilo javnih političkih komentara vezanih za Donalda Trumpa ili njegovu administraciju. Najviše pažnje privukle su cijene ulaznica i troškovi putovanja.
Navijači su, poput mnogih drugih, izražavali nezadovoljstvo visokim troškovima odlaska na prvenstvo. Tuniški savez pokušao je ublažiti problem osiguravanjem određenog broja jeftinijih ulaznica.
Dodatno olakšanje stiglo je iz Washingtona, nakon što je administracija Donalda Trumpa ukinula ranije predloženi depozit od 15.000 dolara za tuniške navijače koji posjeduju važeće ulaznice za utakmice Svjetskog prvenstva.
Može li Tunis napraviti iskorak?
Tunis tradicionalno spada među najstabilnije afričke reprezentacije, ali nikada nije uspio ostvariti značajniji rezultat na Svjetskom prvenstvu. Ovoga puta dolazi s rekordnom odbranom, novim selektorom i generacijom igrača koja tek ulazi u svoje najbolje godine.
Hannibal Mejbri postao je lider ekipe, Lamouchi pokušava izgraditi novi identitet reprezentacije, a mladi talenti poput Gharbija donose dodatnu dozu optimizma. Možda Tunis ne ulazi među favorite turnira, ali reprezentacija koja je prošla cijele kvalifikacije bez primljenog gola zaslužuje ozbiljno poštovanje.
Na Mundijalu 2026. „Orlovi Kartagine“ pokušat će dokazati da više nisu samo redovni učesnici najvećih takmičenja, već selekcija sposobna da napravi korak dalje nego ikada ranije.
federalna.ba