Uoči SP-a predstavljamo: Od stabilnog autsajdera do ozbiljnog kandidata, Švicarska želi najbolji Mundijal u historiji
Danas nastavljamo sa predstavljanjem reprezentacija Svjetskog prvenstva iz Grupe B, grupe u kojoj se, ukoliko ima još neko da to ne zna, nalazi i Bosna i Hercegovina. Švicarska na Svjetsko prvenstvo 2026. godine stiže s možda najvećim ambicijama u posljednjih nekoliko decenija. Reprezentacija koja se već godinama smatra jednim od najstabilnijih evropskih timova izborila je šesti uzastopni plasman na Mundijal, a u taboru „Nati“ vjeruju da bi upravo predstojeći turnir mogao donijeti historijski iskorak, piše Christian Finkbeiner za The Guardian.
Selektor Murat Yakin i njegovi igrači ne kriju ambicije – cilj nije samo prolazak grupne faze, nego najbolji nastup Švicarske na svjetskim prvenstvima.
„Želimo odigrati najbolje Svjetsko prvenstvo koje je jedna švicarska reprezentacija ikada imala“, rekao je Yakin za švicarski Blick, dodajući kako ekipi dodatnu vjeru daje činjenica da su na posljednjem Evropskom prvenstvu bili nadomak velikog podviga. „Osjećaj da smo mogli igrati finale Eura, gdje smo nakon penala zaustavljeni protiv Engleske u četvrtfinalu, daje nam pravo da sanjamo“, poručio je selektor.
Švicarska želi više od osmine finala
Iako već godinama važi za nezgodnog protivnika na velikim turnirima, Švicarska nikada nije uspjela otići dalje od četvrtfinala Svjetskog prvenstva. Posljednji put među osam najboljih stigli su davne 1954. godine kada su bili domaćini Mundijala. Od tada je njihov zaštitni znak postala konstantnost, ali i frustrirajući završeci takmičenja u osmini finala. Tako je bilo i u Kataru 2022. godine kada ih je Portugal deklasirao rezultatom 6:1.

Uprkos tome, optimizam uoči turnira u SAD-u, Kanadi i Meksiku je izražen. Švicarska je bez većih problema prošla kvalifikacije, osvojivši prvo mjesto u grupi ispred Kosova, Slovenije i Švedske, uz četiri pobjede i dva remija.
Ekipa će bazu tokom Mundijala imati u San Diegu, odakle će krenuti pohod ka, kako vjeruju, historijskom rezultatu.
Iskustvo i mladost – recept Murata Yakina
Jedna od najvećih prednosti švicarske reprezentacije jeste spoj iskustva i nove generacije talenata. Okosnicu tima i dalje čine veterani poput Granita Xhake, Manuela Akanjija i Ricarda Rodrigueza, dok novu energiju donose igrači kao što su Dan Ndoye, Fabian Rieder i Johan Manzambi.
Za razliku od brojnih reprezentacija koje muče problemi s povredama, Švicarska je zasad uspjela izbjeći ozbiljnije udarce. Napadač Burnleyja Zeki Amdouni uspješno se oporavlja od povrede prednjih križnih ligamenata i očekuje se da bude spreman za turnir.
Veliki povratak ostvario je i Noah Okafor, koji je nakon turbulentnog perioda ponovo pronašao mjesto u reprezentaciji. Nakon razočaravajućeg nastupa na Evropskom prvenstvu 2024., kada je nezadovoljstvo minutažom javno iskazao kritikama prema selektoru Yakinu, bio je odstranjen iz ekipe.
Međutim, Leedsov napadač se izvinio selektoru i saigračima, a Yakin tvrdi da igra najbolji fudbal karijere.
„Obojica smo uradili pravu stvar. Njegov razvoj ide u izuzetno pozitivnom pravcu i mogao bi biti jedan od ključnih igrača na Svjetskom prvenstvu“, kazao je Yakin.
Taktička fleksibilnost kao veliko oružje
Murat Yakin preferira sistem 4-2-3-1, ali je posljednjih mjeseci eksperimentirao i sa formacijom 3-4-3, posebno koristeći Denisa Zakariu na poziciji desnog wing-backa. Upravo ta formacija donijela je Švicarskoj plasman među osam najboljih na Evropskom prvenstvu, pa nije isključeno da će biti korištena i tokom Mundijala.
Taktička prilagodljivost i disciplina godinama predstavljaju jedno od glavnih obilježja švicarskog tima, koji rijetko izgleda spektakularno, ali gotovo uvijek djeluje organizirano i teško ga je nadigrati.
Murat Yakin – selektor koji je utišao kritike
Pozicija Murata Yakina nikada nije bila jača. Kada je u augustu 2021. godine imenovan za nasljednika Vladimira Petkovića, mnogi su bili skeptični, posebno jer je prethodno vodio drugoligaša FC Schaffhausen. Njegov mandat nije bio bez turbulencija. Poraz od Portugala na Mundijalu i blijede partije uoči Eura 2024. izazvale su ozbiljne kritike, uključujući i javne prozivke od strane kapitena Granita Xhake.
Ipak, dobar nastup na Evropskom prvenstvu potpuno je promijenio percepciju javnosti, pa je Yakin nagrađen produženjem ugovora do 2028. godine. Njegov odnos s igračima također se značajno poboljšao.
„Murat radi odličan posao. S godinama je postao mnogo otvoreniji i komunikativniji. Razgovara s nama, traži naše mišljenje i sluša nas. U tome je zaista sjajan“, rekao je iskusni Ricardo Rodriguez.
Granit Xhaka – vođa koji drži sve konce igre
Sa 33 godine Granit Xhaka ostaje najvažniji čovjek švicarske reprezentacije. Kapiten je motor ekipe, igrač kroz kojeg prolazi gotovo svaka ozbiljna akcija. Njegova sposobnost da kontroliše ritam utakmice i balansira između odbrane i napada čini ga nezamjenjivim.

Foto: EPA/ANTHONY ANEX
Predstojeći Mundijal mogao bi biti posljednji za rekordera po broju nastupa u dresu Švicarske, iako nije isključeno da produži reprezentativnu karijeru. Nakon briljantnih sezona u Bayer Leverkusenu, Xhaka je nastavio impresivnu formu i u Sunderlandu, novom članu Premier lige koji je izborio plasman u Evropsku ligu.
Sam Xhaka svoju dugovječnost objašnjava jednostavno: „Kao dobro crno vino – što sam stariji, to sam bolji.“
Johan Manzambi – tajno oružje Švicarske
Posebnu pažnju privlači Johan Manzambi, mladi veznjak Freiburga kojeg mnogi smatraju najvećim švicarskim talentom. Rođeni Ženevljanin iza sebe ima fantastičnu sezonu, zbog koje su najveći evropski klubovi počeli pratiti njegov razvoj.
Njegova svestranost je ogromna prednost – može igrati kao zadnji vezni, centralni vezni, ofanzivni vezni pa čak i u napadu.
Iako još nije standardan starter u reprezentaciji, često ulazi s klupe i donosi energiju i kreativnost. Yakin vjeruje da bi upravo Manzambi mogao biti „tajno oružje“ Švicarske na sjevernoameričkom tlu.
„Njegov razvoj je zaista impresivan. Kada je prošlog ljeta prvi put pozvan u reprezentaciju odmah smo shvatili koliki potencijal posjeduje“, istakao je selektor.
Remo Freuler – tihi heroj veznog reda
U sjeni najvećih zvijezda nalazi se Remo Freuler, igrač kojeg mnogi smatraju jednim od najpotcjenjenijih članova reprezentacije. Put do vrha nije bio lagan. Nekada mu je poručeno da nije dovoljno dobar za Grasshopper, zbog čega je morao igrati drugu ligu u Winterthuru.
Transfer u Atalantu 2016. godine iznenadio je mnoge, ali Freuler je u Italiji izrastao u jednog od najvažnijih igrača sredine terena. Od Mundijala 2018. godine postao je nezamjenjiv partner Granitu Xhaki, savršeno dopunjujući kapitena svojim trčanjem, duelima i taktičkom inteligencijom.
Navijači dolaze u manjem broju nego ranije
Švicarski navijači poznati su po velikoj podršci na velikim turnirima. Tokom Eura 2024. više od 10.000 navijača obojilo je njemačke gradove u crveno i bijelo, ali takav prizor neće se ponoviti na Mundijalu.
Preko Švicarskog fudbalskog saveza samo oko 500 navijača osiguralo je ulaznice za grupnu fazu, dok ih oko 2.000 ima karte za nokaut rundu. Političke okolnosti, ali i visoki troškovi putovanja, smještaja i avionskih karata glavni su razlog slabijeg interesovanja.
Ipak, na stadionima neće nedostajati pjesme „Schwiizer Nati, olé olé“, dok su navijači za napadača Breela Embola osmislili posebnu pjesmu na melodiju hita The Lion Sleeps Tonight.
Politika ostaje van svlačionice
Za razliku od nekih drugih reprezentacija, u švicarskom taboru ne očekuju se javni komentari o američkoj politici ili predsjedniku Donaldu Trumpu. Predsjednik Švicarskog fudbalskog saveza Peter Knäbel krajem 2025. godine jasno je poručio da reprezentacija želi ostati fokusirana isključivo na sport.
„Pobrinut ćemo se da se ekipa može stopostotno koncentrirati na fudbal. Ako neko pitanje direktno utiče na naše vrijednosti, zauzet ćemo jasan stav, kao što smo činili i ranije“, rekao je Knäbel.
To dolazi u trenutku kada su odnosi između SAD-a i Švicarske opterećeni trgovinskim sporovima, a Trump je u aprilu kritikovao Švicarsku, nazvavši je „malom, ali briljantnom državom“ koja „premalo plaća“.
Bez obzira na političku pozadinu, Švicarska vjeruje da je spremna za najveći izazov. Nakon godina stabilnosti i neostvarenih ambicija, „Nati“ u Sjevernu Ameriku dolazi s uvjerenjem da bi upravo 2026. mogla postati godina najvećeg uspjeha u historiji švicarskog fudbala.
federalna.ba