Uoči SP-a predstavljamo: Kanada - vjera u čudo, nova energija domaćina i briga zvana Alphonso Davies

Nakon naših Zmajeva, slijedi još jedna reprezentacija iz Grupe B. Jesse Marsch preporodio je reprezentaciju Kanade i pretvorio je u ozbiljnog kandidata za iznenađenje na Svjetskom prvenstvu 2026. godine. Iako su domaćini Mundijala kroz historiju imali skromne rezultate i nikada nisu ostvarili pobjedu na završnom turniru, forma ekipe uoči najveće fudbalske smotre ulijeva optimizam navijačima „Crvenih“. Ipak, pred početak prvenstva ostaju ozbiljna pitanja oko fizičke spremnosti najvećih zvijezda – Alphonsa Daviesa i Moïsea Bombita, piše Kristian Jack za The Guardian.

Kanada će kao jedan od domaćina, zajedno sa SAD-om i Meksikom, imati dodatni motiv pred domaćom publikom, ali i veliki pritisak. Smještena u konkurentnu grupu sa Bosnom i Hercegovinom, Švicarskom i Katarom, selekcija Jessea Marscha ulazi na turnir sa možda najvećim očekivanjima u modernoj eri kanadskog fudbala.

Marschov pečat: agresivan presing i timska disciplina

Od poraza od Meksika u polufinalu Concacaf Lige nacija u martu 2025. godine, Kanada je izgubila samo jednu od narednih 15 utakmica. Impresivan niz uključivao je duele protiv jakih protivnika poput Kolumbije, Ekvadora, Ukrajine i SAD-a, koje su Kanađani pobijedili čak dva puta u posljednje dvije godine.

Posebno se izdvaja historijska pobjeda protiv Amerikanaca na njihovom tlu – prva nakon čak 57 godina – što je dodatno podiglo samopouzdanje reprezentacije.

Ključ transformacije Kanade bio je dolazak američkog stručnjaka Jessea Marscha u maju 2024. godine. Nekadašnji trener Leedsa, Salzburga i Leipziga ostao je vjeran sistemu 4-4-2, uz jasan fokus na agresivan presing, visoki intenzitet i brzinu po bokovima.

Marsch često naglašava filozofiju igre koja je postala zaštitni znak njegove reprezentacije.

„Neke ekipe vrše presing kako bi vratile loptu. Mi vršimo presing da bismo kaznili protivnika i odmah razmišljali o postizanju gola nakon osvajanja lopte“, objasnio je selektor Kanade.

Iako Amerikanac po rođenju, Marsch je vrlo brzo osvojio simpatije kanadske javnosti. Već u prvoj godini mandata odveo je reprezentaciju do polufinala Copa Américe, što je bio jedan od najvećih uspjeha u historiji tamošnjeg fudbala.

Odbrana kao temelj uspjeha

Kanadski napredak nije se zasnivao samo na napadačkom pristupu, već prije svega na stabilnoj defanzivnoj strukturi koju je Marsch počeo graditi odmah po dolasku na klupu. Njegove prve utakmice bile su protiv evropskih velesila Nizozemske i Francuske, što je poslužilo kao važan test i poligon za razvoj sistema.

Rezultati su ubrzo postali vidljivi. Kanada je prije pripremnih utakmica za Mundijal sačuvala mrežu netaknutom u čak devet od 13 susreta, što je još impresivnije ako se uzme u obzir da u tim utakmicama nisu igrali Alphonso Davies i Moïse Bombito zbog povreda.

„U prvoj godini razvili smo stil igre, a jasno je da smo kompletniji tim kada su Moïse i Alphonso na raspolaganju. Posljednjih godinu dana radili smo na mentalitetu kako bismo bili spremni kada reflektori budu najjače svijetlili. Mislim da je ova ekipa posebna i da može iznijeti teret domaćinstva Svjetskog prvenstva“, poručio je Marsch.

Jesse Marsch: Amerikanac koji je osvojio Kanadu

Za Jessea Marscha posao selektora Kanade predstavlja prvi angažman u reprezentativnom fudbalu, a prilagodba nije bila jednostavna. Priznao je da ga je odmah osvojila atmosfera unutar ekipe.

„Od prvog okupljanja znao sam da ću zavoljeti ove momke. To je jedinstvena grupa dobrih ljudi, veoma talentovanih igrača, i osjećaj kada se rastanem s njima potpuno je drugačiji od onoga na šta sam navikao u klupskom fudbalu“, rekao je Marsch.

Tokom pauza između okupljanja, selektor je obilazio reprezentativce širom svijeta i mnogo vremena provodio u Kanadi, pokušavajući povezati različite fudbalske strukture i pomoći stvaranju jedinstvenijeg sistema razvoja igrača.

Alphonso Davies – najveća zvijezda i najveća briga

Kapiten i najveća zvijezda reprezentacije Alphonso Davies nije igrao za Kanadu otkako je u martu prošle godine protiv SAD-a pokidao prednje križne ligamente koljena (ACL) u utakmici za treće mjesto Concacaf Lige nacija. Godinama je jedna od najvećih dilema u reprezentaciji bila treba li ga koristiti kao lijevog beka ili krilo, no pod Marschom je uglavnom igrao u posljednjoj liniji i pokazao se izuzetno važnim za balans ekipe.

Međutim, novi problemi s povredama izazvali su zabrinutost. Davies je doživio još jedan peh tokom revanš susreta polufinala Lige prvaka protiv Paris Saint-Germaina, što mu je bila treća povreda u posljednja tri mjeseca. Zbog toga je njegov nastup protiv Bosne i Hercegovine u prvoj utakmici grupne faze pod velikim znakom pitanja.

Od dolaska Marscha, Davies je nastupio u svega 12 od ukupno 29 utakmica reprezentacije.

Ismaël Koné – igrač od kojeg se mnogo očekuje

Jedan od fudbalera koji bi mogao obilježiti kanadski nastup na Mundijalu je veznjak Ismaël Koné. Malo je igrača kojima je Marsch posvetio toliko pažnje. Nakon razočaravajućeg nastupa na Copa Américi, kada je čak ispao iz sastava jer nije uspijevao ostaviti značajniji trag, Koné je napravio veliki zaokret.

Odlične partije u dresu Sassuola u Seriji A pretvorile su ga u modernog „box-to-box“ veznjaka, igrača koji jednako doprinosi i odbrani i napadu.

Boravak u Italiji dodatno mu je unaprijedio disciplinu, taktičku odgovornost i defanzivnu koncentraciju. Očekuje se da upravo on zajedno sa Stephenom Eustáquiom čini ključni tandem u sredini terena Kanade.

Ali Ahmed – tihi heroj Marschovog sistema

Dok najveću pažnju privlače Davies i Koné, jedan od najvažnijih kotačića Marschove mašinerije mogao bi biti Ali Ahmed.

Fudbaler Norwicha postao je jedan od selektorovih miljenika zahvaljujući ogromnom radu bez lopte i nesebičnosti na terenu.

Njegova uloga je da s lijevog boka predvodi presing, često ulazi prema sredini kako bi pojačao broj igrača u veznom redu te donosi energiju i intenzitet kada Kanada nema posjed lopte.

Upravo zbog takvih zadataka Marsch nije forsirao Daviesa u ofanzivnijoj ulozi, smatrajući da je balans ekipe važniji od individualne briljantnosti.

Navijači, domaći teren i posebna energija

Kanađani vjeruju da bi domaći teren mogao predstavljati ogromnu prednost. Za razliku od mnogih drugih domaćina, pažnja javnosti bit će usmjerena upravo na reprezentaciju, možda čak više nego na sam spektakl Mundijala.

Kanada će grupnu fazu igrati od istočne prema zapadnoj obali, što znači da će navijači u Torontu i Vancouveru imati priliku uživo gledati reprezentaciju tokom grupne faze.

Glavnu atmosferu na stadionima predvodit će navijačka grupa The Voyageurs, poznata po zastavama i pjesmama poput „Ooh, Ahh Canada“.

Multikulturalni karakter zemlje također bi mogao biti prednost, s obzirom na to da Kanada igra protiv reprezentacija poput Bosne i Hercegovine, Katara i Švicarske, čije zajednice u zemlji nisu brojčano velike u poređenju s ukupnom populacijom.

Marsch protiv Trumpove retorike

Jesse Marsch nikada nije skrivao političke stavove. U februaru 2025. godine, uoči završnice Concacaf Lige nacija, javno je kritikovao retoriku američkog predsjednika Donalda Trumpa nakon njegovih komentara o Kanadi kao „51. saveznoj državi“.

„Ako imam jednu poruku za našeg predsjednika, to je da prestane s tom smiješnom retorikom o Kanadi kao 51. državi. Kao Amerikanac, stidim se arogancije i nepoštovanja koje pokazujemo prema jednom od naših historijski najstarijih, najjačih i najodanijih saveznika“, rekao je Marsch.

Sudbina je htjela da Kanada ubrzo savlada SAD, a Marsch je nakon utakmice bio toliko emotivan uz aut-liniju da je na kraju isključen zbog vrijeđanja službenog lica.

Selektor koji strastveno pjeva himnu „O Canada“ prije utakmica nikada nije skrivao svoje američko porijeklo, ali je jasno da razumije koliko Kanađanima znači svaka pobjeda nad južnim susjedom – bez obzira na sport.

federalna.ba