Uoči SP-a predstavljamo: Japan - Kubo predvodi "Samuraje" u misiji koja djeluje manje nemoguće nego ikad

Japanska reprezentacija na Svjetsko prvenstvo 2026. godine ne dolazi samo kao azijski prvak ili reprezentacija koja redovno nastupa na najvećoj svjetskoj sceni. Ovoga puta „Samuraji“ dolaze s uvjerenjem da mogu otići do samog kraja. Prije samo nekoliko godina izjave o osvajanju Svjetskog prvenstva u Japanu bi izazvale podsmijeh među evropskim i južnoameričkim fudbalskim velesilama. Danas je situacija potpuno drugačija. Pobjede protiv Njemačke i Španije na Mundijalu u Kataru 2022. godine pokazale su da Japan više nije reprezentacija koja povremeno iznenadi favorite, već ekipa sposobna da ih konstantno pobjeđuje, za The Guardian pripremio Takashi Ogami.

Dodatnu potvrdu tog napretka donijeli su trijumfi protiv Brazila u oktobru i Engleske na Wembleyju u martu ove godine. Rezultati su samo nastavak procesa koji traje gotovo osam godina pod vodstvom selektora Hajimea Moriyasua.

Moriyasu stvorio najkompletniji Japan u historiji

Od preuzimanja reprezentacije nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine, Moriyasu je strpljivo gradio ekipu koja danas predstavlja jednu od najorganizovanijih selekcija na svijetu.

Njegov pristup nikada nije bio revolucionaran niti spektakularan. Umjesto velikih rezova, oslanjao se na kontinuitet, disciplinu i postepenu smjenu generacija.

Rezultat je reprezentacija koja danas posjeduje kvalitet na gotovo svakoj poziciji.

Očekuje se da će Japan na Mundijalu najčešće koristiti formaciju 3-4-2-1, iako je tokom posljednjih mjeseci eksperimentisao i sa sistemom 3-1-4-2, što pokazuje određenu taktičku fleksibilnost.

Jedan od zaštitnih znakova ove reprezentacije jeste agresivan presing već na protivničkoj polovini.

Takefusa Kubo, Ritsu Doan, Keito Nakamura i Junya Ito među najboljim su igračima u Aziji kada je riječ o pritisku na protivnika bez lopte, što Japanu omogućava brzo osvajanje posjeda i opasne tranzicije.

Na vrhu napada nalazi se Ayase Ueda, napadač Feyenoorda koji je sezonu 2025/26 završio kao najbolji strijelac nizozemske Eredivisie sa impresivnih 25 pogodaka u 31 utakmici.

Okosnicu ekipe čine golman Parme Zion Suzuki, te defanzivci Hiroki Ito, Shogo Taniguchi i Tsuyoshi Watanabe.

U veznom redu posebno važnu ulogu ima Kaishu Sano, dok činjenica da igrači poput Takehira Tomiyasua i Watarua Enda povremeno ostaju na klupi najbolje pokazuje koliko je dubok i kvalitetan japanski roster.

Povrede Kaorua Mitome i Takumija Minamina predstavljaju udarac, ali Japan više nije reprezentacija koja zavisi od jednog ili dva igrača. Upravo u tome leži njihova najveća snaga.

Vjera da mogu osvojiti svijet

U Japanu danas vlada optimizam kakav nije postojao ni pred Mundijale 2002. ili 2018. godine.

Bivši selektor Akira Nishino, koji je vodio reprezentaciju u Rusiji, smatra da se najveća snaga ove generacije krije u kolektivu.

„Ne radi se o pojedincima koji žele biti veći od tima. Ova grupa igrača bori se zajedno i upravo iz tog zajedništva proizlazi njihova individualna kvaliteta. U tome leži snaga ove generacije“, rekao je Nishino.

Za razliku od ranijih sastava, današnji Japan zaista vjeruje da može osvojiti Svjetsko prvenstvo.

Hajime Moriyasu – arhitekta japanskog uspona

Kao igrač, Moriyasu je nastupao na poziciji zadnjeg veznog za Sanfrecce Hiroshimu i reprezentaciju Japana. Iako nikada nije bio globalna zvijezda, kao trener je izgradio reputaciju jednog od najstabilnijih stručnjaka na međunarodnoj sceni.

Njegov stil rada temelji se na harmoniji unutar grupe, disciplini i jasnim pravilima. Kritičari mu ponekad zamjeraju pretjerani oprez i konzervativnost, ali rezultati govore u njegovu korist.

„Želim da kroz japansku upornost i karakter pokažemo da Japan može postati najbolji na svijetu čak i u kontaktnom sportu poput fudbala“, poručio je Moriyasu.

Njegova vizija danas izgleda ostvarivije nego ikada prije.

Takefusa Kubo – lice japanskog fudbala

Najveća zvijezda reprezentacije nesumnjivo je Takefusa Kubo. Još kao tinejdžer dobio je nadimak „japanski Messi“, a sa samo 18 godina potpisao je za Real Madrid.

Foto: EPA/FRANCK ROBICHON

Nakon nekoliko posudbi pronašao je svoj dom u Real Sociedadu, gdje je izrastao u jednog od najopasnijih ofanzivaca španske La Lige.

Kubo je igrač koji jednim potezom može promijeniti tok utakmice.

Njegova kontrola lopte, osjećaj za prostor i sposobnost da pronađe rješenje u najskučenijim situacijama čine ga centralnom figurom japanskog napada.

U utakmici protiv Bahreina asistirao je za prvi pogodak, a zatim i sam postigao gol kojim je praktično potvrđen plasman Japana na Svjetsko prvenstvo.

Zion Suzuki – budućnost među stativama

Jedno od najzanimljivijih imena japanske reprezentacije svakako je golman Zion Suzuki. Čuvar mreže Parme posjeduje impresivne fizičke predispozicije, ali i tehničke kvalitete koje ga svrstavaju među najperspektivnije golmane svoje generacije.

Njegov razvoj nije bio bez problema.

Na Azijskom kupu prije dvije godine trpio je kritike zbog oscilacija u formi, a prošle godine zadobio je i prijelom lijeve šake.

Ipak, nastavio je skupljati iskustvo na klupskom nivou i danas predstavlja jednog od ključnih igrača reprezentacije.

Mnogi vjeruju da bi narednu deceniju mogao biti neprikosnoveni broj jedan japanskog fudbala.

Hiroki Ito – tihi heroj odbrane

Dok najveću pažnju privlače Kubo i Ueda, stručni štab smatra da je Hiroki Ito jedan od najvažnijih igrača ekipe. Ljevonogi defanzivac visok 188 centimetara sposoban je igrati i stopera i lijevog beka.

Povrede su usporile njegov razvoj, ali činjenica da danas nastupa za Bayern München dovoljno govori o njegovom kvalitetu.

„U Njemačkoj sam naučio kako se pametno brani“, rekao je Ito, koji je kao dječak igrao futsal, a dio razvoja proveo i u brazilskom Santosu.

Njegova kombinacija tehnike, fizičke snage i taktičke inteligencije daje Japanu dodatnu sigurnost u posljednjoj liniji.

Navijači koji su postali simbol poštovanja

Japanski navijači već godinama važe za jedne od najdisciplinovanijih na svijetu. Plava boja dominira tribinama, dok se uz ritam bubnjeva stadionima ori tradicionalni povik „Nippon“.

Za razliku od temperamentnih južnoameričkih ili evropskih navijačkih kultura, japanski pristup karakterišu organizovanost, poštovanje i kultura ponašanja. Njihova navika da nakon utakmica čiste tribine privukla je pažnju cijelog svijeta tokom Mundijala 2018. i 2022. godine.

Na prvenstvu u SAD-u, Kanadi i Meksiku očekuje se još veći broj navijača iz Japana nego u Kataru, što znači da bi tribine ponovo mogle biti preplavljene prepoznatljivim plavim bojama.

Bez političkih poruka u SAD-u

Japanski fudbalski savez i reprezentacija gotovo sigurno neće ulaziti u političke rasprave tokom Mundijala. Takav pristup proizlazi i iz tradicionalno bliskih odnosa Japana i Sjedinjenih Američkih Država, ali i iz japanske kulture koja izbjegava nepotrebne kontroverze.

Pozitivan ton između dvije zemlje potvrđen je i nedavnom izjavom američkog državnog sekretara Marca Rubija.

„Pod predsjednikom Trumpom otvorili smo novo zlatno doba američko-japanskih odnosa koje donosi slobodan i otvoren Indo-Pacifik te prosperitet cijelom regionu“, rekao je Rubio.

Zbog toga se ne očekuju nikakve političke poruke iz japanskog tabora.

Japan nikada nije prošao dalje od osmine finala Svjetskog prvenstva. Međutim, ova generacija djeluje drugačije od svih prethodnih. Posjeduje kvalitet, iskustvo igranja u najjačim evropskim ligama, taktičku disciplinu i dubinu kadra kakvu japanski fudbal nikada ranije nije imao.

Pobjede nad Brazilom, Engleskom, Njemačkom i Španijom pokazale su da „Samuraji“ više nikoga ne moraju impresionirati – oni već pripadaju najvišem nivou svjetskog fudbala.

Ostaje još samo jedno pitanje: može li Japan na Mundijalu 2026. godine otići tamo gdje nijedna azijska reprezentacija nikada nije stigla?

federalna.ba