Uoči SP-a predstavljamo: Egipat i posljednji Salahov ples - prva pobjeda na Svjetskom prvenstvu kao nacionalni cilj

Štafeta afričkog fudbala često se prenosi s generacije na generaciju, ali reprezentacija Egipta na Svjetsko prvenstvo 2026. godine dolazi s jasnim ciljem – konačno ostvariti ono što nijedna generacija prije nje nije uspjela. „Faraoni“ su najtrofejnija afrička reprezentacija svih vremena, sedmostruki prvaci Afrike, ali još uvijek čekaju svoju prvu pobjedu na Mundijalima. Nakon što su propustili Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine, Egipćani su kroz kvalifikacije za Mundijal u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku prošli gotovo besprijekorno. Ostali su neporaženi, plasman osigurali prije posljednjeg kola, postigli 19 pogodaka i primili svega dva gola, piše za The Guardian Saher Ahmed.

Na čelu tog uspjeha ponovo je bio Mohamed Salah. Ipak, iza impresivnih brojki krije se reprezentacija koja više vjeruje disciplini i organizaciji nego spektakularnom napadačkom fudbalu.

Pragmatični „Faraoni“ i dalje vjeruju provjerenom receptu

Egipat je tokom kvalifikacija pokazao prepoznatljiv stil igre. Umjesto dominacije posjedom lopte i visokog presinga, selektor Hossam Hassan oslonio se na čvrstu odbranu, strpljivo čekanje prilike i brze tranzicije prema Mohamedu Salahu ili Omaru Marmoushu.

Isti pristup viđen je i na Afričkom kupu nacija 2025. godine.

Egipat je često provodio duge periode bez lopte, fokusiran na odbranu vlastitog gola i traženje prostora za kontranapade. Takav pristup donio je rezultate protiv slabijih protivnika, ali je razotkriven u polufinalu protiv Senegala, gdje su Egipćani više pokušavali preživjeti nego kontrolisati utakmicu.

Za Svjetsko prvenstvo očekuje se osnovna formacija 4-3-3, koja se po potrebi pretvara u 4-2-3-1 kada ekipa mora juriti rezultat. Protiv reprezentacija koje igraju s visokim odbrambenim blokom moguće su i povremene prilagodbe u sistem 3-5-2.

Na golu će najvjerovatnije stajati iskusni Mohamed El Shenawy, iako je Mostafa Shobeir posljednjih mjeseci ozbiljno zaprijetio njegovom statusu prvog golmana.

U posljednjoj liniji očekuju se Rami Rabia te jedan od dvojca Hossam Abdelmaguid – Yasser Ibrahim, dok će vezni red predvoditi Marwan Attia i Hamdi Fathi kao zaštita odbrani. Kreativni dio posla trebao bi pripasti Emamu Ashouru, čovjeku zaduženom da poveže vezni red s napadačkim trojcem.

Hossam Hassan – legenda na klupi, ali ne i u trenerskim trofejima

Malo je ljudi u egipatskom fudbalu koji uživaju status kakav ima Hossam Hassan. Sa 68 pogodaka za reprezentaciju i dalje je najbolji strijelac u historiji nacionalnog tima i jedna od najvećih ikona egipatskog sporta. Međutim, njegova trenerska karijera daleko je manje impresivna.

Tokom rada u devet klubova i dvije reprezentacije nije osvojio nijedan značajan trofej. Njegovo imenovanje za selektora 2024. godine od prvog dana imalo je snažnu nacionalnu simboliku.

Nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo zahvalio se egipatskom narodu i predsjedniku Abdelu Fatahu el-Sisiju, naglašavajući da je uspjeh rezultat zajedništva cijele države.

Hassan je poznat i po emotivnim reakcijama. Nakon eliminacije u polufinalu Afričkog kupa nacija 2025. godine za poraz je djelimično okrivio loše hotelske uslove, komarce i raspored takmičenja, prije nego što je govorio o posebnosti egipatskog fudbala i historiji reprezentacije.

Njegov temperament ostaje jedan od najprepoznatljivijih dijelova njegovog karaktera.

Ipak, igrači ga obožavaju.

„Hossam Hassan potpuno je drugačiji od stranih selektora koje smo ranije imali. Uspije vas uvjeriti da ste najbolji igrač na svijetu čak i kada dolazite u kamp u lošoj formi“, rekao je Ahmed Sayed Zizo.

Mohamed Salah i posljednja velika prilika

Iako je njegova klupska karijera ušla u fazu kada više nije dominantna kao prije nekoliko godina, reprezentacija Egipta i dalje se vrti oko jednog čovjeka. Mohamed Salah ostaje apsolutni lider „Faraona“. U kvalifikacijama je postigao devet pogodaka, uključujući i dva u utakmici koja je Egiptu osigurala plasman na Mundijal.

Foto: EPA/JALAL MORCHIDI

Njegova važnost daleko nadilazi statistiku. Salah je istovremeno glavni kreator, najbolji strijelac, vođa svlačionice i simbol cijele reprezentacije. Posebnu simboliku nosi činjenica da će 34. rođendan proslaviti upravo na dan prve utakmice Egipta na Svjetskom prvenstvu.

Zbog toga mnogi vjeruju da bi ovo mogao biti njegov posljednji Mundijal i posljednja prilika da ostavi ozbiljniji trag na najvećoj svjetskoj pozornici.

Ibrahim Adel – čovjek koji bi mogao smanjiti ovisnost o Salahu

Jedan od najzanimljivijih igrača nove generacije je Ibrahim Adel. Fudbaler danskog Nordsjællanda ne djeluje kao klasično krilo koje čeka loptu uz aut-liniju.

Njegova najveća vrijednost leži u kretanju između linija, ulascima iz drugog plana i sposobnosti da samostalno prenese loptu u završnu trećinu terena.

Sa 25 godina nalazi se u idealnom periodu za dokazivanje na najvećoj sceni.

Možda neće biti starter u svakoj utakmici, ali predstavlja nešto što Egipat godinama nije imao – napadača koji može preuzeti dio odgovornosti i rasteretiti Salaha. Ako uspije iskoristiti priliku, Mundijal bi mogao označiti njegov konačni proboj na najviši međunarodni nivo.

Marwan Attia – motor koji povezuje sve linije

Dok Salah privlači pažnju javnosti, a Ashour kreira napade, jedan od najvažnijih igrača reprezentacije ostaje Marwan Attia. Njegov posao često prolazi nezapaženo, ali je ključan za funkcionisanje cijelog sistema. Attia štiti stopere, pokriva prostor iza bekova, prekida protivničke kontranapade i omogućava kreativnijim igračima da se više fokusiraju na napad.

Takvi igrači rijetko završavaju na naslovnicama, ali upravo oni često određuju koliko će ekipa biti stabilna.

Nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo Attia je otvoreno rekao da vjeruje kako ova generacija može ostvariti historijski uspjeh i donijeti Egiptu prvu pobjedu na Mundijalima.

Grupa puna izazova

Žrijeb nije bio naročito blag prema Egipćanima. U grupi G čekaju ih Belgija, Iran i Novi Zeland. Belgija ostaje favorit grupe zahvaljujući kvalitetu igrača poput Kevina De Bruynea, Jérémyja Dokua i Thibauta Courtoisa.

Iran je godinama jedna od najorganizovanijih azijskih reprezentacija, dok Novi Zeland dolazi bez velikog pritiska i s reputacijom ekipe koja može iznenaditi.

Zbog toga je minimalni cilj Egipta vrlo jasan – ostvariti prvu pobjedu na Svjetskom prvenstvu. Sve preko toga predstavljalo bi veliki uspjeh.

Navijači između strasti i realnosti

Za razliku od Mundijala u Kataru, gdje je veliki broj Egipćana mogao relativno lako doputovati, turnir u Sjevernoj Americi predstavlja mnogo veći logistički i finansijski izazov. Troškovi putovanja, smještaja i viza daleko su iznad mogućnosti prosječnog Egipćanina.

Zbog toga se očekuje da će na tribinama dominirati egipatska dijaspora, imućniji navijači iz Kaira, poslovni partneri i iseljenici. Većina navijača reprezentaciju će pratiti iz kafića i domova širom zemlje.

Posebno je zanimljivo da nekada moćni ultras pokret više nema utjecaj kakav je imao prije desetak godina, nakon što su navijačke grupe godinama bile izložene represiji i zabranama.

Odnosi sa SAD-om i Trumpom

Egipatski fudbalski savez i reprezentativci uglavnom izbjegavaju političke teme, ali odnosi između Kaira i Washingtona posljednjih godina često su bili predmet međunarodne pažnje. Donald Trump je tokom prvog predsjedničkog mandata Abdela Fataha el-Sisija nazvao svojim „omiljenim diktatorom“, dok je Egipat ostao jedna od rijetkih država koja nije značajnije pogođena smanjenjem američke vanjske pomoći.

El-Sisi je zauzvrat više puta pohvalio Trumpa, tvrdeći da je upravo on osoba koja može donijeti stabilnost i mir regionu.

Tokom Mundijala potencijalne kontroverze više bi mogle biti kulturne nego političke prirode.

Egipatski savez već je tražio od FIFA-e da ograniči određene aktivnosti povezane s LGBTQ+ događajima oko utakmice protiv Irana u Seattleu, navodeći da nisu u skladu s kulturnim i vjerskim vrijednostima zemlje.

Mogu li „Faraoni“ ispisati historiju?

Egipat na Svjetsko prvenstvo dolazi bez velikih najava i bez statusa favorita. Ipak, reprezentacija posjeduje ono što mnoge ekipe nemaju – kontinuitet, disciplinu i jednog od najvećih afričkih fudbalera svih vremena.

Ako Salah pronađe svoju najbolju formu, a vezni red uspije osloboditi reprezentaciju prevelike ovisnosti o njegovim potezima, „Faraoni“ mogu biti vrlo neugodan protivnik. Možda nisu među kandidatima za završnicu turnira, ali imaju priliku ostvariti nešto što nijedna egipatska generacija prije njih nije uspjela.

Prva pobjeda na Svjetskom prvenstvu ostaje osnovni cilj. Za reprezentaciju s tolikom historijom i tradicijom, to bi bio korak koji bi imao mnogo veći značaj od obična tri boda.

federalna.ba