Uoči SP-a predstavljamo: Belgija - posljednja šansa "Crvenih đavola" ili početak nove ere?

Belgijska reprezentacija na Svjetsko prvenstvo 2026. godine dolazi s poznatim statusom jednog od najtalentovanijih timova Evrope, ali i s brojnim pitanjima na koja još uvijek nema jasne odgovore. Generacija koja je godinama važila za jednu od najjačih na svijetu polako se približava kraju svog ciklusa. Vincent Kompany, Jan Vertonghen, Thomas Vermaelen i Toby Alderweireld odavno su završili reprezentativne karijere, a upravo je odbrana danas segment igre koji izaziva najveću zabrinutost među navijačima „Crvenih đavola“.

S druge strane, napadački potencijal ostaje impresivan.

Kevin De Bruyne, Jérémy Doku i Romelu Lukaku i dalje predstavljaju trio sposoban odlučiti utakmicu jednim potezom, zbog čega selektor Rudi Garcia insistira na ofanzivnom pristupu bez obzira na slabosti koje njegova ekipa pokazuje u posljednjoj liniji.

Garcia ne želi žrtvovati napad

Od dolaska na klupu Belgije početkom 2025. godine, Rudi Garcia nije skrivao svoju fudbalsku filozofiju. Francuski stručnjak smatra da je najveća snaga reprezentacije upravo u njenom napadačkom potencijalu i ne želi ga se odreći ni protiv najjačih protivnika.

„Uvijek ću igrati s četvoricom defanzivaca, a ne s petoricom. Kada koristite pet defanzivaca, morate žrtvovati jednog ofanzivnog igrača, a to bi bila šteta“, objasnio je Garcia. Njegov sistem temelji se na srednjem bloku i pokušaju da se odbrana zaštiti bez pretjeranog povlačenja ekipe.

Međutim, problem predstavlja činjenica da Belgija u Mundijal ulazi s brojnim nepoznanicama. Najveća se tiče Romelua Lukakua.

Najbolji strijelac u historiji reprezentacije sa 90 pogodaka imao je izuzetno tešku sezonu. Zbog povreda je za Napoli odigrao svega 64 minute, a za reprezentaciju praktično nije nastupao sve do prijateljske utakmice protiv Hrvatske, kada je ušao s klupe i postigao pogodak u sudijskoj nadoknadi. Na njegovu sezonu snažno je utjecala i smrt oca, zbog čega će Svjetsko prvenstvo dočekati bez ozbiljnog takmičarskog ritma.

Kvalifikacije bez poraza, ali ne i bez problema

Belgija je kroz kvalifikacije prošla relativno mirno. Protivnici poput Velsa, Sjeverne Makedonije, Kazahstana i Lihtenštajna nisu predstavljali ozbiljnu prepreku, a „Crveni đavoli“ ostali su neporaženi tokom cijelog ciklusa.

Ipak, rezultati nisu uvijek bili uvjerljivi. Dva remija protiv Sjeverne Makedonije i jedan protiv Kazahstana pokazali su da reprezentacija još uvijek traži stabilnost. Napadački potencijal bio je vidljiv kroz 29 postignutih pogodaka u osam utakmica, ali nivo igre nije uvijek odgovarao kvalitetu igrača koje Belgija ima na raspolaganju.

Upravo zato će najveći teret očekivanja na Mundijalu nositi Jérémy Doku u napadu i Thibaut Courtois na golu.

Rudi Garcia prvi put na Mundijalu

Za Rudija Garciju predstojeće Svjetsko prvenstvo bit će posebno iskustvo. Nakon više od dvije decenije rada u klupskom fudbalu, prvi put vodi jednu reprezentaciju na veliko takmičenje.

Tokom karijere sjedio je na klupama Lillea, Rome, Marseillea, Lyona, Al Nassra i Napolija, stekavši reputaciju trenera koji se više oslanja na iskustvo i osjećaj za igru nego na savremenu analitiku i statističke modele. Njegov dolazak u belgansku reprezentaciju donio je i značajnu promjenu atmosfere.

„Najvažnije mi je da na terenu postoji tim. Iskustvo me naučilo da se najdalje stiže upravo na taj način“, ističe Garcia. Od prvog dana naglašava važnost mentaliteta, zajedništva i ponosa prema reprezentativnom dresu.

„Nije dovoljno pokušavati. Potrebno je uraditi posao. To je moja filozofija“, rekao je prilikom predstavljanja.

Jérémy Doku postaje zaštitno lice nove Belgije

Ako je nekada Belgija bila reprezentacija Kevina De Bruynea i Edena Hazarda, danas sve više postaje reprezentacija Jérémyja Dokua. Napadač Manchester Cityja sa samo 24 godine prerastao je u najpopularnijeg i najuzbudljivijeg igrača belganske reprezentacije. Njegova brzina već godinama predstavlja zaštitni znak, ali je tokom posljednje dvije sezone značajno unaprijedio i završnicu akcija, centaršut i donošenje odluka u završnoj trećini terena.

Foto: EPA/VICTOR HILITSKI

U završnici sezone u Premier ligi postizao je važne golove i pokazao da više nije samo brz krilni igrač nego kompletan ofanzivac.

„Znam svoje kvalitete, ali znam i da moram popraviti statistiku. Još nisam stigao tamo gdje želim biti“, rekao je Doku. Njegova sposobnost da jednim driblingom izbaci nekoliko protivnika mogla bi predstavljati najveće oružje Belgije u Sjevernoj Americi.

Matias Fernandez-Pardo – novo ime koje treba zapamtiti

Jedno od najvećih iznenađenja na spisku Belgije je Matias Fernandez-Pardo. Dvadesetjednogodišnji napadač Lillea još početkom maja nije bio ni u ozbiljnim planovima selektora. Posjeduje belgijsko i špansko državljanstvo, a dugo se smatralo da će izabrati reprezentaciju Španije.

Situacija se promijenila nakon problema s Lukakuom i slabije forme Loïsa Opende u Juventusu. Belgijski savez ponovo je kontaktirao mladog napadača, a ovaj put odgovor je bio pozitivan.

Njegova brzina, driblinzi i osjećaj za gol donijeli su mu mjesto među putnicima za Mundijal. Posebno impresivna bila je sezona u Lilleu, gdje ga je trener Bruno Génésio iz krilnog igrača pretvorio u centralnog napadača.

Rezultat su osam pogodaka i pet asistencija u francuskom prvenstvu.

Maxim De Cuyper – čovjek koji radi sve

Dok najveću pažnju privlače Doku, De Bruyne i Lukaku, jedan od najvažnijih igrača Garcijinog sistema mogao bi biti Maxim De Cuyper. Lijevi bek Brightona postao je gotovo nezamjenjiv član reprezentacije.

Njegova vrijednost ne ogleda se samo u defanzivnim zadacima. U posljednje vrijeme postao je i jedan od neočekivanih izvora pogodaka za Belgiju.

Pod Garcijom je započeo svaku utakmicu u kojoj je bio zdrav, a očekuje se da će isti status imati i na Svjetskom prvenstvu. Zanimljivo je da u Brightonu često nema garantovano mjesto u početnoj postavi, dok je u reprezentaciji postao jedan od najvažnijih igrača.

Belgijski navijači – pivo, zabava i kompromis

Belgijski navijači poznati su po dobroj atmosferi i ljubavi prema druženju prije utakmica. Pivo je gotovo nezaobilazan dio svakog okupljanja, a stadioni u SAD-u, Kanadi i Meksiku sigurno će imati snažnu podršku belgijskih pristalica.

Ipak, za razliku od mnogih drugih evropskih reprezentacija, Belgijanci nemaju veliki broj prepoznatljivih navijačkih pjesama.

Razlog je jednostavan – Belgija govori tri jezika. Flamanski, francuski i njemački često otežavaju usklađivanje navijanja pa se kompromis obično pronalazi kroz pjesme na engleskom jeziku.

Trump i Belgija

Kada je riječ o odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama i Donaldom Trumpom, Belgija uglavnom dijeli stav većine zapadnoevropskih zemalja. Skepticizam prema Trumpu prisutan je među političarima i javnosti, posebno nakon njegove izjave da je briselsko predgrađe Molenbeek „rupa pakla“, što je izazvalo brojne negativne reakcije u Belgiji.

Ipak, Belgijski fudbalski savez nema namjeru ulaziti u političke rasprave tokom Mundijala.

Iako su navijači kritikovali visoke cijene putovanja i ulaznica, nije bilo ozbiljnijih poziva na bojkot ili proteste.

Mogu li Crveni đavoli još jednom napasti vrh?

Belgija više nema onu generaciju koja je godinama važila za jednog od najvećih favorita na svakom velikom turniru. Međutim, reprezentacija i dalje posjeduje dovoljno kvaliteta da bude opasna svakom protivniku.

De Bruyne donosi iskustvo i kreativnost, Doku nepredvidivost, Courtois sigurnost među stativama, a Lukaku – ukoliko pronađe formu – i dalje predstavlja jednog od najopasnijih napadača međunarodnog fudbala.

Pitanje koje visi nad Belgijom glasi: može li napad nadoknaditi slabosti u odbrani? Ako odgovor bude pozitivan, „Crveni đavoli“ mogli bi još jednom igrati značajnu ulogu u završnici Svjetskog prvenstva.

Ako ne, Mundijal 2026. mogao bi označiti konačan kraj jedne ere i početak nove generacije belgijskog fudbala.

federalna.ba