Ulica Ivice Osima

Inicijativa da se u Sarajevu sadašnja Zvornička ulica uz stadion Grbavica preimenuje u ulicu Ivice Osima, legendarnog bh. fudbalera i trenera, opet nije prošla, što je bilo i za očekivati, jer i prije pet godina, bio je isti epilog, kada se makar proceduralno ispoštovala i zahtjevna procedura. A te 2016. godine Općina Novo Sarajevo je u obrazloženju tražila saglasnost Ivice Osima i potpise pet posto potpisa stanovnika mjesnih zajednica Trg Heroja i Grbavica 2, gdje se nalazi Zvornička ulica, upisanih u birački spisak.

Na ovaj prijedlog i samu općinsku odluku Ivica Osim je odgovorio u svom stilu.

"Ma dajte. Čuo sam za to. Lijepo je da me se sjetite, ali nemojte, molim Vas. Ima zaslužnijih heroja koji trebaju dobiti ulicu".

Dakle, bez Osimove saglasnosti, a mnogo je simbolike u ovoj od jednih ulica njegovog djetinjstva u naselju Hrasno, gdje je rođen, prohodao, napravio prve fudbalske korake, a upravo tu je i stadion Grbavica, koji je on proslavio i kao igrač i kao trener FK Željezničar i koji bi, također, mogao nekada nositi Osimovo ime.

A četrdesetih godina prošlog stoljeća, sarajevsko naselje Staro Hrasno, iznjedrilo je jednog od najboljih fudbalera i trenera sa naših prostora svih vremena. Ne samo od Une do Drine, od Save do Mora, ne samo od Vardara, pa do Triglava...  

Kao dječak 1954. godine počinje u Želji, za kojeg je debitirao 1959. Devet nezaboravnih godina provodi na Grbavici, a onda slijedi odlazak u holandski  Zwolle.  No, povreda koljena ga  vraća u Želju, gdje ostaje do 1970., a onda ponovni odlazak u inostranstvo. U Francuskom Strasbourgu igra dvije, zatim u Sedanu tri,  u Valenciennesu jednu sezonu, da bi ponovo zaigrao za Strasbourg, gdje ostaje sve do kraja karijere, 1978. godine. Bio je i reprezentavac bivše Jugoslavije. Odigrao je tri utakmice za mladu reprezentaciju, a šesnaest za A selekciju postigavši 8 golova. Također je bio na Olimpijskim igrama 1964. godine u Japanu, kada je u pet odigranih utakmica postigao 4 gola.

Nakon igračke, Osim se posvetio trenerskoj karijeri.  Sa Željom je dva puta bio vice-prvak države, finalista "Kupa", te se plasirao polufinale Kupa UEFA,  koje nikada niko neće zaboraviti.

„Da se nije desilo to što se desilo, ne bi se sve ove godine o tome toliko pričalo.  Zato uvijek priča o Videotonu. Posebno vi novinari“, često bi govorio Osim.

U Los Angelesu 1984., kao trener u olimpijskoj selekciji  osvojio je bronzanu medalju, a dvije godine kasnije postaje selektor A selekcije čiju okosnicu čine igrači Želje. Znalo se desiti da u početnom sastavu  zaigraju, čak, četverica igrača (Baljić, Šabanadžović, Škoro, Mihajlović).

„To je bilo protiv Turske, pa je cijeli Poljud skandirao 'Željo'... Ali, ko to nije zaslužio poziv? Bio je tu i Baždarević, pa gdje su igrači iz Sarajeva Hadžibegić, Jozić, Jakovljević. A bilo je i igrača iz drugih bivših republika SFRJ. Budite sigurni da to nije bila politika. Ja sam mislio tako, razmišljao sam na takav način, mnogima sam se zamjerio, ali budite sigurni da to nije bilo ni radi ovoga, ni radi onoga. Jednostavno zato što sam smatrao da su ti igrači zaslužili da igraju“.  

Na Mundijalu 1990. godine u Italiji vodi bivšu Jugoslaviju do četvrfinala, gdje na penale gubi od Argentine.

„Sve bi bilo drukčije da nam Šabanadžović nije isključen. A penali, to je posebna priča“.

Nakon Mundijala 1990. u Italiji, uslijedile su kvalifikacije za EURO 1992. u Švedskoj.  Osimovi izabranici su se doslovno prošetali u kvalifikacijama.

„Idalje smo imali sjajan tim. Plasirali smo se, ali onda je uslijedila suspenzija zbog ratnih dešavanja na našim prostorima. Danska je otišla umjesto nas i osvojila naslov prvaka Evrope“.

Pri podnošenju ostavke na klupi reprezentacije bivše Jugoslavije, Osim je izgovorio čuvene riječi usred Beograda 23. maja 1992.godine.

„Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar kad čovjek kaže: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem, niti ću ići, ni u Firencu ni u Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete... To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava".

Paralelno sa reprezentacijom  od 1991. do 1992. vodio je Partizan sa kojim osvaja "Kup", a zatim je bio trener grčkog Panathinaikosa sa kojim osvaja dva puta "Kup", jedan "Super Kup", te biva vice-prvak. Od 1994. do 2002. s austrijskim Sturmom dva puta je prvak, jednom osvajač "Kupa", dva puta "Super Kupa", te igra Ligu Prvaka. Od 2003. do 2006. Na kormilu je japanskog JEF Uniteda, sa kojim je osvojio "Kup". Imenovan je  2006. za selektora Japana kojeg je vodio na Azijskom kupu, gdje su zauzeli četvrto mjesto.  Upravo, trenersku karijeru završava na toj funkciji, nakon što je 16. novembra 2007. doživio moždani udar.  Uspješno se oporavlja, vrača u rodni grad i 2011. godine imenovan je za  predsjednika Komiteta za normalizaciju NS BiH i sa svojim nekadašnjim "pulenom" Safetom Sušićem iz bivše reprezentacije Jugoslavije, sa sadašnjom reprezentacijom Bosnom i Hercegovinom je ponovo na Mundijalu 2014. godine. Nažalost, zbog zdravstvenog stanja nije mogao putovati u Brazil.

I kroz sve ove pobrojane godine, klubove, reprezentacije, takmičenja, pobjede i poraze mnogi će reći da je Švabo pomalo ters čovjek, da nikada ne priča uvijeno, nego što bi se reklo „s neba pa u rebra“, s njim je uvijek bilo teško ući kako u nogometni tako i u verbalni duel... Kako god, bilo tu istine ili ne, Ivica Osim Švabo će uvijek ostati Štraus sa Grbavice. Pravi predstavnik jedne generacije iz Doline čupova, koja je imala i ljudski i profesionalni stav spram svega u životu i karijeri.

Na kraju ove priče, vratimo se na dugogodišnju inicijativu. Legendarni Osim kao sportski ambasador BiH zaslužio je da dobije ulicu u dijelu grada, odakle je i kao čovjek i kao sportista ponikao i gdje rastu generacije i generacije kojima je ovaj čovjek, bio i ostao primjer u svakom smislu. I dalje nam za vrijeme njegovog života, treba njegova saglasnost i već spomenute ostale proceduralne stvari prema pozitivnim općinskim propisima.

federalna.ba/Muhamed Bikić