U ruševinama Sudana sanjao je da ponovo zaigra fudbal, a onda mu se javio Vinícius Júnior

Trinaestogodišnji Zaher iz Sudana, koji je tokom rata u svojoj zemlji izgubio obje noge u napadu dronom, nakon dugotrajnog liječenja i rehabilitacije ponovo može hodati. Njegova životna priča, koju je prije godinu dana zabilježio BBC, potaknula je ljude širom svijeta da prikupe novac za njegovo liječenje. Danas Zaher hoda uz pomoć proteza, ponovo sanja o igranju fudbala, a posebno iznenađenje priredio mu je njegov omiljeni fudbaler, zvijezda Real Madrida Vinícius Júnior, koji mu je poslao ličnu videoporuku i pozvao ga da zajedno provedu dan u Madridu.

U zamračenoj sobi jednog stana u Kairu, glavnom gradu Egipta, trinaestogodišnji dječak gotovo nepomično sjedi ispred televizijskog ekrana. Pogled mu je prikovan za sliku, a oči širom otvorene. Na ekranu se pojavljuje jedan od najboljih fudbalera svijeta, brazilska zvijezda Real Madrida Vinícius Júnior, koji mu se obraća direktno, na arapskom jeziku.

„Zaher, mahaba“, odnosno „Zdravo, Zaher“, izgovara fudbaler. Dječak gotovo da ne trepće. Pred njim je njegov fudbalski idol, čovjek čije je utakmice godinama pratio i kojem se divio još dok je mogao bezbrižno trčati za loptom.

Za Zahera, koji je u ratu izgubio obje noge, ovaj trenutak predstavlja mnogo više od obične poruke poznatog sportiste. To je još jedna potvrda da njegov život, uprkos svemu što je preživio, može imati budućnost kakvoj se nekada nadao.

Prije godinu dana bio je povučeni dječak u ruševinama Kartuma

Novinari BBC-ja prvi put su upoznali Zahera 2025. godine, među ruševinama Kartuma, glavnog grada Sudana. Tada je bio tih, povučen i teško traumatiziran dječak, jedan od miliona mališana čije je djetinjstvo prekinuto ratom koji je u Sudanu izbio 2023. godine između regularne vojske i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF).

Prema podacima UNICEF-a, više od 17 miliona djece u Sudanu trenutno treba humanitarnu pomoć.

Ova organizacija Ujedinjenih nacija uspjela je potvrditi da je najmanje 4.300 djece ubijeno ili osakaćeno tokom sukoba, ali upozorava da je stvarni broj žrtava vjerovatno znatno veći.

Zaher je bio jedno od te djece.

U napadu dronom izgubio je obje noge, a zbog gotovo potpunog kolapsa zdravstvenog sistema u ratom razorenom Sudanu nije imao pristup specijalističkom liječenju koje mu je bilo neophodno. Njegova najveća želja bila je jednostavna – da jednog dana ponovo može hodati i igrati fudbal sa svojim prijateljima.

Više od godinu dana kasnije, kada su ga novinari BBC-ja ponovo posjetili, ovoga puta u stanu u Kairu, zatekli su gotovo neprepoznatljivog dječaka. Zaher ih je dočekao širokim osmijehom i snažnim zagrljajem. Njegova majka Habibah također ih je srdačno pozdravila.

Nekada povučeni dječak sada je bio samouvjeren, veseo i spreman na šalu. A najvažnije od svega – stajao je na vlastitim nogama, uz pomoć dvije nove proteze.

Vinícius Júnior poslao mu poruku i pozvao ga u Madrid

Tokom prvog susreta 2025. godine Zaher je novinarima rekao da mu je omiljeni fudbaler Vinícius Júnior. BBC je njegovu priču uspio prenijeti brazilskom reprezentativcu, koji je odlučio dječaku poslati ličnu videoporuku podrške. Kada su se novinari ponovo susreli sa Zaherom u Kairu, zajedno su pogledali snimak.

„Upoznao sam se s tvojom pričom. Znam koliko su ti protekli mjeseci morali biti teški“, započeo je Vinícius.

Brazilski fudbaler, koji je postao jedan od najistaknutijih glasova u borbi protiv rasizma u fudbalu i zagovornik prava crnaca, potom je dječaku uputio riječi ohrabrenja. „Ti si vrijedan i uporan mladi crnac. Iskreno se nadam da ćeš dobro iskoristiti svoje nove proteze, da ćeš se vratiti igranju fudbala i pronaći sreću. Zaslužuješ to“, poručio mu je Vinícius.

Na Zaherovom licu pojavio se širok osmijeh. A onda je uslijedilo iznenađenje koje nije očekivao.

„Želio bih te pozvati da dođeš na utakmicu Real Madrida. Možemo provesti dan zajedno“, rekao je brazilski fudbaler. Dječak je bio toliko preplavljen emocijama da je ustao i napustio sobu.

Nekoliko trenutaka kasnije vratio se odjeven u novi dres Viníciusa Júniora. Nada se da će jednog dana uspjeti dobiti vizu i otputovati u Španiju kako bi prihvatio poziv svog idola. „Recite Viníciusu da ga volim. Njegova poruka me zaista podigla i ohrabrila“, rekao je Zaher.

Njegova majka Habibah nije skrivala koliko joj znači podrška koju njen sin dobija. „Osjećam se kao da cijeli svijet navija za Zahera i želi da uspije“, kazala je.

Napad dronom promijenio mu je život u jednom trenutku

Zaher je obje noge izgubio 2024. godine, dok je s majkom živio u Kartumu. U to vrijeme veliki dijelovi sudanske prijestonice bili su pretvoreni u bojište, a sukobi između vojske i RSF-a uništavali su stambena naselja, infrastrukturu i osnovne uslove za život.

Hrane i osnovnih potrepština bilo je sve manje, a Zaherova porodica nije imala dovoljno novca da napusti grad i skloni se na sigurnije mjesto. Kako bi preživjeli, Zaher i njegova majka prodavali su leću na ulici. Jednog jutra, dok su zajedno radili, dogodio se napad dronom.

Eksplozija je teško povrijedila dječaka. „Pogledala sam ga i vidjela da krvari. Krvi je bilo posvuda“, ispričala je Habibah novinarima BBC-ja prošle godine.

Povrede su bile toliko teške da su ljekari morali amputirati obje Zaherove noge. Za njegovu majku uslijedili su mjeseci bola i nemoći, posebno kada je dječak počeo postavljati pitanja na koja nije znala odgovoriti.

„Budio bi se i pitao me: 'Zašto si im dopustila da mi odsijeku noge?' Nisam znala šta da mu kažem“, prisjetila se. Zaher je tada dane provodio u invalidskim kolicima, krećući se kroz razorene ulice svog naselja.

Oko njega su bili spaljeni automobili, napušteni tenkovi i uništene kuće. Prije rata obožavao je fudbal. Nakon amputacija pokušavao je igrati oslanjajući se na koljena, ali mu je to nanosilo bol i izlagalo ga ozbiljnom riziku od infekcija.

„Volio bih imati proteze kako bih ponovo mogao igrati fudbal s prijateljima, kao nekada“, rekao je tada. U tom trenutku činilo se da su izgledi da mu se želja ostvari veoma mali.

Ljudi širom svijeta prikupili 45.000 funti za njegovo liječenje

Nakon što je BBC objavio Zaherovu priču, ona je izazvala snažne reakcije širom svijeta. Brojni ljudi poželjeli su pomoći dječaku da dobije proteze i odgovarajuću medicinsku njegu.

Među njima je bila i Dena Latif, pravnica sudanskog porijekla koja živi u Velikoj Britaniji. Nakon što je pogledala BBC-jev prilog, uključila se u organizovanje internetske kampanje za prikupljanje novca za Zaherovo liječenje. Kampanjom je prikupljeno 45.000 britanskih funti, odnosno približno 60.000 američkih dolara.

Taj novac omogućio je organizovanje medicinskog tretmana izvan Sudana, gdje dječak nije mogao dobiti neophodnu specijalističku pomoć. Međutim, odlazak iz zemlje pokazao se izuzetno komplikovanim.

Zaher i njegova majka nisu imali pasoše, a njihovi rodni listovi bili su uništeni tokom rata. Bili su potrebni mjeseci planiranja i organizacije kako bi se riješili administrativni problemi i osiguralo njihovo putovanje.

Na kraju su Zaher i Habibah uspjeli avionom otputovati u Kairo. Tamo ih je čekao pripremljen stan, frižider napunjen hranom i unaprijed zakazani ljekarski pregledi.

Prvi put nakon nekoliko godina nisu morali razmišljati samo o tome kako preživjeti naredni dan.

Operacije, rehabilitacija i psihološka podrška vratile su mu osmijeh

Tokom gotovo godinu dana provedenih u Kairu, Zaher je prošao kroz dodatne operativne zahvate, višemjesečnu fizioterapiju i obuku za korištenje proteza. Morao je ponovo učiti hodati, održavati ravnotežu i prilagođavati se svakodnevnim aktivnostima koje su mu nakon amputacija postale gotovo nemoguće.

Uz fizičku rehabilitaciju, dobio je i psihološku podršku kako bi lakše prevazišao traume izazvane ratom, teškim povredama i gubitkom nogu. Ljekari koji su učestvovali u njegovom liječenju ističu da je napredak koji je ostvario podjednako značajan na psihološkom i fizičkom planu.

Doktorica Bintelmuna Eltayeb, jedna od članica medicinskog tima koji se brinuo o dječaku, prisjetila se njegovog stanja po dolasku u Egipat. „Bio je stidljiv, pomalo depresivan i tužan. Bilo je gotovo nemoguće izmamiti mu osmijeh. A sada ga možete vidjeti kako se smije. Ima ogromno samopouzdanje“, rekla je Eltayeb.

Ljudi koji su pratili njegov oporavak kažu da se Zaherova ličnost značajno promijenila.

Dena Latif ističe da je dječak pokazao odlučnost i želju za životom koja je iznenadila čak i one koji su od početka vjerovali u njegov oporavak. Tokom ponovnog susreta s novinarima Zaher se smijao, šalio i pokazivao interesovanje za aktivnosti koje ranije nije mogao ni zamisliti.

Na neki način pokušava nadoknaditi dio djetinjstva koji mu je rat oduzeo.

Sada želi jahati konje, voziti bicikl i postati pilot

Zaherovi snovi više nisu ograničeni samo na mogućnost da ponovo stane na noge. Sada želi isprobavati nove stvari, među kojima su jahanje konja i vožnja bicikla. Iako još nije odigrao pravu fudbalsku utakmicu otkako je dobio proteze, raduje se trenutku kada će ponovo moći zaigrati s prijateljima u rodnom Sudanu.

Njegova velika želja je i da jednog dana postane pilot putničkog aviona. Za njegovu majku Habibah gledati sina kako ponovo hoda, smije se i planira budućnost predstavlja ogromno olakšanje.

Ipak, uprkos sreći zbog njegovog oporavka, ona i dalje brine o onome što ih čeka.

Posebno je zabrinuta za Zaherovo obrazovanje, mogućnosti nastavka liječenja i način na koji će se uklopiti u život u Sudanu, zemlji u kojoj građanski rat još traje.

Povratak u Sudan, gdje rat i dalje uništava živote miliona ljudi

Nakon perioda provedenog u Egiptu, Zaher i njegova majka vratili su se u Kartum. Sudanska vojska ponovo je uspostavila kontrolu nad glavnim gradom, a vanredno stanje u gradu je ukinuto.

Međutim, posljedice višegodišnjih sukoba vidljive su gotovo na svakom koraku.

Brojne zgrade su uništene, spaljene, opljačkane ili teško oštećene, dok sigurnosna situacija i dalje izaziva zabrinutost. Prema nedavnom zajedničkom saopćenju Sjedinjenih Američkih Država i još 30 zapadnih država, čak 41 posto stanovništva Sudana suočava se s visokim nivoom nesigurnosti u snabdijevanju hranom.

U saopćenju je upozoreno i na mogućnost izbijanja gladi u pojedinim dijelovima zemlje. Uprkos teškim okolnostima, Zaher i Habibah odlučili su se vratiti kući jer su im nedostajali porodica, prijatelji i život koji su poznavali prije rata.

Nadaju se da će, s obzirom na trenutno nešto stabilnije prilike u Kartumu, dječak moći redovno kontrolisati i prilagođavati proteze kako bude rastao.

To je posebno važno jer Zaher ima samo 13 godina, a proteze će se morati prilagođavati promjenama njegovog tijela tokom odrastanja.

„Nadam se da Zaherova priča neće završiti samo s njim“

Dena Latif, koja je pomogla organizovati prikupljanje novca za Zaherovo liječenje, nada se da će njegov oporavak privući dodatnu pažnju međunarodne javnosti na sudansku djecu koja su tokom rata ostala bez udova ili zadobila druge teške povrede.

„Nadam se da se Zaherova priča neće završiti samo s njim“, rekla je. Njena želja je da dječakov oporavak potakne nove humanitarne akcije i prikupljanje sredstava za hiljade druge djece koja su zbog rata zadobila povrede koje će trajno utjecati na njihove živote.

Zaherova priča pokazuje koliko odgovarajuća medicinska njega, rehabilitacija i podrška mogu promijeniti život djeteta koje je preživjelo ratnu traumu. Dječak koji se prije godinu dana u invalidskim kolicima kretao među ruševinama Kartuma danas ponovo hoda, smije se i planira budućnost.

Uz pomoć ljudi koje nikada ranije nije upoznao dobio je priliku vratiti dio djetinjstva koje mu je rat oduzeo. A zahvaljujući Viníciusu Júnioru, sada ima i novi san – da jednog dana otputuje u Madrid, upozna svog fudbalskog idola i prisustvuje utakmici Real Madrida.

Ipak, dok Zaher ponovo uči živjeti životom trinaestogodišnjaka, milioni druge djece u Sudanu i dalje odrastaju okruženi ratom, razaranjem, glađu i neizvjesnošću.

Zaher je dobio priliku da vrati dio svog djetinjstva. Milioni njegovih vršnjaka u Sudanu još čekaju istu šansu.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.