U pritvorskom centru ICE-a u Kaliforniji nema zagrljaja: Porodice putuju stotinama kilometara da bi razgovarale kroz staklo

Pritvoreni migranti u California Cityju mjesecima traže da im se omoguće posjete u kojima mogu zagrliti svoje najbliže. U centru, u kojem je smješteno oko 1.600 ljudi, porodice mogu razgovarati samo preko telefona, odvojene debelim staklom. Aktivisti tvrde da takva praksa dodatno produbljuje izolaciju ljudi koji često mjesecima čekaju rješenje svojih imigracijskih slučajeva, piše The Guardian.

Teresa Reyes prešla je gotovo 500 kilometara kako bi u maju posjetila svog sina Guillerma i bila uz njega na njegov 32. rođendan. Međutim, nije mu mogla donijeti poklon, sjesti s njim za stol, podijeliti obrok, zagrliti ga niti ga čak dodirnuti.

Guillermo, tattoo umjetnik iz San Josea, nalazi se u imigracijskom pritvoru u centru California City, najvećem pritvorskom objektu američke Službe za imigraciju i carinu (ICE) u Kaliforniji. Kada mu porodica dođe u posjetu, između njih stoji debelo staklo.

Majka i sin mogu razgovarati samo putem telefona, dok jedno drugo gledaju kroz pregradu. „Želim zagrliti svog sina, želim ga dodirnuti, želim mu reći da će sve biti u redu, ali ne mogu“, kazala je Reyes, 63-godišnjakinja, govoreći na španskom jeziku.

Kada ga vidi, kaže, mora zadržavati suze. „Moram se praviti jaka jer ne želim da on misli da patim“, dodala je.

Centar u pustinji u kojem je kontakt zabranjen

California City nalazi se u pustinjskom području sjeverno od Los Angelesa, daleko od najvećih gradskih centara i domova brojnih porodica pritvorenih osoba. U objektu je smješteno približno 1.600 ljudi, a njime upravlja privatna kompanija CoreCivic.

Od kada je centar otvoren u augustu 2025. godine pod Trumpovom administracijom, osobama koje se tamo nalaze nisu dozvoljene takozvane „kontaktne posjete“, odnosno posjete tokom kojih članovi porodice mogu sjediti za istim stolom, dodirnuti pritvorenika ili ga zagrliti.

Umjesto toga, posjete se odvijaju iza stakla.

Članovi porodice sjede s jedne strane, dok se pritvorena osoba nalazi u drugom prostoru. Komunikacija se odvija putem telefona. Takva pravila, prema organizacijama koje se bave pravima migranata, predstavljaju izuzetno strogo ograničenje, posebno za ljude koji u pritvoru mogu provesti mjesece čekajući odluku o svom imigracijskom statusu.

U američkim zatvorima u kojima se nalaze osobe osuđene za teška krivična djela kontaktne posjete u mnogim slučajevima postoje, dok se ograničenja mogu uvesti kada postoje konkretni sigurnosni razlozi. U slučaju California Cityja, međutim, zabrana se odnosi na sve pritvorene osobe.

„Sve je učinjeno da izgubite nadu“

Jedan od onih koji mjesecima pokušavaju ukazati na posljedice takvog sistema je Allen Tayson, 37-godišnji radnik u servisu i otac dvoje djece iz Gilroya u Kaliforniji. Tayson se javio putem videopoziva iz pritvorskog centra. U pozadini su se čuli udarci, povici i buka iz objekta, dok je slika njegovog lica povremeno bila nejasna.

„Osjećamo se izolirano ovdje“, kazao je.

Prema njegovim riječima, atmosfera u centru dodatno otežava ljudima koji već prolaze kroz neizvjesnost zbog svojih imigracijskih postupaka. „Sve je napravljeno da vas slomi, obeshrabri i natjera da izgubite nadu“, rekao je Tayson.

Za njega bi mogućnost da zagrli suprugu i djecu predstavljala mnogo više od obične posjete.

„Ako bih mogao zagrliti i držati svoju suprugu i djecu, to bi bio kratki bijeg koji bi me udaljio od ovog okruženja. Cijenio bih svaku sekundu“, kazao je. Tayson je u pritvoru od februara, kada ga je ICE priveo tokom razgovora o njegovom statusu i zelenoj karti u uredu američke Službe za državljanstvo i imigracijske usluge (USCIS).

U Sjedinjene Američke Države došao je kao dijete s Filipina. Sa suprugom Samanthom Sanchez poznaje se još od tinejdžerskih dana, a vjenčali su se 2016. godine. Imaju 14-godišnjeg sina i petogodišnju kćerku. Sanchez je u trenutku razgovora bila u sedmom mjesecu trudnoće.

Tayson je tako propustio gotovo cijelu trudnoću svoje supruge.

„Navikao sam da brinem o svojoj porodici i osjećam se potpuno bespomoćno svakog dana dok sam ovdje, dok moja porodica mora pronaći način da nastavi bez mene“, rekao je.

Porodica odlučila da ne putuje 300 kilometara

Taysonova porodica suočila se s teškom odlukom. Sanchez je odlučila da neće putovati stotinama kilometara do California Cityja ako neće moći zagrliti svog supruga. Razlog je iskustvo koje su imali godinama ranije.

Kada je njihov sin imao oko tri godine, Tayson je određeno vrijeme proveo u zatvoru zbog optužbi povezanih s krivičnim djelom s vatrenim oružjem. Te optužbe su kasnije odbačene. I taj objekat je omogućavao posjete samo preko stakla.

Na kraju jedne posjete, njegov mali sin pokušao je zagrliti oca. Umjesto zagrljaja, udario je u staklenu pregradu. Tayson kaže da mu je i danas pred očima izraz nevjerice na licu njegovog sina.

Tada je odlučio da ne želi ponovo doživjeti istu situaciju. Porodica danas uglavnom razgovara putem videopoziva.

Međutim, i ti razgovori koštaju.

Cijena iznosi 21 cent po minuti, odnosno 6,30 dolara za pola sata.

Za porodicu koja već pokušava pokriti troškove života, dok Sanchez brine o dvoje djece i prolazi kroz trudnoću, i takav trošak predstavlja dodatno opterećenje.

„Nije ni dotakao moj trudnički stomak“

Sanchez kaže da joj posebno teško pada činjenica da njen suprug nije mogao fizički biti uz nju tokom trudnoće. „Imam ovu bebu koja raste u meni, a on još nije ni dotakao moj stomak“, kazala je.

Želi ga vidjeti uživo kako bi se uvjerila da je fizički dobro.

Istovremeno pokušava kontrolirati stres i depresivno raspoloženje, strahujući da bi pogoršanje njenog psihičkog stanja moglo dodatno ugroziti trudnoću. „Bio bi to samo mali predah za moj nervni sistem kada bih ga mogla zagrliti“, rekla je.

Njihova petogodišnja kćerka svakodnevno pita kada će joj se otac vratiti kući. Sanchez kaže da je često zatekne kako se sama moli.

„Kaže: 'Samo razgovaram s Bogom da mu pomogne'“, ispričala je.

Problem nije samo u California Cityju

Organizacije koje prate stanje u ICE pritvorima upozoravaju da uskraćivanje kontaktnih posjeta nije izolovan slučaj. Prema podacima dostupnim na internet-stranicama ICE-a, četiri od deset pritvorskih centara s najvećim brojem pritvorenih osoba u potpunosti zabranjuju kontaktne posjete.

Osim California Cityja, riječ je o Stewart Detention Centeru u Georgiji, South Texas Processing Centeru u Pearsallu i Montgomery Processing Centeru u Conroeu u Teksasu.

Michelle Brané, bivša ombudsmanica za imigracijski pritvor pri Ministarstvu domovinske sigurnosti SAD-a, kaže da su prije 2016. godine kontaktne posjete bile uobičajene u ICE objektima.

Prema njenim riječima, tokom prvog mandata Donalda Trumpa sve više pritvorskih centara počelo je uvoditi posjete iza stakla.

Problem je, kaže, opstao i nakon toga.

Brané je danas izvršna direktorica organizacije Together and Free, koja se bavi zaštitom prava osoba pogođenih imigracijskim pritvorom.

Ona navodi da su se pritvorenici u nekim centrima suočavali i s još restriktivnijim modelima, u kojem porodica fizički dođe u objekat, ali umjesto susreta s pritvorenikom putem stakla razgovara s njim putem videoveze iz druge prostorije.

Veze su, prema njenim riječima, ponekad loše, što dodatno otežava komunikaciju.

Državna revizija otvorila pitanje pravila CoreCivica

Posebnu pažnju privukli su rezultati provjere California Cityja koju je u proljeće provelo Ministarstvo pravde Kalifornije. Nakon revizije, državno ministarstvo zaključilo je da zabrana kontaktnih posjeta izgleda nije u skladu s politikom CoreCivica koju je kompanija dostavila državi.

Prema toj politici, pritvorenim osobama trebale bi biti omogućene posjete tokom kojih postoji mogućnost fizičkog kontakta, dok bi takve posjete trebale biti ograničene kada postoji konkretan sigurnosni rizik.

Državno ministarstvo objavilo je i fotografiju prostora za posjete.

Na njoj se vide stolovi za piknik, koji su se koristili još dok je objekat služio kao državni zatvor. Međutim, osobe koje se danas tamo nalaze u ICE pritvoru ne mogu koristiti taj dio prostora.

Umjesto toga, posjete se odvijaju uz niz prozora na rubu prostorije. Pritvorenici i njihovi posjetioci razgovaraju preko telefona.

Aktivisti: „To je uskraćivanje ljudskosti“

Velečasna Deborah Lee, izvršna direktorica organizacije Interfaith Movement for Human Integrity, koja pruža podršku pritvorenim migrantima, kaže da komunikacija putem telefona stvara dodatne probleme.

Neki posjetioci, navodi, teško čuju svoje članove porodice.

Budući da razgovor zavisi od telefonskih aparata, istovremeni razgovor više članova porodice praktično nije moguć.

„To je jednostavno uskraćivanje ljudskosti“, rekla je Lee. Tokom jedne posjete u julu, Lee i članovi njene organizacije susreli su Christophera Chestnuta, upravnika California Cityja.

Lee ga je, prema vlastitom svjedočenju, pitala zašto pritvorenim osobama nije omogućena uobičajena posjeta. Upravnik joj je, prema njenim riječima, odgovorio da objekti koji omogućavaju kontaktne posjete imaju veće stope predoziranja.

Lee navodi da joj pritom nije ponuđeno dodatno objašnjenje za takvu tvrdnju.

CoreCivic: Sigurnost je razlog zabrane

Kompanija CoreCivic odbacuje kritike da se radi o neopravdanom ograničavanju kontakta s porodicama. Glasnogovornik Ryan Gustin naveo je da je rukovodstvo objekta, zajedno s državnim partnerima, zaključilo da su posjete bez fizičkog kontakta najprikladniji model zbog sigurnosnih razloga.

Kao jedan od ključnih razloga naveo je sprečavanje unošenja nedozvoljenih predmeta u objekat. CoreCivic istovremeno tvrdi da razumije značaj održavanja veza između pritvorenih osoba i njihovih porodica i zajednice.

Kompanija navodi da pojedinačni objekti, u okviru primjenjivih standarda za pritvor, imaju ovlasti da utvrđuju pravila posjeta u skladu s dizajnom objekta, operativnim potrebama, brojem zaposlenih i sigurnosnim protokolima.

ICE nije odgovorio na zahtjeve za komentar o politici posjeta u California Cityju. Kompanija CoreCivic također nije omogućila intervju s upravnikom Chestnutom.

Pritvorenici počeli organizirati kampanju

Uskraćivanje kontakta s porodicom nije, međutim, ostalo bez reakcije ljudi koji se nalaze unutar objekta. U aprilu je Gustavo Guevara, koji je u California Cityju bio pritvoren od njegovog otvaranja u augustu 2025. godine, pomogao organizirati pismo koje su potpisali ljudi iz njegovog smještajnog bloka.

U pismu su zahtijevali da im se omoguće redovne kontaktne posjete. Ideja se potom proširila i na druge blokove.

Pritvorene osobe počele su sastavljati vlastita pisma i zahtjeve.

Za neke od njih zabrana je bila posebno zbunjujuća jer su prethodno bili pritvoreni u drugim ICE objektima gdje su kontaktne posjete bile dozvoljene.

Guevara kaže da su ljudi bili ljuti jer su izgubili mogućnost fizičkog kontakta s porodicom. Posebno je teško bilo onima koji su strahovali da bi mogli biti deportirani i da možda nikada više neće dobiti priliku zagrliti svoje najbliže.

„Ne samo da ste odmah lišeni te ljudske interakcije, već nad vama visi mogućnost da budete poslani u drugu zemlju i da ne znate hoćete li ikada ponovo zagrliti svoje voljene“, kazao je Guevara.

„Hugs Beyond Bars“ – kampanja za pravo na zagrljaj

Guevara i drugi pritvorenici povezali su se s California Collaborative for Immigrant Justice (CCIJ), organizacijom sa sjedištem u Oaklandu koja pruža podršku osobama u imigracijskom pritvoru. Zajedno s drugim aktivistima pokrenuli su kampanju pod nazivom „Hugs Beyond Bars“, odnosno „Zagrljaji izvan rešetaka“.

Aktivisti su počeli snimati pritvorene osobe tokom videopoziva kako direktno apeluju na javnost i upravu centra. Njihove poruke objavljivane su na društvenim mrežama.

Tayson je, između ostalog, snimio sebe kako čita vlastito pismo sa zahtjevima i porukom upućenom upravi.

Val Suarez, organizatorica zajednice i pravna organizatorica CCIJ-a, kaže da su se ljudi iz različitih smještajnih blokova mogli lako ujediniti oko ovog zahtjeva.

„Vidjeli su tu veliku porodičnu prostoriju koja je nekada bila prostorija za posjete, što dokazuje da zaista nema razloga da im se ne omogući pristup“, kazala je Suarez.

Guevara izgubio prijatelja zbog deportacije

Za Guevaru kampanja nije samo političko pitanje. U California Cityju redovno ga je posjećivao blizak prijatelj.

Posjete su se odvijale iza stakla. U junu je taj prijatelj deportiran u Meksiko.

Guevara ga nikada nije mogao zagrliti. Sada ne zna hoće li ga ikada ponovo vidjeti. Ipak, kaže da će nastaviti zagovarati kontaktne posjete za ljude koji su ostali u pritvoru.

Samantha Sanchez odlučila je svoju borbu iznijeti i izvan pritvorskog centra. Prošlog mjeseca pridružila se predstavnicima CCIJ-a tokom posjete uredu američkog senatora Alexa Padille u San Franciscu. Od Kongresa su tražili pritisak na CoreCivic kako bi se pritvorenim osobama omogućile posjete s fizičkim kontaktom.

Sanchez kaže da joj je bilo važno da njena djeca vide da se njihova majka bori za njihovog oca.

„Željela sam da moja djeca vide da mama može imati glas – da to radim zbog tate i drugih porodica“, kazala je.

Prema riječima aktivista, osoblje senatorovog ureda pokazalo je razumijevanje za njihove zahtjeve. Međutim, konkretne promjene u California Cityju do sada nisu uslijedile. CoreCivic i uprava centra nisu odgovorili na zahtjeve pritvorenih osoba i aktivista da se omoguće kontaktne posjete.

Teresa Reyes više ne želi putovati

Za Teresu Reyes sve se na kraju svodi na ono što nije mogla učiniti na rođendan svog sina. Nakon putovanja dugog gotovo 500 kilometara, stigla je u centar i vidjela automatske aparate s hranom i pićem namijenjene posjetiocima.

Pomislila je da bi sinu mogla kupiti nešto za rođendan.

Međutim, saznala je da ni to nije dozvoljeno.

Aktivisti koji su je pratili pokušali su pitati osoblje može li se napraviti izuzetak i omogućiti joj barem jedan kratki zagrljaj sa sinom. Odgovor je bio negativan.

Reyes od maja nije ponovo putovala u California City. Kaže da neće ponovo otići sve dok joj ne bude omogućeno da sina zagrli.

Za porodice poput njene, pitanje kontaktnih posjeta zato nije samo pitanje pravila unutar jednog pritvorskog centra.

Radi se o tome koliko fizičkog kontakta može biti uskraćeno ljudima koji su od svojih najbližih već razdvojeni imigracijskim pritvorom, neizvjesnošću i mogućnošću deportacije.

U California Cityju, za sada, između majke i sina i dalje stoji staklo.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.