Tri godine nakon smrti Mahse Amini, mlade Iranke otvoreno prkose obaveznom nošenju hidžaba u Teheranu

Na ulicama iranske prijestolnice Teherana sve je više mladih žena koje otvoreno prkose zakonima o obaveznom nošenju hidžaba. Snimci na društvenim mrežama prikazuju žene kako se kreću gradom nepokrivene glave, svjesno kršeći stroga pravila odijevanja koja su decenijama jedan od temelja Islamske Republike. Ovaj čin neposluha dolazi više od tri godine nakon smrti Mahse Amini, 22-godišnje Kurdkinje koja je preminula u policijskom pritvoru nakon što ju je uhapsila takozvana „moralna policija“ zbog navodnog kršenja pravila o odijevanju.

Smrt Mahse Amini u septembru 2022. godine izazvala je najveći talas protesta u Iranu u posljednjih nekoliko decenija. Demonstracije su se proširile širom zemlje, a vlasti su odgovorile brutalnom represijom: stotine demonstranata su ubijene, hiljade ranjene, a desetine hiljada uhapšene. Iako su protesti formalno ugušeni, duh otpora, čini se, nije nestao.

Novi zakon, strože kazne i šira kontrola društva

Uprkos jasnom nezadovoljstvu javnosti, iranske vlasti su 2024. godine dodatno pooštrile zakonodavni okvir donošenjem tzv. Zakona o hidžabu i čednosti. Prema ovom zakonu, žene koje se smatraju krivima za „promovisanje golotinje, nemorala, skidanja hidžaba ili neprikladnog oblačenja“ suočavaju se s drakonskim kaznama.

One uključuju novčane kazne do oko 28.000 KM, fizičko kažnjavanje bičevanjem, kao i zatvorske kazne u trajanju od pet do 15 godina za ponovljene prekršaje. Paralelno s tim, vlasti su ohrabrile građane da postanu svojevrsni „čuvari hidžaba“ putem državne digitalne platforme koja omogućava prijavljivanje žena za navodne prekršaje.

Poruka vrhovnog vođe i novi talas represije

U decembru prošle godine, iranski vrhovni vođa Ali Khamenei dodatno je zaoštrio retoriku, poručivši da je hidžab ključan „za očuvanje dostojanstva žena i obuzdavanje snažnih i opasnih seksualnih poriva“. Njegova izjava protumačena je kao signal za novu kampanju striktne primjene zakona o odijevanju.

Već nekoliko dana kasnije, sigurnosne snage pojačale su kontrole. Organizatori popularnog maratona na ostrvu Kish, na jugu Irana, uhapšeni su i optuženi za „kršenje javnog morala“ jer su dozvolili ženama da trče bez hidžaba.

Ipak, razgovori s Irankama otkrivaju duboku promjenu u društvenoj klimi. Mnoge tvrde da se javno mnijenje pomjerilo i da je sve više žena spremno da prkosi pravilima, uprkos riziku od hapšenja. „Nikada nam nije trebala Khameneijeva dozvola, niti nam treba sada“, kaže Hoda*, novinarka iz Teherana. „Ono što sada vidite na ulicama dešava se jer nas više ne zanima šta on ima da kaže.“

Hoda smatra da vlasti koriste hidžab kao dimnu zavjesu za ozbiljnije probleme s kojima se zemlja suočava – od hronične nestašice vode i rastućih radničkih protesta, do regionalnih tenzija i rata s Izraelom koji je, prema njenim riječima, dodatno oslabilo administraciju. Iako očekuje nova hapšenja, ona vjeruje da vlasti neće pribjeći masovnim obračunima. „Posljednji put kada su to uradili, izgledali su kao budale pred cijelim svijetom“, kaže ona.

Kolektivno pomjeranje granica

Slično razmišlja i Golnar*, vizualna umjetnica iz Teherana, koja smatra da se mladi Iranci više neće vratiti starim normama. Nedavno je snimila policajca kako upozorava grupu tinejdžera koji su puštali muziku na ulici – oni su ga jednostavno ignorisali. „Režim je oslabljen ratom i sankcijama i očajnički mu treba dobra slika u javnosti“, kaže Golnar. „Ne mogu sebi priuštiti viralne snimke nasilnih hapšenja žena zbog hidžaba.“

Iako priznaje da stalno živi s osjećajem straha da bi mogla biti uhapšena, ističe da je strategija kolektivni otpor. „Ako svi zajedno guramo granice, ne mogu slomiti nekoliko nas“, kaže ona.

Otpor poprima i simbolične, ali moćne oblike. Shaghayegh*, 22-godišnjakinja iz Teherana, članica je ženskog motociklističkog kluba. U Iranu ženama nije dozvoljeno da dobiju vozačku dozvolu za motocikl, ali njena grupa se uprkos tome okuplja i vozi svake sedmice.

„Postali su mnogo popustljiviji, više nas ni ne zaustavljaju“, kaže ona. Shaghayegh dodaje da više ne nosi maramu ni kada siđe s motora. „Ako sada ponovo stavim hidžab, osjećam kao da poništavam sve žrtve koje su Iranci podnijeli. Nema povratka.“

Promjene i izvan Teherana

Iako većina viralnih snimaka dolazi iz glavnog grada, promjene su vidljive i u drugim dijelovima zemlje. Leyla*, vlasnica biznisa iz Shiraza, kaže da grad nikada nije bio energičniji.

„Ovo ulijeva nadu. Sve više žena koje same biraju kako će se obući čini i druge hrabrijima“, kaže ona. „Ove slike nisu dokaz reformi, kako tvrde režimski simpatizeri, već dokaz naše hrabrosti.“

U sjeverozapadnom Kurdistanu, gdje je Mahsa Amini i živjela, situacija je dodatno osjetljiva. Zerin*, studentica iz tog regiona, kaže da je prisustvo „moralne policije“ trenutno minimalno, ali da represija ima širi okvir.

„Mi u Kurdistanu nismo meta samo zbog hidžaba, već i zbog svog identiteta“, kaže ona. „Plašim se da će, kada ponovo pojačaju kontrole u Teheranu, to iskoristiti kao izgovor za masovna hapšenja Kurda, uz optužbe za ugrožavanje nacionalne sigurnosti i špijunažu.“

Krhka vlast i ograničena sposobnost represije

Prema Skylar Thompson, zamjenici direktora organizacije Human Rights Activists in Iran, vlasti nemaju ni kapacitete ni političku stabilnost za dosljednu primjenu zakona o hidžabu. „Politička, sigurnosna i ekonomska situacija u zemlji izuzetno je krhka“, upozorava Thompson. „Čak i mala provokacija mogla bi ponovo zapaliti masovne proteste.“

*imena osoba u tekstu su izmijenjena

federalna.ba/The Guardian