Treća knjiga iz 1966. godine: Kameni spavač Maka Dizdara
Kameni spavač Maka Dizdara jedno je od temeljih knjiga bosanskohercegovačke književnosti. Objavljena 1966. godine, ova zbirka poezije zauzima posebno mjesto u književnom i kulturnom naslijeđu u Bosni i Hercegovini.
Nekropole stećaka nisu tek greblja, niti nijema mjesta prošlosti, već hiže kamenih spavača, vrata iza kojih se kriju eshatološka značenja. Sad ih izvora simbola i pričama gdje zdar je isklesao univerzalni most značenja i ispisao poeziju koja nadilazi i vlastiti hronotop.
Strukturno, okosnicu zbirke čine ciklusi Slovo o čovjeku, Slovo o nebu, Slovo o zemlji i Slovo o slovu, kojima prethode Putovi, a zatvara ih Poruka. Navedene cjeline ne grade linearnu priču, nego postepeno otkrivaju prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prepliću kroz znakove koji onom što je bilo daju bilo.
Već na početku predstavljen je osnovni okvir čitanja. U pjesmi Putovi autor uspostavlja perspektivu bezgraničnog prostranstva vremena u kojem lirsko ja obuhvata od udaljenog jučer do dalekog sutra. Pjesnički subjekt znakovito poručuje: Put od tebe do mene nije isto što i put od mene do tebe, ilustrujući da se najvažnije bitke vode unutar samog bića.
U Slovu o čovjeku Dizdar polazi od pojedinca. Čovjek je biće ograničeno tijelom i prolaznošću, ali istovremeno obilježeno težnjom da prevlada granice vlastitog postojanja. Iz ovih pjesama proizlazi pitanje kada će samo tijelo da postane djelo.
Slovo nebu diže pogled kao onom što nadilazi zemaljsko iskustvo. Motivi sunca, mjeseca, podignute ruke, preuzeti sa stećaka, povezuju čovjeka s nebeskim poretkom. Smrt nije kraj nego staza uspona, od gnijezda do zvijezda. Prolaznost nije nestanak, već prelazak.
Slovo zemlje otkriva svjetove Kosare i Gorčina, putnika, ratnika i glasova iz kamena koji nisu tek historijske figure, nego različita lica univerzalne ljudske sudbine, ranjivosti i gubitka. Gorčina ne određuje ratnička smrt, nego bol zbog gubitka Kosare. Uz njihove sudbine ukrašene cvatom krina stoje Hiža u Milama, Zapis o časti, Zapis o zemlji, Uspavanka, Zapis o očima, o smijehu. Kroz ciklus se ponavljaju motivi koji, kao u Zapisu na dvije vode, povezuju zemaljsko i nebesko, pojedinačno i zajedničko, onostrano i ovostrano. U tom kontinuitetu temelj ostaje Bosna, ponosna i bosa, ali i prkosna od sna.
Knjiga spaja govor stećaka i srednjovjekovne Bosne, usmenu tradiciju arhaizme i savremeni pjesnički izraz te u cjelini predstavlja slovo o jeziku. Ritam je izgrađen na ponavljanjima, zazivima i formi starih zapisa dok se značenja otkrivaju postepeno, kao da se čitaju iz samog kamena. Dizar rastavlja riječi, a zatim ih iznova gradi u novim odnosima. Tako nastaje poezija koja istovremeno zvuči i drevno i savremeno.
Završno Slovo o slovu prenosi potragu na samu riječ. Slovo je o slovu u slovu. Ostaje pitanje slojevitosti jezika i koliko je uopće moguće njime obuhvatiti iskustvo svijeta. Na posljetku nazire se vječni tok modre rijeke kao granice između žitija i sunčanih počivališta, izrecivog i neizrecivog.
Književnost je vremenska vrsta umjetnosti. Poezija, ipak, ima moć da iskorači iz sukcesivnosti u prostor. Mak Dizdar je taj potencijal u Kamenom spavaču iskoristio iskazavši simultanost prošlosti i sadašnjosti. Kroz svoje stihove u vremenu je oblikovao univerzalnu sliku Bosne. Možda upravo zato, 60 godina nakon objavljivanja, Kameni spavač i dalje sanja, a se sada.
federalna.ba
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.