Trebaće sto godina da se rodi jedan takav, rečeno je na komemoraciji akademiku Mahmutćehajiću

Petog aprila preminuo je akademik Rusmir Mahmutćehajić, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih intelektualaca, filozof, univerzitetski profesor i bivši visoki državni zvaničnik. Danas, u čast njegovog lika i djela održana je komemoracija u Sarajevu, gdje su govorile njegove kolege i prijatelji, naučnici te političari.

Bio je prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine i ministar energetike u najtežem periodu za državu. Nakon rata posvetio se intelektualnom i akademskom radu. Autor je brojnih knjiga i eseja u kojima je promišljao identitet Bosne i Hercegovine, odnos religije i društva te pitanje čovjeka u savremenom svijetu. Iako je intelektualac svjetskog formata, Stolac i njegovi ljudi bili su srce  njegovog života. Uvijek se vraćao rodnoj grudi, svojoj zajednici, svom gradu. Njegov život bio je primjer ljubavi prema domovini. Na komemoraciji su se od Mahmutćehajića oprostile mnoge kolege i prijatelji, akademska zajednica i brojni poštovaoci njegovog lika i djela. General Sefer Halilović, prvi komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine:

„Danas mogu sasvim odgovorno da kažem da je otišao i da smo izgubili najboljeg. Mi takvoga nemamo. I trebaće vjerovatno sto godina da se ponovo rodi takav jedan.“

Njegov intelektualni rad ostavio je snažan trag u bosanskohercegovačkom društvu, posebno kroz nastojanje da se Bosna i Hercegovina razumije kao prostor različitosti, dijaloga i kulturne složenosti. Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji:

„Danas se opraštamo od čoveka čiji život nije bio samo niz postignuća već trajna poruka o ljubavi prema Bosni i Hercegovini, prema Stocu i prema ljudima. Rusmir Mahmutćehajić bio je neko čije su srce i um uvek bili u službi domovine i bosanskog identiteta. Njegova posvećenost bosanstvu bila je neumorna i principijelna. Za njega Bosna i Hercegovina nije bilo samo ime, bila je majka, okvir života. Nikada nije dozvoljavao da se ime zemlje skraćuje, jer punina tog imena nosi poštovanje i ljubav prema onome što je najmilije.“

Cijeli život širio je vjeru u Bosnu i Hercegovinu kao prostor susreta različitosti i zajedničkog dostojanstva. Kao vrhunski naučnik, profesor i intelektualac međunarodnog ugleda, vjerovao je da istinski mir počinje razumijevanjem drugoga. Samo riječi hvale za njega imale su i njegove kolege profesori, kao i Nermin Nikšić, premijer Federacije Bosne i Hercegovine:

„Nakon svakog razgovora s njim i svakog njegovog obraćanja, ostajala je ista misao - da Bosna i Hercegovina nije zadatak jedne generacije nego trajna obaveza svih nas. Njegov život svjedoči da se domovina ne brani samo oružjem i politikom nego i mišlju, riječju i moralnom postojanošću.“

Odlaskom Rusmira Mahmutćehajića, Bosna i Hercegovina izgubila je jednog od svojih rijetkih filozofskih glasova koji su istovremeno promišljali prošlost, tumačili sadašnjost i otvarali pitanja budućnosti.