Svjetske rijeke nestaju: WMO upozorava na dugotrajan pad zaliha vode

Rijeke širom svijeta imale su tokom 2025. godine jednu od najsušnijih godina u posljednje tri i po decenije, dok se ukupne zalihe slatke vode na kopnu nastavljaju smanjivati. Istovremeno, klimatske promjene čine hidrološki ciklus sve nepredvidljivijim, pa se pojedini dijelovi svijeta suočavaju s ekstremnim sušama, dok druge regije u kratkom periodu pogađaju katastrofalne poplave.

Svjetske rijeke sve se više udaljavaju od onoga što se smatra uobičajenim stanjem, pokazuje novi izvještaj Svjetske meteorološke organizacije (WMO) o stanju globalnih vodnih resursa za 2025. godinu.

Prema najnovoj procjeni, 2025. bila je među najsušnijim godinama za svjetske riječne tokove u posljednjih 35 godina. Istovremeno, dugoročni podaci pokazuju da se količina vode pohranjene na kopnu – u podzemnim vodama, jezerima i rijekama, tlu, vegetaciji, snijegu i ledu – smanjuje već oko jedne decenije.

WMO upozorava da problem nije samo u tome što pojedinih područja imaju manje vode. Sve veći problem predstavlja činjenica da se globalni ciklus vode ponaša mnogo nepredvidljivije nego ranije – periodi ekstremne suše smjenjuju se s obilnim padavinama, bujičnim poplavama i naglim porastima vodostaja.

Samo dio svjetskih rijeka ima uobičajene protoke

Podaci WMO-a pokazuju da je posljednjih sedam godina zabilježen najmanji broj rijeka s „normalnim“ protocima od početka uporedivog perioda 1991. godine.

Tokom 2025. godine samo je oko 36 posto riječnih slivova imalo protoke u granicama uobičajenih vrijednosti. Otprilike isto toliko, oko 36 posto, bilo je suočeno s protocima ispod normale, dok je oko 21 posto slivova imalo iznadprosječne ili znatno iznadprosječne protoke.

Drugim riječima, većina svjetskih riječnih sistema tokom godine nije bila u stanju koje bi se moglo smatrati normalnim.

WMO navodi da je ovo sedma uzastopna godina u kojoj je udio riječnih slivova s normalnim uslovima bio u jasnoj manjini. Za poređenje, u referentnom periodu od 1991. do 2020. godine oko 46 posto slivova u prosjeku bilo je u kategoriji normalnih uslova.

Takva dugotrajna odstupanja imaju posljedice koje se ne zadržavaju samo na riječnim koritima. Promjene protoka direktno utiču na dostupnost vode za stanovništvo, poljoprivredu i industriju, proizvodnju električne energije, riječnu plovidbu i funkcionisanje riječnih ekosistema.

„Trošimo štedni račun“ planete

Generalna sekretarka WMO-a Celeste Saulo upozorila je da se svjetske zalihe vode ponašaju poput štednog računa koji se postepeno prazni. Količina vode pohranjene na kopnu pokazuje opadajući trend od sredine prošle decenije, odnosno od perioda 2014–2016. godine. WMO taj trend opisuje kao dugotrajan signal koji traje već gotovo cijelu deceniju.

Terestričko skladištenje vode obuhvata mnogo više od vode koja se vidi na površini. U njega ulaze podzemne vode, vlaga u tlu, jezera i rijeke, voda sadržana u biljkama i drveću, kao i snijeg i led.

Upravo zbog toga promjene u ovom sistemu mogu biti teško uočljive u svakodnevnom životu. Rijeka može određeni period izgledati relativno stabilno, dok se istovremeno smanjuju podzemne rezerve ili snježni i ledeni pokrivač koji inače osiguravaju vodu tokom toplijih mjeseci.

WMO upozorava da je dugoročno smanjenje kopnenih zaliha vode posebno značajno jer predstavlja svojevrsno pražnjenje prirodnih rezervi na koje društva računaju u periodima suše.

Klimatske promjene sve više remete hidrološki ciklus

Voda prirodno kruži između atmosfere, tla, rijeka, jezera, podzemlja, snijega i leda. Međutim, klimatske promjene mijenjaju način na koji se taj ciklus odvija. Više temperature utiču na isparavanje, količinu vlage u atmosferi, topljenje snijega i leda, kao i na vrijeme i intenzitet padavina. Posljedica je hidrološki ciklus koji postaje sve ekstremniji i teže predvidiv.

To znači da isti region može u različitim periodima doživjeti potpuno suprotne ekstreme – dugotrajnu sušu, a zatim vrlo obilne padavine i poplave.

WMO upravo zbog toga govori o sve izraženijem prelasku između „premalo“ i „previše“ vode.

U posljednjih pet godina, od 2021. do 2025, ponavljani ispodprosječni protoci zabilježeni su u velikim dijelovima slivova Amazona i La Plate, u Sjevernoj Americi, centralnoj i istočnoj Africi, centralnoj Aziji i na Bliskom istoku.

Posebno izraženi niski do veoma niski protoci zabilježeni su u dijelovima Sjeverne Amerike, slivovima La Plate i São Francisca u Južnoj Americi, istočnoj Evropi, na Bliskom istoku i u centralnoj Aziji.

Istovremeno rastu i rizici od poplava

Iako izvještaj upozorava na pad riječnih protoka u mnogim dijelovima svijeta, to ne znači da je planet suočen samo s nedostatkom vode. Naprotiv, WMO upozorava na istovremeno povećanje rizika od ekstremnih poplava. U posljednjih pet godina nacionalne meteorološke i hidrološke službe širom svijeta prijavljivale su rekordne poplave i suše.

U nekim područjima nije bilo dovoljno vremena za oporavak između dva ekstremna događaja – jednog perioda s premalo vode i narednog s previše vode.

Takav obrazac dodatno otežava upravljanje vodnim resursima. Infrastruktura za vodosnabdijevanje, hidroelektrane, brane, sistemi za navodnjavanje i zaštitu od poplava uglavnom se projektuju na osnovu istorijskih obrazaca. Kada ti obrasci postanu nestabilniji, planiranje postaje znatno složenije.

Glacijalne regije četvrtu godinu zaredom gube led

Jedan od najvažnijih pokazatelja promjena u globalnom hidrološkom sistemu jeste stanje svjetskih glečera.

Tokom 2025. godine svih 19 velikih glacijalnih regija obuhvaćenih praćenjem zabilježilo je neto gubitak ledene mase. To je bila četvrta uzastopna godina u kojoj je zabilježen takav obrazac na globalnom nivou.

Prema podacima WMO-a, glečeri su tokom hidrološke godine 2025. izgubili oko 408 gigatona, uz procijenjenu nesigurnost od 132 gigatone. To odgovara približno 1,1 milimetar porasta globalnog nivoa mora.

Gubitak ledene mase nije važan samo zbog porasta nivoa mora.

Planinski glečeri predstavljaju svojevrsne prirodne rezervoare. Tokom toplijih i sušnih perioda njihovo topljenje doprinosi riječnom oticanju i vodosnabdijevanju nizvodnih područja. Međutim, kako se glečeri smanjuju, nakon dostizanja takozvanog „vrhunca vode“ količina vode koja dolazi od otapanja počinje opadati.

To dugoročno može predstavljati ozbiljan problem za zajednice koje zavise od planinskih izvora vode. WMO je ranije upozoravao da planinske regije imaju ulogu prirodnih „vodotornjeva“ i da promjene u snijegu i ledu mogu imati posljedice po poljoprivredu, ekosisteme, zdravlje i ekonomiju.

Posljedice se već osjećaju na energetskom tržištu

Utjecaj promjena vodnih resursa nije samo ekološki. On se direktno prelijeva na ekonomiju i energetiku. Jedan od najnovijih primjera tokom 2026. godine predstavlja Dunav, gdje su rekordno niski vodostaji tokom ljetnih mjeseci ozbiljno ugrozili rad nuklearnih elektrana u Mađarskoj i Rumuniji.

Nuklearne elektrane koriste velike količine vode za hlađenje svojih sistema. Kada nivo rijeke padne dovoljno nisko, postaje sve teže osigurati sigurno zahvatanje vode potrebne za hlađenje.

U Rumuniji su zbog rekordno niskog vodostaja Dunava tokom ljeta bili prisiljeni smanjivati ili obustavljati rad reaktora u nuklearnoj elektrani Cernavodă. U jednom trenutku ugašen je i posljednji operativni reaktor, dok su oba reaktora zajedno inače osiguravala oko petine proizvodnje električne energije u zemlji.

U Mađarskoj je nuklearna elektrana Paks, koja inače proizvodi gotovo polovinu električne energije u zemlji, također morala smanjiti proizvodnju zbog nedostatka rashladne vode.

Ovaj slučaj pokazuje koliko vodni resursi mogu biti povezani s energetskom sigurnošću. Problem s vodostajem jedne rijeke može se pretvoriti u problem s proizvodnjom električne energije, povećanjem uvoza i dodatnim troškovima za privredu i građane.

Dunav kao upozorenje Evropi

Dunav je tokom 2026. postao jedan od najupečatljivijih primjera posljedica ekstremne suše u Evropi. Nizak vodostaj nije pogodio samo energetiku. Smanjenje dubine plovnog puta otežalo je transport, utjecalo na poljoprivredu i turizam, a u nekim područjima dodatno zakomplikovalo vodosnabdijevanje.

U pojedinim dijelovima rijeke pojavili su se dijelovi riječnog dna koji su inače pod vodom, dok je smanjeni protok ograničio mogućnost transporta robe.

Takvi događaji pokazuju da rijeke nisu samo ekološki sistemi već i ključni dijelovi infrastrukture savremenih društava.

Pritisak na velike svjetske rijeke

Problemi nisu ograničeni na Evropu. Rijeka Mississippi, jedan od najvažnijih riječnih sistema u Sjedinjenim Američkim Državama, suočava se s kombinacijom klimatskih i ekoloških pritisaka. Povremene suše, zagađenje hemikalijama, gubitak močvarnih područja i prodor slane vode predstavljaju različite, ali međusobno povezane prijetnje.

U Africi su veliki riječni sistemi poput Nila, Nigera i Zambezija također pod pritiskom zagađenja, promjena padavina i suša povezanih s klimatskim promjenama.

Smanjenje protoka može imati lančane posljedice: od smanjenja dostupne vode za stanovništvo i poljoprivredu do pogoršanja uslova za ribe, močvare i druge dijelove riječnih ekosistema.

Ni Evropa nije pošteđena

Poseban primjer predstavlja Velika Britanija, gdje je stanje rijeka dodatno opterećeno zagađenjem otpadnim vodama, poljoprivrednim zagađenjem, crpljenjem vode i dugotrajnim prisustvom takozvanih „vječnih hemikalija“, odnosno PFAS spojeva.

Istovremeno, evropski podaci pokazuju koliko su promjene riječnih tokova već izražene. Prema WMO-ovom i Copernicusovom izvještaju o stanju klime u Evropi za 2025. godinu, 70 posto evropskih rijeka imalo je godišnje protoke ispod prosjeka.

To pokazuje da se promjena hidrološkog ciklusa ne odnosi samo na udaljene ili tradicionalno sušne dijelove svijeta.

Problem nije samo količina vode, nego i njena dostupnost

Jedna od važnih poruka WMO izvještaja jeste da se globalna vodna kriza ne može svesti na jednostavno pitanje „ima li vode ili nema“. Voda može postojati, ali u pogrešnom trenutku, na pogrešnom mjestu ili u obliku koji nije lako dostupan.

Poplava može donijeti ogromne količine vode u nekoliko sati, a zatim uslijediti dug period bez dovoljne količine padavina. Glečer može izgubiti ogromnu količinu leda, što kratkoročno povećava količinu vode nizvodno, ali istovremeno smanjuje prirodni rezervoar koji bi tu vodu mogao osiguravati u budućnosti.

Slično je i s podzemnim vodama. One predstavljaju ključnu rezervu u periodima suše, ali se njihovo obnavljanje odvija sporije nego što se u mnogim područjima voda crpi.

Zbog toga WMO upozorava na potrebu boljeg razumijevanja cijelog hidrološkog ciklusa – od padavina i isparavanja do riječnih tokova, podzemnih voda, vlage u tlu, snijega i leda.

Podaci su ključni za zaštitu stanovništva

Izvještaj je zasnovan na kombinaciji podataka nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi, globalnih hidroloških modela i satelitskih mjerenja. WMO navodi da je procjena za 2025. uključivala širi skup hidroloških varijabli nego ranije, ali i dalje postoje velike praznine u dostupnim podacima, posebno u područjima koja su među najteže pogođenima ekstremnim događajima.

Zbog toga organizacija poziva na intenzivnije prikupljanje i razmjenu podataka između država.

To je posebno važno za međunarodne riječne slivove. Rijeka ne prestaje postojati na državnoj granici, pa ono što se događa uzvodno može direktno utjecati na stanovništvo i privredu nizvodno.

Celeste Saulo naglasila je upravo potrebu za zajedničkim podacima, standardima i sistemima ranog upozoravanja, jer vodni sistemi prelaze državne granice.

Azija i Afrika posebno izložene

WMO upozorava i na izrazito velike posljedice ekstremnih hidroloških događaja u Aziji i Africi.

Te dvije regije zajedno činile su najmanje polovinu svih evidentiranih ekstremnih događaja povezanih s vodom u posljednjih pet godina, kao i više od 80 posto prijavljenih smrtnih slučajeva povezanih s tim događajima. Istovremeno, upravo su Afrika i Azija među regijama s najvećim prazninama u hidrološkim mjerenjima.

To predstavlja dodatni problem: tamo gdje su posljedice često najveće, podaci potrebni za njihovo predviđanje i upravljanje rizikom nisu uvijek dovoljno dostupni.

Svijet ulazi u eru sve nestabilnijih vodnih prilika

Podaci za 2025. godinu uklapaju se u širi trend koji WMO prati već nekoliko godina. Još je izvještaj za 2023. godinu pokazao da su globalne rijeke tada imale najsušniju godinu u više od tri decenije, uz pet uzastopnih godina s rasprostranjenim ispodprosječnim protocima.

Izvještaj za 2024. potom je pokazao da je samo oko trećine svjetskih riječnih slivova imalo normalne uslove, dok su ostali bili iznad ili ispod prosjeka.

Najnoviji podaci za 2025. sada potvrđuju da se taj obrazac nastavio i da je broj godina s izrazito neuravnoteženim riječnim tokovima dosegao sedam uzastopnih godina.

Istovremeno, svjetski glečeri nastavljaju gubiti masu, a ukupne kopnene zalihe vode pokazuju dugoročni trend opadanja.

WMO zato upozorava da pitanje vode više nije samo pitanje budućnosti. Promjene se već odvijaju, a njihovi efekti osjećaju se u energetici, poljoprivredi, saobraćaju, industriji, vodosnabdijevanju i ekosistemima.

Kako je poručio direktor hidrologije WMO-a Wayne Jenkinson, potrebno je dodatno ulagati u razumijevanje svjetskih vodnih resursa, što uključuje više mjerenja, bolju razmjenu podataka i snažniju međunarodnu saradnju. Jer što je manje stabilan prirodni ciklus vode, to je veći značaj pouzdanih podataka za zaštitu ljudi, infrastrukture i ekonomije.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.