"Svijet mora znati šta se dešava": Porodice ubijenih protestanata u Iranu pričaju o svojoj boli

Porodice Iranca ubijenih od strane režima u njegovoj represiji protiv antivladinih protesta tokom protekle sedmice ispričale su za The Guardian svoju devastaciju kada su saznale za smrt svojih rođaka.

Prema podacima Američke agencije za ljudska prava, više od 2.500 ljudi je ubijeno do sada, a broj žrtava se očekuje da znatno poraste kako režim ukida blokadu komunikacija koja je bila uvedena 8. januara.

Iran ima jednu od najvećih dijaspora na svijetu, od kojih su mnogi pobjegli iz zemlje nakon Iranske revolucije 1979. godine, a najmanje pola miliona njih živi u Evropi. Međutim, zbog prekida interneta, rođaci koji žive u inostranstvu sporo su saznali sudbinu svojih članova porodice u Iranu.

Hali Norei: „Moja porodica je prisiljena ukrasti tijelo svoje kćeri“

Hali Norei, 40-godišnjakinja, kaže da je pala na koljena kada je primila poziv koji joj je javio da je njena 23-godišnja sestrična, Robina Aminian, ubijena hicem u glavu sa leđa, nakon što se pridružila prijateljima sa univerziteta na protestu u Teheranu 8. januara. Ova vijest je došla tek nakon što su rođaci u Iranu putovali do iračke granice kako bi uspostavili internet vezu za poziv u inostranstvo. "To je tragedija za moju porodicu", kaže Norei. „Ne znam šta mogu učiniti za njih, ali želim biti Robinin glas i ne želim da ovaj režim utiša glasove naše djece.“

Norei kaže da je njena porodica u Iranu putovala u Teheran kako bi identificirala Aminian, i vidjeli su „stotine tijela mladih ljudi koji su ubijeni i ranjeni“. Zatim su bili prisiljeni da tajno uzmu Aminianino tijelo nakon što vlasti nisu dozvolile da ga odnesu kući.

„Amene [Aminianina majka], koja je jedan od najhrabrijih članova naše porodice, glasno je plakala, ali bila je odlučna da svoju bebu donese kući,“ kaže Norei.

„Uzela ju je u ruke i bila prisiljena da ukrade vlastito dijete; vozila je kući s njom na krilu“, dodaje Norei. Ali, nakon što su napustili ustanovu, porodicu Aminian su pratili sigurnosni organi koji su ostali stacionirani ispred njihove kuće. Nakon što su otišli do nekoliko džamija, porodica je rekla da su im odbili dozvolu za pogrebnu ceremoniju i „prisilili su ih da je sahrane uz put, kopajući zemlju da bi zakopali svoje dijete“, kaže Norei.

Sara Rasuli: „Moji rođaci su uhapšeni dok su pokušavali da uzmu tijelo“

Sara Rasuli, 39-godišnja žena koja je pobjegla iz Irana nakon protesta „Žene, život, sloboda“ 2022. godine, sada je izbjeglica u Njemačkoj. Nakon što je konačno uspjela stupiti u kontakt sa porodicom u Iranu, saznala je da je njen rođak Ebrahim Yousefi, 42-godišnji kurdski otac troje djece, ubijen nakon što je upucan od strane sigurnosnih snaga.

Rasuli je saznala za njegovu smrt kada su je rođaci kontaktirali nakon što su putovali do iračke granice. "Moj rođak je izašao da se bori za slobodu i prava svog naroda. Bio je ljubazan i najljepša osoba koju biste mogli upoznati", kaže Rasuli. "Ekonomija je toliko loša da je čak kupovina mesa postala luksuz."

Rasuli dodaje da su rođaci otišli da uzmu Yousefijevo tijelo, ali nisu samo odbijeni, već su obojica uhapšeni.

Akbar Sarbaz: „Bio je moj idol, a sada ga više nema“

Drugi Iranac koji živi u Kanadi, Akbar Sarbaz, 36-godišnji svjetski prvak u bodybuildingu, nije mogao vjerovati kada je saznao da je njegov idol, trener i prijatelj više od 15 godina, Mahdi (Masoud) Zatparvar, ubijen tokom protesta 9. januara.

Sarbaz kaže da je Zatparvar, dvostruki bodybuilding šampion i trener, na Instagramu postavio poruku samo nekoliko sati prije nego što je ubijen, govoreći: „Želim samo svoja prava. Glas koji je u meni bio utišan više od 40 godina mora da viče.“

„Zatparvar je bio hrabar, najljubazniji čovjek kojeg sam upoznao“, kaže Sarbaz. „Također je upravljao dvije humanitarne organizacije. Ne mogu da vjerujem da ga više neću vidjeti. Još uvijek sam u šoku“, dodaje on.

Siavash Shirzad: „Bilo mu je rečeno da se ne pridruži protestima, ali je to učinio“

Siavash Shirzad, 38-godišnji otac jednog djeteta, bio je obaviješten od strane svoje porodice da ne prisustvuje protestima na Teheranskom trgu Punak 8. januara zbog opasnosti. Međutim, nekoliko sati nakon toga, rođak koji živi u inostranstvu saznao je da je Shirzad pridružio grupi demonstranata koji su okupljeni oko vatre i plesali uz kurdske pjesme. Bili su upucani od strane sigurnosnih snaga.

Shirzad je još bio živ kada su ga odvezli u bolnicu al-Ghadir u Teheranu, ali zbog velikog broja ranjenih protestanata, odvezen je u bolnicu Rasoul Akram. Zaposleni u bolnici su pozvali porodicu oko 4 ujutro 9. januara i rekli im: „Vaš sin je živ, molimo vas da dođete.“ Međutim, kada su stigli, on je već bio mrtav.

Shirzadovo tijelo bilo je među stotinama drugih u forenzičkom medicinskom centru Kahrizak u Teheranu. Njegov rođak kaže da su mu rekli da su sva tijela bila numerisana, a Shirzadov broj bio je 12.647. „Moja porodica je bila prisiljena da plati veliku sumu novca samo da bi im pokazali njegovo tijelo u mrtvačnici“, kaže on.

Rođak tvrdi da su im vlasti odbile dozvolu da odnesu tijelo za sahranu, osim ako ceremonija nije bila privatna, uz prijetnju: „Inače ćemo ga sami sahraniti, na mjestu gdje ima 12.000 masovnih grobnica. Tada će nestati među tijelima i nikada ga nećete pronaći.“

Nakon toga, porodicu su pratila vojna vozila i upozoreni su: „Ako se izgovori i jedan slogan, tijelo ćemo oduzeti.“

federalna.ba