Sudbina malog krznenog sisara otkriva ekološku katastrofu izraelskih napada na Liban

Ratovi se mjere brojem smrtno stradalih osoba, uništenih domova i izbrisanih gradova. Mnogo se manje pažnje posvećuje onome što se događa ispod ruševina. Širom južnog Libana, ponovljene eksplozije velikih razmjera ne uzrokuju samo ljudsku tragediju rušenjem sela, već uništavaju i drevna krečnjačka staništa koja su stoljećima pružala utočište kolonijama stijenskog damana, opisuje Hisham Younes za The Guardian.

Kao osnivač i predsjednik organizacije Green Southerners, koja dokumentuje ekološke posljedice rata na jugu Libana, Younes pomaže kolegama u bilježenju štete nanesene šumama, divljim životinjama i osjetljivim ekosistemima duž pograničnog područja.

Stijenski daman ovisi o krškim staništima

Sirijski stijenski daman (Procavia capensis syriaca), lokalno poznat kao tabsoun, gotovo u potpunosti ovisi o pukotinama i šupljinama krškog krečnjaka za sklonište, kao i o oskudnoj obalnoj vegetaciji za ishranu.

Kolonije ove vrste pratile su se godinama, ali posljednjih mjeseci tim je posmatrao kako mnoga njihova poznata staništa nestaju pod bombardovanjem i rušenjem objekata.

Naprimjer, 30. aprila nalozi na društvenim mrežama povezani s izraelskom vojskom objavili su snimke ogromne eksplozije koja je pogodila naselje u Bayadi, duž južne obale Libana.

Slična rušenja postala su sve češća širom sela koja su zauzele izraelske snage, pri čemu se ne mijenjaju i uništavaju samo urbana područja već i okolni krški predjeli.

Eksplozije u Bayadi i obližnjoj Nakuri u aprilu navodno su bile toliko snažne da su se mogle vidjeti i čuti u obalnom gradu Sidonu, više od 10 kilometara sjevernije, a čini se da su direktno pogodile područje za koje je poznato da u njemu živi najmanje jedna kolonija damana.

Slično tome, Green Southerners je ranije dokumentovao kolonije stijenskog damana u predjelu oko Majdal Zouna. Satelitski snimci nakon velikih eksplozija 26. juna pokazuju opsežne promjene na tim staništima.

Iako se stanje kolonija mora provjeriti na terenu, fragmentacija njihovog staništa izaziva ozbiljnu zabrinutost. Isto se odnosi i na područje Qantare, gdje je okolni krajolik pretrpio velika razaranja.

Eksplozije mogu destabilizovati osjetljivi krš

Studije o miniranju i krškim sredinama pokazale su da snažne eksplozije mogu destabilizovati ove osjetljive geološke formacije kroz udarne valove i snažne vibracije tla, uzrokujući pukotine, urušavanja i blokiranje podzemnih sistema koji životinjama služe kao skloništa.

Osim toga, velike operacije rušenja mogu imati dvije značajne posljedice po okoliš.

Prvo, ponovljene eksplozije stvaraju plinove nakon detonacije, uključujući ugljen-monoksid i azotne okside, kamenu prašinu i čestice, a u zavisnosti od sastava eksploziva i efikasnosti detonacije, mogu ostati i tragovi eksplozivnih spojeva koji utiču na okolno tlo, zrak i vodu.

U krškim predjelima ovi zagađivači mogu se brzo širiti kroz međusobno povezane pukotine, pećine i sisteme podzemnih voda zbog velike propusnosti krečnjaka.

Drugo, udarni valovi i urušavanje struktura mogu promijeniti vlažnost, protok zraka i temperaturne uslove u pećinama, istovremeno oštećujući staništa na koja se oslanjaju životinje koje žive u pećinama i na stijenama.

Takve promjene mogu imati ozbiljne posljedice po vrste prilagođene ovakvim uslovima, uključujući stijenskog damana, koji ovisi o stabilnim kamenitim skloništima radi regulacije tjelesne temperature, razmnožavanja i zaštite od predatora.

Rat mijenja čitave krajolike

Širom područja koja se prate, od kojih se mnoga i dalje nalaze pod izraelskom okupacijom, ova i druga staništa sada su izložena pritisku kakav ranije nije zabilježen.

Ponovljena bombardovanja, požari, eksplozije velikih razmjera, spaljivanje vegetacije i druge vojne aktivnosti izmijenili su krajolike koji su nekada podržavali i ljudske zajednice i divlji svijet.

Brda su ispresijecana, doline spaljene, a kamenite litice destabilizovane. Spržena područja, krateri i ruševine fragmentirali su staništa brojnih vrsta širom regije.

Posljedice sežu daleko izvan uništenja jednog mjesta za razmnožavanje ili mreže skloništa.

Fragmentacija staništa prijeti opstanku vrsta

Fragmentacija staništa može postati ozbiljna prijetnja opstanku. Uništavanje mreža skloništa može izolovati kolonije i oslabiti povezanost između populacija u već krhkim ekosistemima.

Nedavne procjene ratne štete po okoliš u južnom Libanu također su ukazale na fragmentaciju staništa i stvaranje ekoloških prepreka koje remete kretanje divljih životinja mnogih vrsta, uključujući stijenskog damana.

Uništavanje vegetacije koja održava ove kolonije još je jedan često zanemaren faktor.

Stijenski damani hrane se niskim grmljem i oskudnim obalnim biljem. Intenzivno bombardovanje, eksplozije i požari ne uništavaju samo vegetaciju već mogu ostaviti i ostatke i zagađivače koji mijenjaju kvalitet tla i dodatno narušavaju ova osjetljiva staništa.

Zabrinutost zbog bijelog fosfora

Osim toga, bijeli fosfor prisutan je u nekim vrstama dimnih granata koje vojska koristi za stvaranje dimnih zavjesa.

Postoji bojazan da bi gorući fragmenti ili ostaci mogli dospjeti u pukotine i procjepe koje stijenski damani i druge životinje koriste kao skloništa, uz potencijalni utjecaj ove hemikalije na tlo i organizme koji žive u njemu.

Sve ove posljedice zajedno otvaraju šira pitanja o dugoročnom utjecaju oružja i metoda rušenja korištenih tokom sukoba na okoliš.

Stvarni razmjeri štete još nisu poznati

Procjena direktne i indirektne štete nanesene kolonijama stijenskog damana i dalje je otežana zbog nedostatka pristupa pogođenim područjima i sveobuhvatnih terenskih istraživanja.

To se odnosi i na kolonije koje je naš tim dokumentovao u Nakuri i Bayadi prije rata, kao i na druge kolonije na padinama oko dvorca Beaufort te u dolinama Wadi Majdal Zoun i Wadi Zebqine, koje su također bile izložene snažnom bombardovanju.

Iako je Međunarodna unija za zaštitu prirode ranije opisala regionalnu podvrstu kao relativno stabilnu, u Libanu ne postoji zvanična procjena brojnosti stijenskog damana na nacionalnom nivou.

Nedostatak novijih terenskih istraživanja također otežava pouzdanu procjenu kretanja brojnosti populacije.

Nestanak jedne vrste može značiti propadanje cijelog ekosistema

U svakom slučaju, ekološke posljedice mogu biti mnogo šire od gubitka jedne vrste.

Nedavni izvještaj o poslijeratnom oporavku koji je objavilo libansko Nacionalno vijeće za naučna istraživanja navodi da do gubitka biodiverziteta može doći zbog uginuća divljih životinja, premještanja vrsta i narušavanja ekoloških odnosa, poput oprašivanja i širenja sjemena.

U tom kontekstu, nestanak lokalnih kolonija damana ne bi označavao samo pad brojnosti jednog sisara, već i propadanje čitavih ekoloških sistema.

Ekološka cijena rata tek će se moći sagledati

Puni ekološki trošak sukoba još se ne može izmjeriti.

Kada rat jednog dana završi, kuće se mogu ponovo izgraditi. Obnova geoloških sistema i ekoloških zajednica koje su se razvijale hiljadama godina bit će daleko teža.

Kada je Guardian zatražio komentar od Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) o ekološkim posljedicama njihovih vojnih aktivnosti, IDF je saopćio da, poput mnogih zapadnih vojski, posjeduje dimne granate koje sadrže bijeli fosfor i da su one dozvoljene međunarodnim pravom.

Prema navodima IDF-a, ove granate koriste se za stvaranje dimnih zavjesa, a ne za napade na ciljeve ili izazivanje požara, te se prema međunarodnom pravu ne klasifikuju kao zapaljivo oružje.

IDF je također naveo da je svjestan potencijalnog utjecaja svojih aktivnosti na okoliš i da poduzima mjere kako bi smanjio štetu.

„IDF ne cilja divlje životinje i ne izvodi napade na njih. Operativne aktivnosti usmjerene su isključivo protiv vojnih ciljeva i provode se uzimajući u obzir okolni okoliš“, navodi se u odgovoru.

Izraelske odbrambene snage dodale su da djeluju s ciljem "zaštite građana Izraela i osiguranja sigurnosti okolnih područja", uz poduzimanje mjera predostrožnosti kako bi se smanjila šteta po civile i okoliš.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.