Stari most preživio je 427 godina, ali ne i granate HVO-a: Dan kada je Mostar izgubio svoj simbol

Na današnji dan, 9. novembra 1993. godine, u 10 sati i 16 minuta, nakon višednevnog granatiranja Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), srušen je Stari most u Mostaru, jedan od najprepoznatljivijih simbola Bosne i Hercegovine i neprocjenjivo djelo svjetske kulturno-historijske baštine.

Tačno 33 godine prošle su od trenutka kada je kameni luk, koji je više od četiri stoljeća povezivao dvije obale Neretve, pod silinom granata popustio i završio u rijeci. Prizori njegovog rušenja obišli su svijet, izazivajući ogorčenje i osudu međunarodne javnosti, dok je za stanovnike Mostara taj događaj ostao jedno od najbolnijih sjećanja na ratna razaranja grada.

Stari most nije predstavljao samo izuzetno arhitektonsko dostignuće osmanskog graditeljstva. Bio je simbol zajedničkog života, susreta različitih kultura i historije grada koji je upravo po svojim mostovima dobio ime.

Granatiranje koje je trajalo danima

Razaranje Starog mosta nije bilo posljedica jednog projektila. Napadi na ovu znamenitost započeli su približno dvadeset dana prije njegovog konačnog rušenja, dok je granatiranje posebno intenzivirano 8. novembra 1993. godine.

Most je gađan projektilima velike razorne moći s položaja na okolnim uzvišenjima, među kojima su Planinica i Stotina. Granate su pogađale njegovu kamenu konstrukciju, ali i kule Taru i Halebiju, koje su stoljećima činile sastavni dio ovog historijskog kompleksa.

U razaranjima nije stradao samo most. Teška oštećenja pretrpjela je i stara gradska jezgra, uključujući brojne objekte iz osmanskog perioda, džamije, medrese i druge vrijedne spomenike. Uništavan je i Kujundžiluk, historijska trgovačka ulica poznata po zanatskim radnjama i dućanima, koja je bila jedno od središta tradicionalnog mostarskog života.

Tokom 8. i 9. novembra granate su gotovo neprekidno pogađale most, odnoseći dio po dio njegove konstrukcije.

Konačno, 9. novembra u 10 sati i 16 minuta, kameni luk nije izdržao. Remek-djelo graditelja Mimara Hajrudina, koje je od 16. stoljeća odolijevalo vremenu i brojnim historijskim previranjima, srušilo se u Neretvu.

Taj trenutak ostao je trajno zabilježen na snimcima koji su postali jedno od najupečatljivijih svjedočanstava razaranja kulturne baštine tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Obnova simbola Mostara

Nakon završetka rata pokrenute su aktivnosti na obnovi Starog mosta, s ciljem da se ovom historijskom spomeniku vrati njegov izvorni izgled, ali i da se obnovi jedan od najvažnijih simbola grada.

Međunarodni projekt rekonstrukcije okupio je brojne države i institucije. Finansijsku podršku pružile su Turska, Hrvatska, Italija, Nizozemska, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj te Grad Mostar.

Obnova je podrazumijevala izuzetno zahtjevne građevinske i konzervatorske radove, uz nastojanje da se u najvećoj mogućoj mjeri poštuju izvorne tehnike gradnje i arhitektonske karakteristike mosta.

Prvi kamen u obnovljeni luk ugradio je tadašnji zamjenik turskog premijera Bülent Arınç, dok je izvođenje radova povjereno turskoj kompaniji ER-BU.

Rekonstrukcija je završena u julu 2004. godine, a svečano otvorenje obnovljenog Starog mosta održano je 23. jula iste godine. Bio je to događaj koji je privukao veliku pažnju međunarodne javnosti i označio povratak jednog od najvažnijih simbola Mostara na mjesto na kojem je stajao stoljećima.

Stari most na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine

Godinu nakon obnove, u julu 2005. godine, na zasjedanju UNESCO-ovog Komiteta za svjetsku baštinu u Južnoafričkoj Republici, područje Starog mosta i stare gradske jezgre Mostara uvršteno je na Listu svjetske baštine. Ovim priznanjem potvrđena je izuzetna univerzalna vrijednost mostarskog arhitektonskog naslijeđa, ali i simbolički značaj njegove obnove.

Stari most tako je postao međunarodno prepoznat simbol pomirenja, obnove i zajedničkog kulturnog naslijeđa, ali i podsjetnik na posljedice ratnog uništavanja historijskih spomenika.

Remek-djelo osmanskog graditeljstva staro više od četiri stoljeća

Prvobitni Stari most izgrađen je između 1557. i 1566. godine, za vrijeme vladavine osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog, prema projektu Mimara Hajrudina, učenika čuvenog osmanskog arhitekte Mimara Sinana. Njegova jedinstvena kamena konstrukcija, koja je u jednom luku povezivala dvije obale Neretve, predstavljala je izvanredno graditeljsko dostignuće svog vremena.

Uz nastanak mosta vezane su i brojne legende, među kojima je najpoznatija ona o strahu njegovog graditelja da konstrukcija neće izdržati nakon uklanjanja drvene skele. Prema predaji, Mimar Hajrudin je, strahujući od kazne ukoliko most ne opstane, napustio grad i sklonio se u Bijelo Polje, sjeverno od Mostara, gdje je čekao vijesti o uspjehu svog poduhvata.

Legenda kaže da je tokom boravka u Bijelom Polju u velikoj stijeni isklesao kamenicu, koja je i danas jedna od lokalnih znamenitosti ovog područja. Iako su pojedinosti ove priče dio narodnog predanja, sam most ostao je neosporno svjedočanstvo izuzetnog graditeljskog umijeća i kulturnog naslijeđa koje je oblikovalo Mostar.

Sjećanje na rušenje koje ni vrijeme ne može izbrisati

Danas obnovljeni Stari most ponovo spaja obale Neretve, privlači posjetioce iz cijelog svijeta i predstavlja nezaobilazan simbol Mostara i Bosne i Hercegovine. Ipak, za brojne Mostarce 9. novembar nije samo datum iz historije. To je dan koji podsjeća na rat, razaranja i gubitak jednog od najdragocjenijih dijelova identiteta njihovog grada.

Iako je njegov kameni luk ponovo podignut, sjećanje na trenutak kada je 1993. godine nestao u Neretvi ostalo je duboko utkano u kolektivno pamćenje Mostara. Trideset tri godine kasnije, Stari most stoji na svom mjestu, istovremeno kao svjedočanstvo velikog graditeljskog naslijeđa, simbol obnove i trajni podsjetnik na razaranja koja se ne smiju zaboraviti.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.