"Šta je bio njihov zločin?": BBC posjetio školu u Iranu u kojoj je u napadu ubijeno 120 djece

Ostaci razbijenog betona još vise s teško oštećenog sprata nekadašnje osnovne škole Shajareh Tayyebeh u Minabu, malom gradu na jugu Irana. Nekoliko učionica i dalje stoji, a na njihovim zidovima ostali su crteži balona i cvijeća, tragovi prostora u kojem su se do prije nekoliko mjeseci djeca svakodnevno igrala i učila, piše BBC.

Tridesettrogodišnja učiteljica Amaineh Nademi pažljivo prolazi kroz ruševine i još uvijek tačno zna raspored svake prostorije. Na gornjem spratu bile su učionice za djevojčice, ispod njih prostorije za dječake, a u ostatku zgrade nalazili su se kancelarija direktorice i prostorija za molitvu.

Od njene učionice, u kojoj je šest godina podučavala učenice prvog razreda, ostala je samo gomila betona, prašine i iskrivljenog metala.

Napad izveden 28. februara, u prvim satima američko-izraelskog rata protiv Irana, pretvorio je uobičajeno subotnje jutro u jednu od najtežih civilnih tragedija sukoba.

Prema podacima tužilaštva u Minabu, u napadu je poginulo 156 ljudi, među kojima 120 djece, trudnica i njeno nerođeno dijete.

Stručnjaci koji su analizirali dostupne snimke, satelitske fotografije i podatke o vojnim operacijama smatraju da dokazi upućuju na to da su školu najvjerovatnije pogodile američke snage. Škola se nalazi uz kompleks Iranske revolucionarne garde, koji je, prema satelitskim snimcima, bio pogođen više puta.

Sjedinjene Američke Države nisu preuzele odgovornost za napad. Američki mediji, međutim, izvijestili su da vojni istražitelji smatraju vjerovatnim da su američke snage nenamjerno pogodile školu.

Učitelji se svakodnevno vraćaju na mjesto tragedije

Bol zbog onoga što se dogodilo u Minabu i dalje je duboka. Učitelji se, prema njihovim riječima, svakodnevno okupljaju i mole na mjestu na kojem je nekada stajala škola, dok spasilačke ekipe i dalje tragaju za posmrtnim ostacima stradalih.

Veliki dio gornjeg sprata urušio se na prostorije ispod njega. Amaineh kaže da se ruševina više ne može ni nazvati školom.

Za nju su ostali samo zidovi prožeti mirisom smrti, tugom i sjećanjem na krv prolivenu tog jutra.

Iranske vlasti insistirale su na tome da strani novinari posjete mjesto napada. Prema njihovim tvrdnjama, razorena škola pokazuje da je vojna kampanja, koju je Washington predstavljao kao operaciju protiv iranskog vojnog i sigurnosnog aparata, imala katastrofalne posljedice po civile.

Dan je počeo učenjem Kur'ana

Amaineh se sjeća da je školski dan počeo kao i svaki drugi.

Budući da je trajao islamski sveti mjesec ramazan, učenici su se prvo okupili u prostoriji za molitvu kako bi učili Kur'an. Nakon toga vratili su se u učionice, gdje je Amaineh svojim učenicama počela objašnjavati novo slovo perzijske abecede.

Dok su prvi napadi odjekivali širom Irana, direktorica škole saopćila je da će nastava biti prekinuta. Nastavnici su počeli pozivati roditelje i tražiti od njih da što prije dođu po djecu.

Od 15 učenica iz Amainehinog razreda, u učionici na gornjem spratu ostalo je još samo njih pet.

Tada je začula eksploziju nedaleko od škole. Nalazila se u hodniku i odmah je potrčala prema učionici kako bi pomogla djeci.

Čim je pokušala izaći, projektil je pogodio školsku zgradu.

Amaineh kaže da su dijelovi zidova i plafona pali po njoj i učenicama te da ih je silina udara odbacila kroz prostoriju.

Učionicu je zatim ispunio gusti crni dim. Vidljivost je gotovo potpuno nestala, a djeca i učiteljica nisu mogla disati.

Sjeća se još jedne eksplozije, vrisaka, plača djece i zvuka urušavanja zgrade. Škola je, kako kaže, nestala u samo nekoliko trenutaka.

Krv je tekla iz njenih rana, kao i iz rana djevojčica koje su bile uz nju.

Roditelji su trčali prema školi bez obuće

Kada se dim nakratko razišao, Amaineh je povrijeđene učenice predavala ljudima koji su se nalazili ispod prozora. Zatim se probijala kroz vatru, ruševine i prašinu prema izlazu.

Na ulazu je vidjela mnoštvo roditelja koji su trčali prema školi. Neki od njih, u panici, nisu stigli ni obuti cipele.

U stanju šoka Amaineh u početku nije razumjela zašto svi pokušavaju ući u razorenu zgradu. Vjerovala je da su učenici i osoblje već uspjeli izaći.

Tek kasnije je shvatila da su mnogi ostali zatrpani ispod ruševina.

Među poginulima je bila Adrina, učenica njenog prvog razreda, koja je, prema Amainehinim riječima, stradala na stepenicama zajedno s majkom. Poginula je i Fatemeh, učenica drugog razreda, kao i mnogi učenici šestog razreda koje je Amaineh ranije podučavala prvim slovima.

Stradale su i direktorica, njena zamjenica, nastavnica tjelesnog odgoja i nastavnica Kur'ana.

Spasioci među ruševinama pronalazili poznata lica

Hitne službe počele su pristizati nekoliko minuta nakon napada.

Reza Besharati, pripadnik Iranskog društva Crvenog polumjeseca, bio je među prvim spasiocima koji su došli do škole. Kaže da su ulice oko zgrade bile potpuno zakrčene automobilima i ljudima koji su očajnički pokušavali pronaći svoju djecu.

Minab je mali grad i mnogi stanovnici međusobno se poznaju. Dok se probijao kroz okupljene ljude i ulazio među ruševine, Reza je prepoznavao komšije, prijatelje i članove vlastite porodice.

Spasioci su u početku vjerovali da bi ispod urušenih spratova mogli pronaći preživjele.

Međutim, prema Rezinim riječima, nisu pronašli nikoga ko je još davao znakove života.

Tijela su bila teško unakažena. Spasioci su pronalazili pojedinačne dijelove tijela, dok su porodice djecu često prepoznavale samo prema obući ili odjeći.

Jedna od Rezinih rođaka molila ga je da pronađe njenog sina. On joj nije mogao reći da dijete više nije živo.

Nakon višesatne potrage svi su, kako kaže, samo plakali.

Slike koje je vidio u školi danima mu nisu dopuštale da spava. I danas mu se, kada zatvori oči, vraćaju prizori iz srušene zgrade.

Istraga o odgovornosti za napad

Nakon što su počele pristizati informacije o velikom broju poginule djece, američki predsjednik Donald Trump prvo je za napad optužio Iran, ali za tu tvrdnju nije ponudio dokaze.

Američki ministar odbrane Pete Hegseth rekao je da vojska istražuje slučaj i naglasio da američke snage ne napadaju civilne ciljeve.

Kasnije je najavio istragu na višem nivou, koju je trebao voditi oficir izvan američke Centralne komande, poznate kao Centcom.

Administracija Donalda Trumpa još nije javno objavila rezultate istrage.

Više američkih medija, pozivajući se na izvore upoznate s vojnim ispitivanjem slučaja, objavilo je da preliminarni nalazi ukazuju na mogućnost da su zastarjeli podaci američke Odbrambene obavještajne agencije doveli do toga da škola bude tretirana kao dio vojnog objekta.

Stručnjaci koji su analizirali videosnimke naveli su da je kompleks Revolucionarne garde pored škole pogođen precizno navođenim projektilom Tomahawk. Riječ je o krstarećoj raketi koju, prema dostupnim podacima, ne posjeduju ni Iran ni Izrael.

Satelitski snimci pokazuju da su pogođene škola i još neke zgrade unutar susjednog kompleksa, dok su provjereni videosnimci zabilježili seriju udara na tom području.

Američke vojne mape također potvrđuju da su američke snage u vrijeme napada izvodile operacije na jugu Irana, uključujući područje Minaba.

Škola je godinama bila odvojena od vojnog kompleksa

Historijski satelitski snimci pokazuju da je prostor na kojem se nalazi škola nekada bio dio kompleksa Revolucionarne garde.

Međutim, školski prostor je od 2016. godine ograđen zidom i ima vlastite ulaze i dvorišta.

Podaci da se na toj lokaciji nalazi škola bili su dostupni i na internetu. Arhivirane verzije internetskih stranica ženskog i muškog odjeljenja škole, sačuvane nekoliko mjeseci prije napada, sadržavale su i tačnu adresu ustanove.

Komandant Centcoma u maju je pred odborom američkog Kongresa rekao da je istraga složena jer se škola nalazila na aktivnoj bazi Revolucionarne garde za krstareće rakete.

Iransko Ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je tu izjavu kao neutemeljenu izmišljotinu.

Revolucionarna garda, osim vojnih, sigurnosnih i ekonomskih aktivnosti, upravlja i pojedinim zdravstvenim i društvenim ustanovama.

Stanovnici Minaba ispričali su za BBC Persian da je kompleks ranije koristila pomorska brigada Revolucionarne garde, ali da su vjerovali kako je njegova vojna upotreba prestala nekoliko godina prije napada.

Fotografije snimljene na lokaciji pokazuju da su se unutar kompleksa nalazili i klinika te autopraonica.

Američko Ministarstvo odbrane i vojska saopćili su da je istraga i dalje u toku i da nemaju nove informacije koje bi mogli objaviti.

Djevojčica identificirana prema čarapama

Nedaleko od razorene škole nalazi se groblje na kojem su sahranjeni brojni učenici i zaposleni.

Porodice se svake večeri okupljaju pored grobova. Majke brišu prašinu s fotografija svoje djece, dok roditelji sjede i mole se dugo nakon što padne mrak.

Braća i sestre igraju se između nišana djece čiji su životi prekinuti u školskim klupama.

Masoumeh Mehran Shekhabadi svakog dana dolazi na grob svoje devetogodišnje kćerke Setayesh. Često ostaje do kasno u noć.

Bila je među roditeljima koji su nakon eksplozije potrčali prema školi.

Kada je stigla, zgrade gotovo da više nije bilo. Vidjela je samo dim, dječiju kosu i dijelove tijela razbacane po mjestu udara.

Dozivala je svoju kćerku, ali i svu drugu djecu, nadajući se da će neko odgovoriti.

Porodica je tek u ranim jutarnjim satima narednog dana dobila potvrdu da je Setayesh poginula.

Masoumeh kaže da su je nekoliko puta pitali koje je boje čarape djevojčica nosila. Odgovorila je da su bile krem boje.

Setayesh je na kraju identificirana upravo prema čarapama.

Devetogodišnja djevojčica željela je postati učiteljica. Kod kuće bi svoje lutke postavljala u red na kauču, glumeći da su njene učenice.

Govorila bi im da je ona njihova nastavnica i da, pošto ide u osnovnu školu, već zna kako se podučava.

Tuga njene majke, kao i mnogih drugih roditelja u Minabu, pomiješana je s bijesom. Masoumeh smatra da odgovorni za napad moraju biti kažnjeni kako smrt djece ne bi ostala bez posljedica.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.