"Šta ako iz bazena izađem bez ičega na sebi?": Marilyn Monroe i prkos njenog posljednjeg fotografisanja

Svijet ovih dana obilježava 100. rođendan Marilyn Monroe, ikone i filmske zvijezde koja više od šest decenija nakon smrti i dalje izaziva fascinaciju širom svijeta. Međutim, nova izložba u londonskoj Nacionalnoj galeriji portreta nastoji promijeniti uvriježenu sliku o legendarnoj glumici, predstavljajući je ne kao pasivnu žrtvu holivudske mašinerije, već kao ženu koja je svjesno i odlučno oblikovala vlastiti imidž. Jedna od priča koja najbolje ilustrira tu stranu Monroe dogodila se svega nekoliko mjeseci prije njene smrti, tokom snimanja komedije Something's Got to Give 1962. godine, piše The Guardian.

Nakon čuvenog fotografisanja kraj bazena, tokom kojeg je pozirala naga u vodi, Marilyn je zajedno s fotografom Lawrenceom Schillerom otišla do poznate Schwabove apoteke na Sunset Boulevardu u Los Angelesu. Schiller je sa sobom nosio upravo razvijene negative fotografija, dok je Monroe iz torbice izvadila makaze. Pod svjetlima jednog od najpoznatijih holivudskih okupljališta počela je rezati dijelove filmske trake.

„Ziiiiip... one koje joj se nisu sviđale“, prisjeća se danas Schiller, posljednji živući fotograf koji je radio s Monroe. „Uništavala ih je bez oklijevanja.“ Iako bi se moglo pretpostaviti da je takvo ponašanje frustriralo fotografe, Schiller i danas govori o tom događaju s divljenjem. „Nijednu fotografiju koju je uništila ja ne bih objavio“, kaže 89-godišnji fotograf.

Žena iza mita

Samo dva mjeseca nakon tog fotografisanja Monroe je pronađena mrtva u svom domu u Los Angelesu. Zvanično je utvrđeno da je umrla od predoziranja lijekovima. Tokom godina javnost je uglavnom pamtila sliku ranjive plavuše koja je bila pod utjecajem moćnih muškaraca, filmskih studija i medija. Međutim, kustosica nove izložbe Rosie Broadley smatra da je takav prikaz nepotpun. U katalogu izložbe navodi kako Monroe nije bila samo osoba pred objektivom već i neko ko je aktivno upravljao vlastitim predstavljanjem.

„Marilyn nije samo nastupala. Ona je režirala, usmjeravala i zadržavala pravo veta na svaku fotografiju koja joj se nije sviđala“, piše Broadley.

Fotografi poput Richarda Avedona, Miltona Greenea i Berta Sterna možda su držali kamere, ali je upravo Monroe često određivala kako će konačna fotografija izgledati.

Izložba povodom 100. rođendana

Izložba u Londonu otvorena je povodom stote godišnjice njenog rođenja i nastoji pokazati Monroe kao kreativnu autoricu vlastite javne slike. Prema riječima kustosa, glumica je posjedovala nevjerovatnu sposobnost da pred kamerama zrači energijom, samopouzdanjem i životnom radošću, iako je privatno prolazila kroz teške emocionalne i zdravstvene krize. Schiller se prisjeća trenutka tokom fotografisanja kraj bazena u maju 1962. godine kada je Monroe ignorisala upute slavnog režisera Georgea Cukora i sama otplivala prema dijelu bazena gdje je svjetlo bilo bolje.

Na fotografijama nastalim tog dana Monroe djeluje opušteno i bezbrižno. Na jednoj slici podiže nogu iz vode i oslanja je na rub bazena, dok na drugoj spušta peškir tek toliko da otkrije dio leđa. Te fotografije ubrzo su obišle svijet.

„Ti ćeš mene proslaviti“

Prije samog snimanja Monroe je Schilleru u šali rekla: „Šta bi se dogodilo kada bih skočila u bazen u kupaćem kostimu, kako svi očekuju, a izašla bez ičega na sebi?“ Fotograf joj je odgovorio: „Ti si već slavna žena. Ali ako napravim te fotografije, ti ćeš proslaviti mene.“

Monroe mu nije ostala dužna. „Nemoj biti toliko samouvjeren, Larry. Mogu te otpustiti za dvije sekunde.“

Njihov odnos, prisjeća se Schiller, bio je ispunjen humorom, ali i neprestanim nadmudrivanjem. „Uvijek je iza njenih riječi postojalo nešto više. Morali ste razumjeti Marilynin podtekst.“

Teška godina iza osmijeha

Iako su fotografije prikazivale bezbrižnu i samouvjerenu zvijezdu, stvarnost je bila mnogo složenija. Godina 1962. bila je jedna od najtežih u njenom životu. Nedugo prije toga razvela se od poznatog dramatičara Arthura Millera. Istovremeno je prolazila kroz niz zdravstvenih problema, uključujući ginekološke operacije i zahvat na žučnoj kesi.

Uz to, imala je iskustvo boravka u psihijatrijskoj ustanovi, dok je njena ovisnost o alkoholu i lijekovima postajala sve ozbiljnija. „Dolazila je na posao, ali često sa zakašnjenjem“, prisjeća se Schiller. Filmski studio Twentieth Century Fox optuživao ju je da produkciji nanosi milionske gubitke, dok su istovremeno ogromna sredstva ulagali u spektakl Cleopatra s Elizabeth Taylor u glavnoj ulozi.

Borba za naslovnice

Prema Schillerovim riječima, Monroe je bila svjesna medijske konkurencije koja se tada razvijala između nje i Elizabeth Taylor. „Znala je da će, ako napravi to fotografisanje na pravi način, završiti na naslovnicama širom svijeta. I da će ljudi pričati o njoj, a ne o Elizabeth Taylor.“ No iza želje za medijskom pažnjom možda se krilo nešto mnogo dublje.

Fotografi koji su radili s Monroe često su govorili da je fotografisanje za nju predstavljalo način da vrati osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Fotograf Douglas Kirkland, koji je 1961. godine snimio jednu od njenih najpoznatijih serija fotografija, smatrao je da je Monroe ponekad više uživala u fotografisanju nego u glumi.

„Na fotografisanju je mogla sama napisati scenarij. Niko joj nije govorio gdje da stane ili kako da se okrene. Ona je sama stvarala trenutak.“

Kontrola pred objektivom, haos izvan njega

Dok je ispred fotoaparata uspijevala zadržati kontrolu, privatni život joj je sve više izmicao. Samo nekoliko dana nakon što je proslavila 36. rođendan, pronađena je u teškom psihičkom stanju nakon konzumiranja velike količine lijekova.

Nedugo zatim studio Twentieth Century Fox otpustio ju je zbog učestalih izostanaka sa snimanja i podnio tužbu vrijednu 750.000 dolara zbog kršenja ugovora.

Film Something's Got to Give nikada nije završen.

Posljednji susret

Schiller je Monroe posljednji put vidio 4. augusta 1962. godine, dan prije njene smrti. Posjetio ju je u kući u četvrti Brentwood u Los Angelesu.

„Bila je napolju među cvijećem. Razgovarali smo o mogućoj naslovnici za Playboy“, prisjeća se.

Sljedećeg jutra, u pet sati, zazvonio mu je telefon. Prijatelj mu je rekao da je Marilyn Monroe umrla. „Mislio sam da je šala.“

Kada je nekoliko sati kasnije stigao do njene kuće, zatekao je stotine novinara i fotografa okupljenih oko imanja. „Prozor njene spavaće sobe bio je razbijen, a njeno tijelo iznosili su na nosilima.“

Naslijeđe koje ne blijedi

I danas, više od šest desetljeća nakon smrti, Marilyn Monroe ostaje jedna od najprepoznatljivijih figura popularne kulture. Nova izložba u Londonu pokušava podsjetiti da iza glamurozne plavuše nije stajala samo holivudska legenda, već inteligentna, duhovita i odlučna žena koja je razumjela moć slike bolje od gotovo bilo koga svog vremena.

Kako kaže Lawrence Schiller: „Ne mislim da je ijedan fotograf uspio uhvatiti Marilyn. Ono što su uhvatili bilo je ono što je ona željela da vide.“

Možda upravo zato njena privlačnost i danas traje – jer je Marilyn Monroe, uprkos svim pokušajima da bude objašnjena, ostala zagonetka koju svaka nova generacija iznova otkriva.

federalna.ba