Sarajevo je bilo njegov izbor: Sjećanje na Darija Džamonju

Dario Džamonja, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca, novinar i kolumnist, preminuo je na današnji dan u Koševskoj bolnici u Sarajevu. Bio je maestro kratke priče, pisac koji u našim književnostima teško da ima istinskog nasljednika.

Pisac koji nije poznavao granice

Dario Džamonja pošteno je platio cijenu života koji je proživio kao da je neranjiv i besmrtan. A smatrati se pomalo besmrtnim, valjda, spada u posao pisaca. Prvu zbirku, „Priče iz moje ulice“, tanku knjižicu od svega pedesetak stranica, objavio je 1979. godine. U svoju prozu, istančanu, metaforičnu, surovu i realističnu, unosio je stvarne likove, među kojima je i sam bio i protagonist i antagonist. Do srži iskren, često dvosmislen.

Ulica u kojoj je živio duga je dvjesto osamdeset koraka desetogodišnjeg Darija Džamonje i široka trideset i pet stopala noge broj 34. To je informacija iz priče koja otvara zbirku „Ako ti jave da sam pao“. A sve što je obilježilo Džamonjin život vezano je za Sarajevo, grad koji je imao rijetku sreću da u njemu živi i stvara upravo takav pisac.

„Dođe mi da se popnem na prozor, da zavijam, arlaučem iz sveg glasa, sve dok po mene ne dođu ljudi u plavim ili bijelim uniformama, da me odvedu, sklone negdje. Ali imam neki osjećaj da sam večeras neranjiv i nedodirljiv“, govorio je Džamonja.

Istina kao jedino načelo

Njegove priče nastanjivali su usamljenici, pijanci, gubitnici i ljudi kojima život nije ostavio mnogo izbora. Iz tog naizgled sumornog svijeta izranjale su uspomene i priče o običnim ljudima čiji životi nisu bili nimalo obični. I bez stalnog zaposlenja, Džamonja je neumorno pisao i objavljivao kolumne u gotovo svim značajnijim novinama svoga vremena.

Dario nije mnogo mario za pravila, a još manje za očekivanja drugih. Živio je po svome. U suštini, riječ je o piscu koji je životom jamčio za sve što je ikada napisao.

Govoreći o svom stvaralaštvu i iskrenosti kao osnovnom načelu pisanja, Džamonja je ispričao šta mu je jednom prilikom savjetovao pisac Nedžad Ibrišimović:

„Nedžad Ibrišimović mi je davno rekao, kada je meni bilo 15, a njemu 30 godina, da smo sada isti, da smo obojica stari. Tada je dobio Šestoaprilsku nagradu Sarajeva, što je bila ogromna razlika – 15 i 30 godina. Rekao mi je: ‘Dario, ako hoćeš da pišeš, ne treba se stidjeti istine.’ Ja sam se prihvatio samo tog načela. Uvijek sam pisao istinu i mislim da sam u tome uspio.“

Sarajevo kao jedino pravo mjesto

Tokom rata, nakon ranjavanja, Džamonja odlazi u Ameriku, ali se 1998. godine vraća u Sarajevo. Jednom je, u izjavi za lokalnu televiziju, rekao: „Više volim da umrem kao pisac u Sarajevu nego kao kuhar u Americi.“

Tako mu je i bilo. Umro je kao pisac u Sarajevu – čovjek koji možda nije uvijek znao kako da živi, ali je znao gdje pripada.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.