Rezolucija o genocidu u Srebrenici za preživjele žrtve genocida je dio pravde

Prilog: Rijad Ahmetović

Tačno dvije godine prošle su od historijskog usvajanja Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici. Dok regionalna politička scena i dalje bilježi prepucavanja i pokušaje revizije historije, ovaj dokument na globalnom nivou dobija puni smisao. Najbolji dokaz za to stigao je upravo iz Njujorka (New York), gdje su se ove godine na službenom obilježavanju u sjedištu UN-a svjetskim čelnicima direktno obratili preživjeli svjedoci užasa iz jula 1995.

Dvadeset treći maj 2024. ušao je u historiju svjetske diplomatije. Tog dana Generalna skupština UN-a usvojila je Rezoluciju 78/282, proglasivši 11. juli Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Donošenje Rezolucije, koju su inicirale Njemačka i Ruanda uz kosponzorstvo desetak država, pratile su sedmice teških diplomatskih lobiranja i političkih tenzija. Ipak, s 84 glasa „za“, 19 „protiv“ i 68 suzdržanih istina o julu 1995. dobila je globalni institucionalni okvir.

Antje Lenderce (Leendertse), predstavnica Njemačke u UN-u, tada je poručila da Rezolucija o genocidu u Srebrenici nije usmjerena ni protiv koga te da je zajednički cilj izgraditi sistem koji će spriječiti buduće zločine:

„Usvojena rezolucija nije samo simbol sjećanja nego i posvećenosti pravdi, istini i govoru o zločinima u budućnosti. U obilježavanju genocida, o kojem su presudu donijeli međunarodni sudovi, međunarodna zajednica posvećena je principima odgovornosti i borbi protiv nekažnjivosti. U istom duhu Rezolucija šalje jasnu poruku protiv svakog oblika poricanja genocida.“

Šef Kabineta generalnog sekretara UN-a Erl Ratrej (Earl Rattray) ističe da je, uprkos usvajanju rezolucije o genocidu u Srebrenici, stvarnog pomaka malo:

„Moramo se suočiti s teškom realnošću. Nakon Srebrenice svijet je opet rekao 'Nikad više'. No, kao što znamo, govor mržnje je u porastu, a on vodi do diskriminacije, podjela i ekstremizma. Osuđeni ratni zločinci se slave. Ne možemo okrenuti glavu od ovoga. Moramo djelovati jer je opominjanje naša obaveza i time se štiti zajednica.“

Almasa Salihović, glasnogovornica Memorijalnog centra Potočari, ističu važnost rezolucije u borbi protiv zaborava i negiranja genocida:

„Već treću godinu zaredom održavamo i ljetnu međunarodnu školu studije genocida, gdje sedam dana studenti iz 19 zemalja ove godine imaju priliku da osjete sve ono na čemu mi radimo, ali i sve ono na čemu smo radili kako bismo došli do tog studija da danas cijeli svijet govori o genocidu u Srebrenici.“

Za porodice žrtava ovo je bila zakašnjela, ali neophodna moralna satisfakcija – potvrda da svijet neće zaboraviti 8372 ugašena života. Dvije godine nakon usvajanja, refleksije Rezolucije najsnažnije odjekuju upravo tamo gdje je i donesena – u sjedištu Ujedinjenih nacija. Ove godine na službenom obilježavanju u UN-u svijetu su se direktno obratili Emina Sinanović i Hasan Hasanović. Emina, koja je u julu 1995. kao dijete preživjela užase u bazi u Potočarima, i Hasan, koji je preživio „Marš smrti“ i na leđima kilometrima nosio tijelo ubijenog brata, donijeli su živu riječ i lična svjedočenja pred svjetske čelnike.

Ipak, na regionalnom planu političke tenzije ni nakon dvije godine nisu se potpuno smirile. Dok se u pojedinim krugovima i dalje bilježe pokušaji minimiziranja presuda, u učionicama širom svijeta srebrenička tragedija postaje dio zvaničnih programa o prevenciji genocida. Rezolucija nije promijenila svakodnevicu u samoj Srebrenici, ali je postavila neprobojan pravni i historijski bedem pred revizionizam.Trideset jednu godinu nakon pada zaštićene zone UN-a Srebrenica više nije samo lokalna tragedija jedne zemlje. Ona je, kroz glasove preživjelih i odlukom svijeta donesenom prije dvije godine, postala trajna globalna opomena.

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.