Puhovski za FR: strani diplomati koriste izostanak pravog političkog života u BiH

Strani diplomati koriste ono što im je omogućio izostanak pravog političkog života i odlučivanja u Bosni i Hercegovini, a to je da se miješaju u unutrašnje poslove ove zemlje, naročito zbog činjenice da se ni sama Bosna i Hercegovina ne miješa u svoje unutrašnje poslove, kaže politički analitičar Žarko Puhovski u razgovoru za Federalni radio.

Strani diplomati u Bosni i Hercegovini sve češće imaju manir, pomalo neugodan za lokalnu javnost, ali i političare: objave istupe ili kad su otišli već odavno ili nametnu odredbe ili odluke po odlasku. Kako na to gledate?

- „Na to gledam, prije svega, u kontekstu prakse koju su si strani diplomati zadnjih petnaestak godina u Bosni i Hercegovini dopustili, uz veliku podršku svih vodećih političara i političarki u zemlji. To je da oni u javnim istupima, intervjuima, govorima, predavanjima, odozgo, izvana, a opet s nekakvim autoritetom, ocjenjuju situaciju u Bosni i Hercegovini. I onda bi se bošnjačka strana veselila kad bi njih podržali, hrvatska kad bi ona dobila podršku, srpska s treće strane. Svi su tako se pozivali na te diplomate i diplomatkinje kad su im dobro došli, a kad im se ne sviđa što su rekli, onda su im, na neki način, uvodili sumnju, obično frazom miješanja u unutrašnje poslove. Međutim, ne možete se miješati unutarnje poslove Bosne i Hercegovine jer se Bosna i Hercegovina sama ne miješa u svoje unutarnje poslove. To je ono što je tragikomično u svemu. I zato, nažalost, svi ti diplomati koriste ono što im je izostanak političkog, pravog političkog života, pravog odlučivanja (to je bit političkog života) u Bosni i Hercegovini omogućio. Očito je da se (bivši američki ambasador u Bosni i Hercegovini) Michael Murphy naknadno sjetio nekih stvari, da ih je onda (predsjednik SDA Bakir) Izetbegović demantirao, da se na Izetbegovića okomio najveće dio glasova i same bošnjačke zajednice jer je riječ o unutrašnjim sukobima. Ja ne mogu znati, nitko od nas ne može znati što je bilo. Ono što mogu znati je da je, nažalost, situacija takva da je Izetbegović daleko najnesposobniji od svih vodećih političara u Bosni i Hercegovini i to je samo nastavak čitavog niza njegovih pogrešaka, od sitnih nespretnosti do veoma ozbiljnih promašaja, a počeli su s time što je prihvatio sjevernokorejski ili postkomunistski model da naslijedi tatu na funkciji. To je već po sebi skandal.“

Gospodine Puhovski, koji bi mogao biti poriv za takvu objavu, naročito kada se nešto eventualno desilo prije četiri godine? Govorimo o bivšem američkom ambasadoru i navodnom stavu predsjednika SDA.

- „To što se eventualno desilo je isto kao, ne znam, kada je (nekadašnji predsjednik Hrvatske Franjo) Tuđman, navodno, na nekakvoj salveti crtao kartu podjele Bosne. To se sigurno Tuđmanu motalo po glavi, a da li je crtao po salveti – ne znam. No, to su priče za medije na koje ni ozbiljni mediji ne mogu ne reagirati jer onda ispada da skrivaju stvari, pa smo sad ušli u zonu ne samo tračeva već raspravljanja o tome što bi bilo kad bi bilo. Ono što se može kao pozadina, po mojem sudu, pročitati jest očiti zaokret pozicije SAD-a prema Bosni i Hercegovini. Oni su godinama, ovako ili onako, ali u osnovi podržavali većinsku bošnjačku poziciju, a sada su se znatno približili onoj srpskoj poziciji. Pritom ne mislim da prihvaćaju razdiobu, odnosno raspad Bosne i Hercegovine, ali očito smatraju da treba ovoj drugoj strani dati neku podršku, što se u više navrata pokazalo. I to je, ja mislim, jedan od znakova da g. Murphy valjda računa da će imati neku funkciju, neki udio i u novoj administraciji.“

Ima li i zašto međunarodna zajednica dvostruke standarde kad je riječ o Bosni i Hercegovini i nekim drugim državama, poput Srbije (vladavina prava) ili Ukrajini (približavanje Evropskoj uniji)?

- „To da bi se Ukrajina približila EU-u moguće je samo vojno. Ukrajina je sigurno spremna biti članica NATO-a i danas je vjerojatno prva vojna sila u Evropi. Ona deset godina zaostaje za standardima EU-a, od materijalnih, komunikacijskih do vladavine prava, borbe protiv korupcije itd. O tome nema govora. Tu se može raditi na nekim utješnim nagradama, ali nema ozbiljnog pristupa EU-u. Srbija je potpuno u situaciji da su zaleđeni njezini odnosi, a Bosna i Hercegovina stalno je imala privilegije jer su stalno produžavali rokove, čekali da se neka velika trojka u Bosni i Hercegovini nešto dogovori, pa da pošalje neki papir s tri potpisa u Brisel, najmanje pet puta u posljednje dvije godine. Dakle, Bosna i Hercegovina, zahvaljujući potpunom neredu i neradu svojih političkih elita, dovela se u situaciju da je stalno dobivala jednu vrst popusta iz Bruxellesa, jer se ipak htjelo uzeti u obzir sve ono što je prošla. A ako se govori pod navodnim dvostrukim kriterijima, što je, naravno, besmisleno – kriteriji postoje ili ne postoje, nema dvostrukih – ako se govori o povlasticama, onda ih je u ovom dijelu Europe imala samo Bosn i Hercegovina.“

Predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini u zamahu je i možemo sigurno očekivati još ovakvih bombastičnih političkih situacija. Koliko to može utjecati na ishod oktobarskih izbora?

- „Da kažem pomalo cinično, zaista sa simpatijama za državu ili zemlju (vjerojatno je Bosna i Hercegovina više zemlja nego država, jer je poludržava, poluprotektorat): bolje bombastične izjave nego bombe, i to je već nekakav napredak. A, s druge strane, opet sa simpatijama govoreći, bojim se da nikakvih promjena, da ništa neće biti, da ništa neće utjecati na ishode izbora, da će opet biti takva situacija da će izabrati više-manje isto vodstvo iz svake od etničkih skupina koje imaju poziciju konstitutivnih naroda, a poslije će svi gunđati da im se situacija ne sviđa. To je, nažalost, nešto što vidimo već dvadesetak godina.“