Nadbiskup Tomo Vukšić: Nitko od nas ne može riješiti sve probleme, ali svatko može biti znak nade

Kako sačuvati nadu u vremenu straha? Šta religijske zajednice čine i mogu učiniti za narode u BiH? Imamo li državu kakvu zaslužujemo? Gost emisije Plenum bio je monsinjor Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski.

Gostujući u emisiji Plenum uoči Božića, mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup, govorio je o značenju jubilarne godine, stanju društva u Bosni i Hercegovini, međureligijskom dijalogu, identitetima, moralnim vrijednostima, ali i o odgovornosti svakog pojedinca da u složenim okolnostima bude izvor nade.

Podsjetio je da je 2025. godina u Katoličkoj crkvi obilježena kao redovita jubilarna godina, koja se, prema tradiciji, slavi svakih 25 godina i odnosi se na godinu rođenja Isusa Krista te da je bila posvećena temi nade pod geslom „Hodočasnici nade“. „Svaka jubilarna godina ima svoje geslo, moto pod kojim se događa sve ono što se zbiva kroz tu godinu, a za ovu je odlučeno da nada bude osnovna misao. Vjernici su pozvani da to vrijeme provode kao hodočasnici nade“, kazao je nadbiskup.

Prisustvo nade u društvu

Govoreći o tome koliko je nada danas prisutna u društvu, Vukšić naglašava da ne dijeli mišljenje da nade nema. „U vjerničkom životu mi kršćani nadu smatramo jednom od temeljnih vrijednosti koje treba stalno promovirati. No, nada nije važna samo u vjerskom smislu – ona je ljudima prijeko potrebna i u svakodnevnom životu. Ja ne bih kazao da nade nema. Nade ima. Postoji utemeljena nada i postoje mnogi dobri ljudi koji su sami po sebi znakovi nade i primjeri koje treba prepoznati i nasljedovati“, rekao je, dodajući da su znakovi nade posebno potrebni u složenim društvima, „tamo gdje stvari treba popravljati na mnogo mjesta“.

Iako je svjestan brojnih problema, nadbiskup upozorava da niko nije pozvan niti sposoban riješiti sva društvena pitanja. „Nitko od nas nije poslan da razriješi sve ljudske muke i probleme, ali jesmo pozvani i obavezni biti znakovi nade – svojim životom, ponašanjem, govorom i odnosom prema drugim ljudima“, poručio je. Upravo u tim pojedinačnim djelima vidi mogućnost da se dobrota proširi na cijelo društvo.

Suština kršćanske poruke

Govoreći o suštini kršćanske poruke, Vukšić je istakao da je osnovna kršćanska poruka usmjerena prema Bogu, ali prema kršćanskom nauku put do Boga vodi isključivo preko drugog čovjeka. „Put do Boga, prema kršćanskom nauku, isključivo ide preko drugog čovjeka. Poštovanje, služenje, briga za drugoga – to je jedini put do Boga“, rekao je.

Osvrćući se na pitanje udaljavanja ljudi od religije, kazao je da je teško generalizirati. „Ako gledamo samo javno ponašanje, može se steći dojam da postoji udaljavanje od temeljnih vrijednosti. Ali ako pokušamo biti realisti, vidjet ćemo da i danas ima mnogo dobrote i plemenitih ljudi“, rekao je, dodajući da je jedan od znakova nade prepoznati plemenitost te da je važno ne fokusirati se isključivo na negativno.

U tom kontekstu posebno je istakao odgovornost medija. „Jednostavnije je prodati vijest o tragediji nego o nečemu plemenitom i lijepom, ali to ne znači da dobrote nema. Naprotiv, ima je mnogo i valja je isticati“, poručio je.

Dvije vrijednosti svakog društva

Govoreći o božićnoj poruci Katoličke crkve, nadbiskup je naveo da su biskupi ove godine poseban naglasak stavili na dvije vrijednosti koje su važne za svako društvo – ženu i život. „U božićnom događaju u središtu je žena – Marija, majka Isusova – i dijete, novi život“, kazao je, ističući da su te vrijednosti danas ozbiljno ugrožene.

Upozorio je na pojave nasilja nad ženama, uključujući femicid, ali i na ozbiljne demografske probleme u Bosni i Hercegovini. „S jedne strane imamo pojave koje ugrožavaju živote i dostojanstvo žena, a s druge strane problem depopulacije, sve manje rođenja i sve više smrti“, rekao je, naglašavajući da su vrijednost žene i djeteta temelj svakog zdravog društva.

Govoreći o bosanskohercegovačkom društvu, Vukšić je istakao da je riječ o izrazito složenoj zajednici, obilježenoj etničkom, vjerskom i kulturološkom raznolikošću. „Silno je važno ne samo prepoznati različite identitete, nego ih poštivati i stvarati atmosferu u kojoj će se svaki identitet osjećati sigurnim“, poručio je.

Identitet i narativi

Naglasio je da samo „siguran identitet“ može biti otvoren za susret s drugim. „Onaj tko se osjeća siguran u svoje dostojanstvo i prava nema straha od drugoga. To vrijedi i za pojedince i za narode i za vjerske zajednice“, rekao je, ističući želju da se „svi, bilo kao pojedinci ili kao kolektivi, osjećaju sigurni u vlastitim identitetima u Bosni i Hercegovini, jer će to doprinijeti većoj slozi, većoj spremnosti na dijalog i dogovor te, u konačnici, mirnijem životu i ljepšoj budućnosti.“

Govoreći o identitetima i etničkoj pripadnosti u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Vukšić istakao je da su identiteti „prepoznatljivi“, ali i da nisu nepromjenjivi. „Identitet je stvarnost koja je u procesu i ovisi o različitim utjecajima i načinima doživljavanja“, kazao je.

Komentirajući napade i narative, posebno prema muslimanima i Bošnjacima, nadbiskup je jasno poručio da takve pojave nemaju utemeljenje u religiji. „Ni u islamu, ni u kršćanstvu ne postoje temeljni stavovi o progonu drugih. Mržnja i nasilje nisu plod religije, nego ideologija i pojedinaca koji je zloupotrebljavaju“, kazao je.

Kao dugogodišnji zagovornik dijaloga, Vukšić je istakao da dijalog u Bosni i Hercegovini postoji na različitim razinama – od svakodnevnog života do međureligijskih i društvenih struktura. „Život ne bi bio moguć bez dijaloga i povjerenja a kršćanski ideal je živjeti jedni za druge“, rekao je, naglasivši da Međureligijsko vijeće danas ponovo djeluje u punom sastavu i redovno reagira na kršenja ljudskih i vjerskih prava.

„Možemo i moramo pokazivati dobar primjer“, poručio je, uz napomenu da vjerske zajednice nisu pozvane rješavati sva društvena pitanja, ali jesu obavezne dati svoj etički doprinos.

Utjecaj vjerskih zajednica i moralnost

Govoreći o utjecaju vjerskih zajednica, Vukšić je kazao da je snaga tog utjecaja proporcionalna spremnosti ljudi da žive moralna načela. „Načela su snažna sama po sebi, ali stvarni utjecaj ovisi o tome koliko ih ljudi primjenjuju u svakodnevnom životu“, rekao je, dodajući da bi, kada bi vjerski utjecaj bio veći, „živjeli bi više jedni za druge“.

Po pitanju morala, nadbiskup Vukšić naglasio je da on „uopće nije apstraktna kategorija“, već da je riječ o životnoj stvarnosti. Kako je istakao, iako načela mogu djelovati apstraktno, način na koji ih ljudi žive uvijek je vrlo konkretan i lako prepoznatljiv – moralan ili nemoralan.

Kada je riječ o odgoju mladih, nadbiskup Vukšić istakao je da mladi ljudi u velikoj mjeri uče promatrajući ponašanje starijih. „Najčešće se poučava riječima, ali se više uči iz primjera“, kazao je, dodajući da su životni primjeri često snažniji od bilo koje izgovorene poruke.

Božićna poruka: "Solidarnost i dijalog nisu opcija, nego moralna obaveza“

Govoreći o ratovima, zločinima i stradanjima kojima svjedoči savremeni svijet, nadbiskup Vukšić upozorio je da je strah postao gotovo neizbježan dio ljudskog iskustva. „Uteći od straha nisam siguran da je moguće“, kazao je, dodajući da umjerena doza straha može imati i zaštitnu ulogu, ali da strah koji nastaje pred ratovima, genocidima i progonima ljudi prerasta u ozbiljnu društvenu patologiju.

Prema njegovim riječima, takva stradanja ostavljaju duboke i trajne posljedice, ne samo u materijalnom, nego i u ljudskom i moralnom smislu. Podsjetio je i na ratno iskustvo ovih prostora, naglašavajući da tragedije nisu daleka prošlost. „I naši krajevi su to više puta doživjeli“, rekao je, ističući da se bez dijaloga i dogovora ne može pronaći izlaz iz spirale nasilja.

Na kraju razgovora uputio je božićnu poruku svim građanima Bosne i Hercegovine. „Ponajprije želim sretan Božić svim stanovnicima Bosne i Hercegovine. Također, želim sretnu Novu godinu i blagoslovljen svaki dan u nadolazećoj godini. Sretan Božić i svima onima koji će ga proslaviti nešto kasnije, nakon Nove godine. Solidarnost i dijalog nisu opcija, nego moralna obaveza“, poručio je nadbiskup Tomo Vukšić, naglašavajući da su spremnost na razumijevanje i odgovornost prema drugima jedini put ka stabilnijem i pravednijem društvu.

federalna.ba