Porodice u suzama ispratile tabute: 'Bol je danas veća nego ikad'

Tuga, bol i tišina obilježili su ispraćaj najtužnije kolone s posmrtnim ostacima deset žrtava genocida, koja je jutros krenula iz Visokog prema Memorijalnom centru Potočari. Članovi porodica oprostili su se od svojih najmilijih, dok su brojni građani i zvaničnici odali počast ubijenima.

Bol koja ne prolazi

Tišina i suze u Visokom. Posljednji ispraćaj posmrtnih ostataka deset žrtava genocida na put za vječni smiraj. Za porodice teško kao i na rastanku u julu 1995. godine.

Posljednjeg susreta sjeća se i porodica Senada Jusića, najmlađe žrtve koja će ove godine biti ukopana. Bilo mu je tek 20 godina.

„On je brat mog muža. Sin i ja došli smo da ga ispratimo. Kao da je to jučer bilo. Još su mi pred očima posljednji trenuci kada smo se poselamili i rastali. Vjerujte, ništa od tada nije teže nego danas“, kazala je članica porodice ubijenog Senada Jusića Zirafeta Jusić.

Više od tri decenije nakon počinjenog genocida, smiraj će naći brat uz brata, otac pored sina, rođak do rođaka. Najstarija žrtva je Ramo Dautović. Ubijen je u 56. godini.

Sve žrtve su pronađene u grobnicama, sekundarnim i tercijarnim. U tabutima nekompletni posmrtni ostaci.

„Još i danas njihovi zlikovci i ubice mirno šetaju. Sud i Tužilaštvo šute. Primaju plaće do penzije, a nama je najteže upravo ovih dana. Zlikovci već traže oslobađajuće presude. Traže da budu pušteni na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne. Pa kako ih nije sramota“, izjavila je predsjednica Udruženja Žena Podrinje – Bratunac Šuhra Sinanović.

Počast u Sarajevu

Tužna kolona zaustavljena je i u Sarajevu. Veliki broj građana, političkih, vjerskih i međunarodnih zvaničnika ispratio je tabute s poštovanjem i odavanjem počasti. Prvo ispred Predsjedništva, zatim kod spomenika ubijenoj djeci Sarajeva, potom i na Markalama.

Među okupljenima i ovdje porodice žrtava koje su ranije ukopane u Potočarima, ali emocije su iste.

U danima jula tuga je veća, a bol jača i kod onih koji su došli pružiti podršku.

„Izgubila sam unuče, zeta, sestriće, cijelu familiju. Ne mogu ih ni izbrojati“, rekla je Ferida Hasanović.

„Svi su moji. Mi smo duhovno braća i sestre po bolu i tuzi. Svi su naši“, poručio je Adel Šabanović.

„Ispraćam tabute svog naroda. Dio mene ide s njima. Genocid je počinjen nad mojim narodom. To nije odvojeno, to je jedno tkivo“, kazala je Senija Ibišević.

Potraga još traje

Iz godine u godinu sve je manje identificiranih žrtava za ukop. Nema novih grobnica jer oni koji znaju gdje su šute.

Ipak,  porodice se još nadaju da će pronaći barem i jednu kost najmilijih. Zato sa davanjem saglasnosti za ukop čekaju i nekoliko godina.

„U Podrinjskom identifikacionom projektu imamo deset žrtava identificiranih DNK metodom, čiju su identifikaciju potvrdile i porodice. Međutim, porodice se još nisu odlučile za ukop tih posmrtnih ostataka. Također imamo još 36 žrtava identificiranih DNK metodom, ali njihove porodice još nisu pristupile ni zvaničnoj identifikaciji ni davanju saglasnosti za ukop“, pojasnio je član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Suad Hasanović.

U Potočarima će tako nakon višegodišnjeg traganja, deset žrtva naći konačni smiraj. I biti trajni svjedoci genocida počinjenog pred očima cijelog svijeta koji je znao, a nije spriječio.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.