Peulić: Ako izgubimo drumski transport, BiH ostaje bez posljednje snažne transportne grane

Evropska pravila stroga, vlast troma, a prevoznici na ivici strpljenja. Je li rješenje blizu ili od nove godine ulazimo u novu krizu? Kako je isti problem i jednak nemar nadležnih udružio prevoznike iz BiH i regiona? 

Gosti emisije Plenum bili su: Velibor Peulić, Zijad Sinanović, Zoran Andrić i Neđo Mandić.

Peulić: Za deset godina smo na granicama izgubili oko milijardu eura

Velibor Peulić, glavni koordinator Konzorcija logistika Bosne i Hercegovine kaže da su se prevoznici godinama suočavali s problemima prilikom rada u zemljama Evropske unije, posebno zbog pravila prema kojima profesionalni vozači mogu boraviti 90 dana, nakon čega slijedi obavezna pauza od narednih 90 dana.

Govoreći o dosadašnjim pokušajima rješavanja problema, Peulić ističe da je po prvi put postignut jedinstven stav ključnih aktera u Bosni i Hercegovini.

„Konzorcij Logistika BiH uspio je da objedini sve interesne zajednice u BiH. Tu su predstavnici Vanjskotrgovinske komore, Ministarstva komunikacija i transporta i mislim da sada imamo apsolutno zajednički stav oko ovog pitanja.“

Naglašava da problem ne potiče iz BiH, već da ima dugogodišnje korijene u politikama Evropske unije.

„Ovo nije problem koji je nastao u Bosni i Hercegovini. Još 2004. godine Evropska komisija napravila je prvi korak koji nije bio fer prema nama. Umjesto liberalnog transporta uvedena su ograničenja, tako da smo svaku četvrtu vožnju morali vraćati u vlastitu zemlju.“

Peulić smatra da bi ishod bio drugačiji da je region tada nastupao jedinstveno.

„Da je region tada bio jedinstven, do ovoga ne bi došlo.“

Govoreći o aktuelnim naporima, Peulić ističe da su dvije vodeće asocijacije u BiH uspjele objediniti sektor transporta.

„Ponosni smo što smo prvi put uspjeli da objedinimo ovaj sektor od Une do Drine, od Save do mora.“

Ipak, upozorava da konkretnih rješenja još nema i da vrijeme ističe.

„Od 1. decembra pozvali smo prevoznike da donose sopstvene odluke. Ne možemo čekati april, jer će tada već biti kasno.“

Navodi da su posljedice već vidljive na terenu.

„Od početka godine 125 firmi registrovano je u Republici Hrvatskoj. U Sloveniji raspolažemo s oko 2.500 voznih jedinica.“

Prema njegovim riječima, najveći gubitnik u cijelom procesu je Bosna i Hercegovina.

„Pogubno je što kao država nismo uspjeli kod partnera izdejstvovati rješenje prije nove godine.“

Peulić kaže da selidba firmi nije laka ni birokratski ni „patriotski“.

„Jedan dio kapaciteta preselit ćemo u Evropsku uniju, a najveći gubitak bit će za privredu Bosne i Hercegovine.“

Posebno ističe da se seli sektor koji je dosegao kontinuitet.

„U transportu smo prvi put dostigli treću generaciju ljudi koji vode ovaj posao, ali sada jednu od tih generacija moramo preseliti u drugu državu.“

Upozorava na razmjere posljedica.

„Do aprila ćemo preseliti oko 12.000 ljudi, a oko milijardu eura čiste dobiti bit će izmješteno iz BiH.“

Peulić smatra da vlasti još uvijek ne razumiju puni značaj domaćeg transporta.

„Više od 93 posto robnih tokova u BiH odvija se drumskim putem.“

Na kraju poručuje:

„Uništili smo željeznički, poštanski i avio-transport, a sada je ostao još samo drumski. Ako i njega izgubimo, BiH ostaje bez posljednje snažne transportne grane.“

Edin Peulić upozorava da je blokada otvaranja graničnog prelaza Gradiška dodatno nanijela ozbiljnu štetu privredi Bosne i Hercegovine i narušila njen kredibilitet pred Evropskom unijom.

„Za deset godina, zbog čekanja na granicama prema Evropskoj uniji, izgubili smo oko milijardu eura. Evropska unija je zajedno s našim kreditnim sredstvima uložila oko 100 miliona eura u savremene granične prelaze, a onda se pojavi neko ko blokira njihovo otvaranje.“

Ističe da takvi potezi ostavljaju negativan utisak u Briselu.

„Ako neko misli da Evropska komisija ovo nije uzela kao veliki minus za BiH – vara se. Izgubili smo dio kredibiliteta.“

Sinanović: EU je naš ključni trgovinski partner, ali tržište regiona ostaje poluizolovano

Zijad Sinanović, direktor Sektora za transport i komunikacije Vanjskotrgovinske komore BiH, upozorava da problem ograničenja u transportu robe prema Evropskoj uniji nije stvar administrativnih dilema, već nedostatka konkretnih rješenja.

„Ovo nije pitanje problema odlučivanja, nego pitanje kako ga riješiti. Evropska unija je naš najveći i najvažniji trgovinski partner.“

Sinanović ističe da izostaje stvarna podrška Evropske unije integraciji regiona u zajedničko tržište, uprkos deklarativnim opredjeljenjima.

„Zapravo, ne možemo shvatiti da niko iz EU, barem prema načinu na koji se reaguje, ne vidi koliko je važno da se ovaj region, koji deklarativno želi pristupiti Evropskoj uniji, uključi u tržište EU. U ovim očitim segmentima mi te signale ne vidimo.“

Govoreći o konkretnim posljedicama, naglašava da postojeća ograničenja direktno blokiraju trgovinu.

„Jasno je da se kretanje roba ne može odvijati ako postoje ovakva ograničenja. To je potpuno logično.“

Sinanović smatra da problem nije dobio potreban prioritet na mjestima gdje se donose ključne odluke.

„Bilo je izuzetno važno da ta informacija dođe do mjesta odlučivanja i da ovo pitanje dobije određeni prioritet, jer je očito da se na naše dopise odgovaralo tipski, ko zna s kojeg nivoa.“

Dodaje da su regionalne komore godinama ukazivale na problem, ali bez konkretnih rezultata.

„I mi smo dobijali tipske odgovore na dopise koje smo upućivali. Još 2023. godine, zajedno sa svim komorama iz regiona, dobili smo odgovor u kojem je, nakon administrativnih pojašnjenja, tek na kraju dopisa naznačeno da postoji spremnost da se o ovom pitanju razgovara kroz Plan rasta.“

Kako navodi, Bosna i Hercegovina je kasnila u usvajanju ovog plana, za razliku od drugih zemalja regiona.

„Taj plan mi u Bosni i Hercegovini do nedavno nismo usvojili, dok su druge zemlje to ranije učinile. Sada kada imamo Plan rasta, vrijeme je da se stvari ubrzaju.“

Sinanović upozorava da posljedice ne pogađaju samo građane i privredu Zapadnog Balkana, već i samu Evropsku uniju.

„Na kraju krajeva, ispaštat će privreda – ne samo na Balkanu, nego i privreda Evropske unije, naročito u ovim globalnim uslovima trgovine i ukupnih društvenih kretanja.“

Prema njegovim riječima, izolacija regiona nije racionalna ni iz evropske perspektive.

„Ostavljanje najbližeg tržišta u poluizolovanom ili izolovanom stanju sigurno nije korisno ni za samu Evropsku uniju. Pitanje je, međutim, da li EU na ovo gleda iz iste perspektive kao mi.“

Nakon zajedničke inicijative regionalnih komora, uslijedili su dodatni zahtjevi prema domaćim institucijama.

„Nakon inicijative koju su potpisali svi predsjednici komora u regionu, mi smo zatražili od Vijeća ministara da zajedno sa svojim kolegama iz regiona, kao i sa predsjednicima vlada, upute identičan zahtjev prema Evropskoj uniji.“

Sinanović naglašava da privrednici i komore nemaju direktan pristup donosiocima odluka u EU.

„Mi, nažalost, nemamo priliku – ni ja, ni gospodin Mandić, ni gospodin Pavlović, ni gospodin Andrić – da direktno razgovaramo s ljudima koji donose odluke unutar EU. Ne razgovaramo s predsjednicima vlada niti s čelnicima nadležnih ministarstava.“

Ističe da se komunikacija uglavnom odvija na nižim institucionalnim nivoima.

„Uglavnom se radi o ministarstvima sigurnosti ili unutrašnjih poslova u državama članicama.“

Zbog toga se, kako kaže, očekivalo snažnije institucionalno djelovanje država regiona.

„Očekivali smo da će se kroz zajednički zahtjev jasno iznijeti problem koji direktno koči privredu i koji će, ako se ne riješi, imati ozbiljne posljedice po cijeli region.“

Kao jedno od mogućih rješenja vidi koordinisanu diplomatsku akciju.

„Bilo bi idealno da ambasadori svih zemalja regiona, sa istim zahtjevom, zajedno obilaze ministarstva u državama članicama EU i time pojačaju glas regiona.“

Umjesto toga, kaže da su komore ostale prepuštene same sebi.

„Ovako smo ostali praktično usamljeni. Svi mi – i ja, i gospodin Neđo, i gospodin Pavlović, i gospodin Andrić – suočavamo se s istim problemom.“

Na kraju, Sinanović naglašava da su određena pitanja apsolutni prioritet Vanjskotrgovinske komore.

„Za Vanjskotrgovinsku komoru ovo je jedno od dva ključna pitanja i jedan od naših najvećih prioriteta, od kojih nećemo odustati dok se ne riješe.“

Posebno ističe problem boravka i zadržavanja na granicama.

„Prvo je pravilo 90 u 180 dana, koje je postalo apsurdno ograničenje, a drugo su dugotrajna zadržavanja na graničnim prelazima.“

Prema njegovim riječima, rješenje mora uključivati hitne promjene na granicama s EU.

„To podrazumijeva ubrzavanje protoka i redefiniranje graničnih procedura, naročito na granici s Republikom Hrvatskom, odnosno Evropskom unijom, jer tu imamo najviše problema i tu prevoznici trpe najveće gubitke.“

Mandić: Ne tvrdimo da vlasti ne rade, ali ne vidimo rezultate

Predstavnici prevoznika iz Srbije već duže vrijeme upozoravaju na probleme koje imaju zbog birokratskih barijera u Evropskoj uniji, ali, kako tvrde, konkretnih pomaka nema. Neđo Mandić, predsjednik transportne organizacije Pumedtrans Srbije, ističe da su razgovori sa institucijama vođeni intenzivno, ali bez vidljivih rezultata.

„Mi za sada ne vidimo nikakav rezultat, mi ne možemo da tvrdimo da rade ili ne rade. Razgovaramo sa njima, posljednje dvije godine su razgovori bili vrlo intenzivni, upozoravali smo, mi smo pisali, naše udruženje se obraćalo vrlo često Briselu“, rekao je Mandić.

Dodaje da je i negativan odgovor bolji od izostanka bilo kakvog dijaloga.

„Negativan odgovor je dobar odgovor ili odgovor koji nije obrazložen, svejedno što je negativan. Treba postojati dijalog, prije možemo reći da Brisel pokazuje interes za dijalog nego naše vlasti“.

Mandić ističe da ne tvrdi da vlasti ne rade, ali da oni ne vide rezultate.

„Ne tvrdim da ne rade, ali mi prvo ne vidimo rezultate, drugo ne vidimo ni šta rade, i to znači nismo zadovoljni bez obzira što ne možemo nikoga optužiti, možda se nešto i radi ali nama nije poznato.“

Govoreći o odgovorima koje dobijaju iz Brisela, Mandić navodi da se oni uglavnom svode na ista objašnjenja.

„Skoro svi odgovori su skoro identični. Da je to stari ugovor, da njima nije jasno zašto se sada bunimo, nismo se bunili 40 godina, zašto ne riješimo problem tako što ćemo primiti vozače, to su tolike gluposti da ih je teško komentarisati.“

Posebno naglašava problem nedostatka vozača i posljedice koje bi eventualna rješenja mogla imati.

„Svako zna da u Europi nema vozača, ne samo u BiH ili EU, bukvalno ih nema, znači ne možemo povećati broj vozača, ne možemo ih zamijeniti, s druge strane to bi jako utisalo na cijenu koštanja“, navodi Mandić.

Nakon nedavnog sastanka prevoznika iz Bosne i Hercegovine i Srbije u Bijeljini, najavljene su i moguće rigorozne mjere ukoliko se ne pronađe rješenje.

„Mi nećemo vjerovati, dali smo vremena diplomatiji, puno smo uradili, puno smo dali. Konkretno 15. januara, ako do tada ne budemo imali ozbiljne signale da se to riješi na pravi način i u dogledno vrijeme, mi ćemo izići sa našim stavovima.“

Ističe da niko ne želi takav scenario, ali da je i blokada jedna od opcija.

„Nije to nikome drago, nikome nije lako stupati kao u vanrednim okolnostima, blokirati. I to je jedna od opcija. Na koji način, šta ćemo raditi, odluku ćemo donijeti zajednički, takav je dogovor.“

Andrić: Granice s Evropskom unijom su nam donijele nove izazove

Pomoćnik ministra komunikacija i prometa BiH Zoran Andrić istakao je izazov u kojem se našla Bosna i Hercegovina ulaskom Republike Hrvatske u Evropsku uniju.

„Ministarstvo komunikacija i prometa nije resorno ministarstvo za ovo pitanje. Dakle, transport kao transport ima niz nekih objektivnih okolnosti koje jednostavno ovu djelatnost okružuju, na nju djeluju, često negativno, a mi nismo u prilici direktno da postavljamo odgovarajuće uslove. Ovdje se radi o jednoj stvari koja je u suštini i bezbjedonosne prirode. Šengen je napravljen upravo tako da oslobodi granice unutra, da se sva kontrola radi vani“, rekao je Andrić.

Nadalje, usvojena su dva važna zaključka, ističe Andrić:

„Mi smo ulaskom Republike Hrvatske u Evropsku uniju dobili hiljadu kilometara granice sa Evropskom unijom. Jedan ogroman izazov koji je pred nas postavljen u okviru transportne zajednice. U junu i u decembru prije nekoliko dana, usvojena su dva važna zaključka, a na prijedlog Bosne i Hercegovine, to je da Evropska komisija uzima u obzir sve zahtjeve koji su postavljeni po ovom pitanju, da će, oni to kažu, se potruditi da pronađu adekvatno rješenje kad je u pitanju problematika vozača“, kazao je Andrić.

Konkretan zahtjev koji je postavljen jeste da se 'pravilo ne odnosi na profesionalne vozače koji su angažovani u kompanijama u zemljama Zapadnog Balkana, gdje su prethodno ispunjeni svi uslovi koje je Evropska komisija postavila' navodi Andrić ističući kako prevoznici registrovani u Bosni i Hercegovini ispunjavaju sve uslove.

„Vrlo je jednostavno reći šta vozač treba da ispunjava da bi dokazao da je profesionalni vozač. Kad je na teritoriji EU i obavlja profesionalnu djelatnost, pod svim tim teškim okolnostima koji se od njega traže od kompanije, od vozača koji je zaposlen u firmi u BiH traži se poštivanje vrlo striktnih i strogih pravila. Oni ne smiju imati neplaćene poreze, doprinose, moraju koristiti dozvole, imaju niz nekih ograničenja. I pored toga kažete 'još ću vam malo neke dane prebrojati, pa možete nekih pola dana tokom godine, pola ne možete'. Tražimo i jedinstveni smo u tom zahtjevu, smatramo da se vrlo lako može pronaći izuzeće“, rekao je Andrić.

federalna.ba