Pakistan bombardovao centar za rehabilitaciju i ubio 269 Afganistanaca: Porodice žrtava traže istinu

Na hladno i kišovito jutro, 27-godišnja Masooda polako se penje prema groblju na padinama sjeverozapadnog Kabula. U rukama nema cvijeće niti fotografiju. Došla je da pronađe grob svog mlađeg brata Mirwaisa, ubijenog prije dva mjeseca u pakistanskom zračnom napadu na centar za rehabilitaciju ovisnika. Problem je što ne zna gdje je tačno sahranjen.

Pred njom se nalazi masovna grobnica prekrivena sitnim bijelim kamenjem i obilježena grubim sivim granitnim pločama. Tu počivaju posmrtni ostaci dijela od najmanje 269 ljudi poginulih u bombardovanju bolnice za rehabilitaciju „Omid“, prema podacima Ujedinjenih nacija. Međutim, stvarni broj žrtava mogao bi biti znatno veći.

Mnogi stradali, poput njenog 24-godišnjeg brata, nisu mogli biti identifikovani jer su tijela bila raskomadana ili spaljena do neprepoznatljivosti.

„Tijelo mog brata bilo je u komadima. Gotovo ništa nije ostalo od njega“, govori Masooda kroz suze. „Pronašli su samo torzo. Prepoznala sam ga po madežu.“

Najsmrtonosniji napad u savremenoj historiji Afganistana

Napad na centar „Omid“ smatra se najsmrtonosnijim incidentom u Afganistanu u posljednjim decenijama, uključujući i period dvadesetogodišnjeg rata između talibana, NATO snaga i bivše afganistanske republike.

Izvještaj Ujedinjenih nacija objavljen ove sedmice potvrđuje najmanje 269 poginulih, ali ističe da bi broj mogao biti mnogo veći. Organizacije za ljudska prava, uključujući Human Rights Watch, pozvale su na međunarodnu istragu zbog sumnje da se radi o ratnom zločinu.

Sukobi između Pakistana i Afganistana traju mjesecima, a stotine ljudi poginule su uglavnom u pakistanskim zračnim napadima. Islamabad optužuje talibanske vlasti da pružaju utočište militantima koji izvode napade na teritoriji Pakistana, dok Kabul to negira.

Ipak, upravo je razaranje centra za rehabilitaciju izazvalo poseban šok među Afganistancima, naviknutim na decenije rata i nasilja.

Pakistan negira da je gađao civile

Ujedinjene nacije i novinari koji su neposredno nakon napada bili na terenu navode da je pogođena ustanova u kojoj su se liječili civili. Human Rights Watch napad je opisao kao „nezakonit napad i mogući ratni zločin“.

Pakistan odbacuje te optužbe. U saopštenju dostavljenom medijima pakistanske vlasti tvrde da „nijedna bolnica, centar za rehabilitaciju niti civilni objekat nije bio meta“, insistirajući da su gađane „vojne i terorističke infrastrukture“.

Masooda bijesno odbacuje takve tvrdnje.

„Pakistan laže. Vidjela sam svojim očima da to nije bio vojni kamp. Tamo su bili ljudi koji su došli da se izliječe i vrate svojim porodicama“, kaže ona.

Slične izjave dali su članovi porodica više od 30 žrtava s kojima su razgovarali novinari BBC-ja. Među poginulima bili su pacijenti koji su se liječili od ovisnosti, ali i zaposleni u centru.

Centar poznat godinama prije dolaska talibana

Iako se centar „Omid“ nalazio u nekadašnjoj vojnoj bazi Camp Phoenix, koju su koristile američke i NATO snage, objekat je već godinama služio isključivo kao rehabilitaciona ustanova.

Otvoren je 2016. godine, pet godina prije nego što su talibani preuzeli vlast u Afganistanu. O radu centra izvještavali su domaći i strani mediji, a BBC je još 2023. dobio pristup ustanovi kako bi razgovarao s osobama koje se liječe od ovisnosti.

Predstavnica Ureda visokog komesara UN-a za ljudska prava u Afganistanu Fiona Frazer navela je da je centar bio dobro poznat međunarodnim organizacijama.

„Nalazio se svega kilometar od glavnog ureda Ujedinjenih nacija. Naše agencije pomagale su pacijentima tog centra. Lokacija je bila dobro poznata“, rekla je Frazer.

Bombe pogodile objekte pune pacijenata

Prema riječima doktora koji je bio dežuran tokom napada, tri bombe pale su na kompleks 16. marta oko 20:50 po lokalnom vremenu.

Jedna je pogodila hangar u kojem su bili smješteni novoprimljeni pacijenti, dok su druge dvije pogodile kontejnere i drvene objekte u kojima su boravili pacijenti i gdje su se nalazila skladišta hrane i kancelarije zaposlenih.

Posebno razorne posljedice izazvao je požar koji se brzo proširio drvenim objektima.

Izvještaj UN-a navodi da su glavni uzroci smrti bili geleri i teške opekotine, dok mnoga tijela nisu mogla biti identifikovana zbog stepena uništenja.

„Nikada u životu nisam vidio takav horor“, ispričao je doktor koji je želio ostati anoniman. „Hodao sam među mrtvim tijelima tražeći ljude koji su još davali znakove života. Miris spaljenog mesa bio je svuda.“

Dani očajničke potrage za nestalima

Sediq Walizada saznao je za napad telefonskim pozivom rođaka. Njegov brat Mohammad Anwar, otac šestero djece, bio je primljen u centar samo četiri dana ranije zbog ovisnosti o sintetičkoj drogi poznatoj kao „Tablet-K“. Porodica je danima obilazila bolnice i pregledala fotografije ugljenisanih tijela pokušavajući ga pronaći.

„Tijela su bila raskomadana i neprepoznatljiva. Nadali smo se da je možda uspio pobjeći“, kaže Sediq. Tek četvrtog dana porodica je na fotografiji prepoznala dijelove odjeće i oznake koje su ukazivale da je riječ o njegovom bratu.

„Najgore je bilo ne znati da li je živ ili mrtav. A onda smo pronašli njegovo tijelo prepolovljeno. Ipak, imali smo sreću da smo ga pronašli. Neke porodice nikada nisu uspjele identificirati svoje najmilije“, govori drhtavim glasom.

„Droga nije bila izbor nego bijeg od siromaštva“

U domu porodice Walizada i dalje stoji tricikl s kojeg je Mohammad Anwar prodavao flaširanu vodu kako bi prehranio porodicu. Njegov brat kaže da nije postao ovisnik iz zabave. „Okrenuo se drogama zbog nemoći, siromaštva i teškog života“, navodi Sediq.

Slične priče dolaze iz gotovo svih porodica pogođenih tragedijom. Nezaposlenost, siromaštvo i beznađe mnoge su odveli u ovisnost, a centar „Omid“ za njih je predstavljao posljednju nadu za novi početak.

Strah od novog talasa nasilja

Napad je dodatno pogoršao odnose između Kabula i Islamabada, koji su od dolaska talibana na vlast 2021. godine već opterećeni međusobnim optužbama za podršku militantnim grupama. Talibanske vlasti traže međunarodnu istragu i tvrde da je riječ o ratnom zločinu.

„Gađanje nevinih civila predstavlja ratni zločin. Međunarodne organizacije moraju istražiti incident i odgovorne privesti pravdi“, izjavio je zamjenik glasnogovornika talibanske vlade Hamdullah Fitrat.

Pakistan, s druge strane, tvrdi da se s teritorije Afganistana i dalje planiraju teroristički napadi te insistira da su njihove akcije usmjerene protiv militantnih grupa.

Međutim, za porodice žrtava političke izjave znače malo.

„Mi smo potlačen narod. Nemamo moć da uzvratimo“, kaže brat jednog od poginulih. „Preostaje nam samo da se nadamo da će pravda jednog dana stići one koji su ovo učinili.“

federalna.ba