„Ovo moram raditi da bih preživjela": Sudanke izbjeglice sve češće žrtve seksualne eksploatacije

Tekst sadrži uznemirujuće informacije o seksualnom nasilju, eksploataciji i posljedicama rata, kao i osjetljive teme povezane s trudnoćom i pobačajem. Imena su promijenjena radi zaštite identiteta.

Sudanke koje su pobjegle u Egipat kako bi se spasile od rata u svojoj zemlji suočavaju se sa sve većom seksualnom eksploatacijom. The Guardianu su ispričane priče o samohranim majkama koje su prisiljene prodavati svoje tijelo kako bi preživjele i prehranile svoju djecu.

Mnoge od tih žena ranije nisu radile u Sudanu, gdje konzervativne društvene norme nalažu da su muškarci uglavnom odgovorni za finansijsko izdržavanje porodice. Bez razvijenih zanimanja ili profesija, a nakon što su im muževi i drugi članovi porodice poginuli ili nestali, mnoge izbjeglice teško uspijevaju osigurati novac za hranu, zdravstvenu zaštitu i kiriju.

The Guardian je razgovarao s 19 humanitarnih radnika, izbjeglica i zdravstvenih radnika koji kažu da je nedostatak pristupa zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, a ponekad i hrani, doveo do toga da situacija za Sudanke u Egiptu postaje sve očajnija.

Najveća kriza raseljavanja na svijetu

Građanski rat u Sudanu izazvao je najveću krizu raseljavanja na svijetu, prisilivši više od 4,5 miliona ljudi da pobjegne u susjedne zemlje Čad, Južni Sudan, Libiju i Egipat. Situacija u Egiptu, koji je primio najveći broj izbjeglica, također se značajno pogoršala. Procjenjuje se da je granicu prešlo oko 1,5 miliona ljudi.

Hiljade ljudi našle su se zarobljene s malo resursa nakon nedostatka sredstava u UNHCR-u, agenciji UN-a za izbjeglice, te ukidanja USAID-a, čime je uklonjen i dio ionako ograničene pomoći koja je bila dostupna. Budući da ne mogu legalno raditi i žive u siromašnim i često nesigurnim naseljima, žene – koje su među najteže pogođenima ratom – posebno su ranjive.

Mariam, koja vodi grupu za pomoć izbjeglicama u Kairu, kaže da je 90 posto Sudanki u njenom naselju, gdje su kirije niske, bilo izloženo seksualnoj eksploataciji.

„Ženu bez muža, koja ima djecu, ciljaju jer znaju da neće imati dovoljno novca da ih prehrani“, kaže Mariam. „Ona misli da će to učiniti samo jednom kako bi pokrila neposredne troškove, ali bit će prisiljena to raditi svaki put.“

Ni mnoge žene koje imaju supružnike nisu sigurne, jer njihovi muževi rade duge smjene ili odlaze u druge gradove u potrazi za poslom.

Khadiga, koja radi u istoj grupi za pomoć izbjeglicama, kaže: „Poznajem djevojku koju je jedan muškarac iskoristio, a isti muškarac je potom počeo iskorištavati i njenu kćerku. Njen muž se razveo od nje kada je saznao šta se dogodilo.“

Seksualni rad sve više postaje posljednje utočište

Bez regulisanog statusa ili dokaza o fakultetskim diplomama, čak i žene s profesionalnim kvalifikacijama, poput učiteljica i doktorica, teško pronalaze posao.

Većina na kraju radi neformalno u fabrikama, gdje za desetosatni rad zarađuju oko 150 egipatskih funti (oko 5,10 KM), ili kao kućne radnice, gdje često ostaju neplaćene, a seksualni napadi su učestali.

Seksualni rad sve više postaje posljednje utočište za žene koje pokušavaju pronaći izlaz iz krajnjeg siromaštva. „Ove žene su ovdje od početka rata i očajne su“, kaže Alaa, koja radi za organizaciju koja im pomaže.

Nekoliko žena ispričalo je svoja iskustva, pod uslovom da ostanu anonimne.

Prije rata, Maha kaže da je radila kao nadzornica na farmi peradi u Sudanu i živjela, kako opisuje, jednostavnim, ali sretnim životom sa svoje troje djece tinejdžerske dobi, nakon što se razvela od njihovog oca. Zarobile su je paravojne Snage za brzu podršku (RSF), koje su je optužile za saradnju sa sudanskom vojskom.

Maha kaže da su njena djeca u to vrijeme boravila kod njene bivše jetrve. Nakon što je puštena, nije ih mogla pronaći, a u strahu da će ponovo biti pritvorena, pobjegla je u Egipat 2024. godine.

Radila je neformalno u farmaceutskoj fabrici sve do prije četiri mjeseca, kada je u nesreći na radnom mjestu izgubila dva prsta. Pošto je teško pronalazila drugi posao kojim bi plaćala račune, počela se baviti seksualnim radom.

„Ovo radim da bih platila kiriju. Ako ne platim, izbacit će me.“

Noću stoji na ulici i čeka da joj automobili u prolazu daju znak. Za to dobija između 300 i 600 egipatskih funti (oko 10 do 20 KM).

„Ulazim u automobile s nepoznatim ljudima. Ovo moram raditi da bih preživjela.“

Maha ne zna jesu li njena djeca još živa u Sudanu.

„Molim se Bogu da ponovo budem sa svojom djecom. Ali brinem se da mi ih, zato što ovo radim, Bog nikada neće vratiti.“

Žene koje nemaju krov nad glavom su „lake mete“

Sara, samohrana majka koja je pobjegla u Egipat 2023. godine, kaže da je „prisiljena prodavati sebe“ kako bi mogla prehraniti svoje dvije kćerke tinejdžerske dobi, ali da se istovremeno teško uspijeva zaštititi od seksualnog nasilja.

Radnici organizacija koje pomažu izbjeglicama također opisuju kako se neke žene, odmah nakon dolaska u Egipat, namamljuju u seksualni rad ponudama da će im ubrzati proceduru za dobijanje boravišnih dokumenata.

Aisha, humanitarna radnica, kaže da su žene koje nemaju krov nad glavom „lake mete“ te da se često bave seksualnim radom u zamjenu za novac ili hranu.

„Osoba koja joj da obrok reći će joj: 'Mogu ti dati više ako pođeš sa mnom na nekoliko sati.' Ona će otići. Neko ko je tek stigao iz Sudana neće odbiti takvu ponudu“, kaže ona.

Humanitarni radnici kažu da se slučajevi eksploatacije nedovoljno prijavljuju jer su temu seksualnih odnosa izvan braka, čak i kada je riječ o zlostavljanju, okružili strah i sram. Neke žene strahuju da bi ih mogle ubiti vlastite porodice, dok se većina plaši da će postati izopćene iz svoje zajednice.

Mohamed, doktor u jednoj zdravstvenoj organizaciji u Kairu, kaže da svake sedmice liječi najmanje 10 žena koje prijavljuju da su seksualno iskorištavane ili da se bave seksualnim radom. Mnoge mu dolaze trudne i traže prekid trudnoće. Kaže da veliki broj neželjenih trudnoća s kojima se on i njegove kolege susreću ukazuje na razmjere problema.

Trudnoća ženama donosi još jednu gotovo nerješivu situaciju: u Egiptu djeca rođena izvan braka nisu pravno priznata, dok je pobačaj ilegalan. Mohamed kaže da žene koje uspiju pronaći između 3.000 i 4.000 egipatskih funti (između 99 i 132 KM) kupuju tablete misoprostola na paralelnom tržištu – lijeka koji izaziva kontrakcije materice i može dovesti do prekida trudnoće.

Međutim, žene koje nemaju novca često su prisiljene pribjegavati opasnim pokušajima prekida trudnoće kod kuće. Samo prošlog mjeseca, kaže Mohamed, dvije trudnice koje nisu imale novca za kupovinu tableta preminule su nakon što su pokušale izazvati prekid trudnoće na opasan način, vjerujući da će to dovesti do širenja grlića materice i pobačaja.

Mohamed kaže da nedostatak legalne reproduktivne zdravstvene zaštite i visoke cijene lijekova predstavljaju surov dodatni teret ženama koje su već traumatizirane.

„To je iskorištavanje posljedica prethodne eksploatacije“, kaže on.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.