Od zemlje bez velikih uspjeha do svjetske sprinterske sile: Kako je Bocvana osvojila atletiku

Atmosfera na stadionu u Gaboroneu bila je gotovo nestvarna. Hiljade navijača obučenih u svijetloplave boje Bocvane skandirali su dok je Collen Kebinatshipi u posljednjim metrima finala muške štafete 4x400 metara prestigao Južnoafrikanca Zakithija Nenea i donio domaćinima spektakularnu pobjedu na Svjetskim atletskim štafetama, piše The Guardian.

Trenutak je izazvao erupciju emocija na tribinama. Za malu južnoafričku državu sa svega 2,5 miliona stanovnika to nije bila samo sportska pobjeda – bio je to simbol transformacije zemlje koja se posljednjih godina nametnula kao jedna od najuzbudljivijih sprinterskih sila svijeta.

„Ovo znači mnogo za sve nas“, rekao je nakon utrke 22-godišnji Letsile Tebogo, olimpijski šampion na 200 metara iz Pariza 2024. godine, koji je trčao drugu izmjenu za Bocvanu.

„Ne samo za tim, nego i za ljude koji nas godinama podržavaju putem tv ekrana. Sada su mogli uživo osjetiti koliko rada, pritiska i emocija ulažemo za njih.“

Sebastian Coe: Jedna od najboljih atmosfera koje sam ikada doživio

Predsjednik Svjetske atletike Sebastian Coe nije skrivao oduševljenje atmosferom u Gaboroneu. „Ovu atmosferu svrstavam među tri najbolje koje sam ikada doživio u atletici“, rekao je Coe nakon prvenstva.

Prisjetio se pobjede Cathy Freeman na Olimpijskim igrama u Sydneyju i trenutka kada je Mo Farah preuzeo vodstvo u utrci na 10.000 metara u Londonu uz zaglušujuću buku publike.

„Ovo u Bocvani bez problema ulazi među ta tri trenutka“, dodao je.

Zemlja od 2,5 miliona stanovnika osvojila svijet sprinta

Uspon Bocvane u muškom sprintu posljednjih godina bio je nevjerovatno brz. Kada je Letsile Tebogo osvojio olimpijsko zlato na 200 metara u Parizu 2024. godine, to je bilo prvo olimpijsko zlato u historiji Bocvane i tek četvrta medalja koju je ta država ikada osvojila na Olimpijskim igrama.

Iste godine muška štafeta 4x400 metara osvojila je srebro, nakon bronze tri godine ranije. Potom je na Svjetskom prvenstvu u Tokiju prošle godine Collen Kebinatshipi osvojio zlato na 400 metara, dok je štafeta također stigla do svjetskog naslova.

Atletičari su danas u Bocvani nacionalne zvijezde. Njihova lica nalaze se na reklamnim panoima širom zemlje – od reklama za mobilne operatere do mliječnih proizvoda. „Moj život se potpuno promijenio“, rekao je Kebinatshipi na konferenciji za novinare.

Priznao je da danas mora računati na najmanje pola sata dodatnog vremena kada ode u kupovinu, jer gotovo uvijek zastaje zbog fotografisanja s navijačima. „U početku sam bio nervozan jer nisam bio naviknut na toliku pažnju. Danas sam se privikao i to mi je sasvim u redu“, kaže 22-godišnji sprinter.

Tajna uspjeha krije se u školama i domaćim trenerima

Sportski zvaničnici smatraju da ključ uspjeha leži u dugogodišnjem ulaganju u mlade sportiste. Izvršni direktor Atletskog saveza Bocvane Mabua Mabua posebno ističe školske sportske programe. „Gotovo svi mladi atletičari koje danas gledate prošli su kroz taj sistem“, rekao je.

Za razliku od brojnih afričkih reprezentacija koje pripreme organizuju u Evropi ili SAD-u, Bocvana je odlučila razvijati domaću infrastrukturu i vlastite stručnjake. „Sve pripreme obavljamo lokalno. Imamo domaće trenere i domaće uslove rada“, naglašava Mabua.

Program „Re Ba Bona Ha“ otkriva talente još od pete godine

Nacionalna sportska komisija Bocvane vodi programe razvoja talenata u čak 15 sportova. Jedan od najvažnijih projekata je inicijativa „Re Ba Bona Ha“ – što na jeziku setswana znači „Vidimo ih ovdje“.

Program je pokrenut 2002. godine za fudbal, a atletika je uključena šest godina kasnije. Namijenjen je djeci uzrasta od pet do 13 godina, a svake godine stotine djece prolaze kroz treninge atletike.

Pored toga, dva puta godišnje organizuju se kampovi tokom školskih raspusta kako bi se identifikovali najtalentovaniji učenici za osam centara sportske izvrsnosti osnovanih 2011. godine. U tim centrima mladi sportisti treniraju radnim danima i vikendima, a svake godine između 30 i 40 djece bude odabrano za atletski program.

Upozorenje: Sistem koji je stvorio šampione mogao bi se urušiti

Ipak, sportski zvaničnici upozoravaju da budućnost bocvanske atletike nije potpuno sigurna. Školski sportski program suspendovan je 2019. godine zbog spora između vlade i nastavnika, što je izazvalo zabrinutost da bi zemlja mogla izgubiti generacije novih talenata.

„Lanac razvoja talenata više ne funkcioniše kao ranije“, upozorio je Martin Mokgwathi, predsjednik organizacionog odbora Svjetskih atletskih štafeta.

„Rezultati će početi opadati ako se nešto hitno ne promijeni.“

Ženski sport još čeka veliki iskorak

Dok muškarci dominiraju sprintom, ženska atletika u Bocvani još nije dostigla isti nivo uspjeha. Najuspješnija atletičarka trenutno je Oratile Nowe, jedna od najbržih svjetskih trkačica na 800 metara ove sezone. Zvaničnici priznaju da je potrebno više ulaganja u razvoj djevojčica i žena u sportu.

„Moramo proširiti bazu i motivisati više djevojaka da se uključe u atletiku“, rekao je Mokgwathi.

Dodao je da je važno povećati broj žena trenera i sportskih službenica, ali i osigurati sigurnije okruženje za mlade sportistkinje kako bi ostale u sportu.

Legendarni Makwala sada stvara novu generaciju šampiona

Jedan od najvažnijih ljudi u razvoju nove generacije atletičara je Isaac Makwala, bivša zvijezda svjetske atletike. Makwala je ostao upamćen kao prvi čovjek koji je istog dana istrčao 400 metara ispod 44 sekunde i 200 metara ispod 20 sekundi.

Nakon povlačenja 2024. godine osnovao je Atletsku akademiju Isaac Makwala, u kojoj danas trenira oko 50 djece uzrasta od 12 do 16 godina. „Moja kćerka me inspirisala da postanem trener“, rekao je Makwala.

Njegova 14-godišnja kćerka Resego Kelly Makwala već je ove godine postala juniorska prvakinja Bocvane na 400 metara.

„Volim atletiku, posebno kada ostvarim lične rekorde“, kaže mlada sprinterka.

Atletika kao izlaz iz siromaštva

Za mnoge porodice u Bocvani sport predstavlja mnogo više od hobija – vidi se kao prilika za bolju budućnost. Tuduetso Gaboutloeloe, porezna službenica i majka jedne mlade atletičarke, kaže da se nada kako bi njena kćerka kroz sport mogla dobiti stipendiju i izgraditi bolji život.

„Ekonomska situacija je teška i želim da moja kćerka uspije“, rekla je. Njena 13-godišnja kćerka Leloba, koja trči 800 metara i planira okušati se na 400, već sanja olimpijske medalje.

„Zamišljam sebe kako osvajam medalje“, kaže djevojčica. U zemlji koja je prije samo nekoliko godina bila gotovo nepoznata na velikoj atletskoj sceni, takvi snovi danas više ne djeluju nedostižno.

federalna.ba