Od preciznih udara do potpunog haosa: sedam mogućih ishoda američkog napada na Iran

Sjedinjene Američke Države, prema dostupnim informacijama, nalaze se na korak od vojne akcije protiv Irana, koja bi mogla uslijediti već u narednim danima. Iako su potencijalne mete američkog napada uglavnom predvidive – od vojnih objekata do ključnih elemenata iranskog nuklearnog i raketnog programa – ono što ostaje potpuno neizvjesno jeste ishod takve intervencije.

Ako u posljednjem trenutku ne dođe do diplomatskog dogovora s Teheranom, a predsjednik Donald Trump odluči dati zeleno svjetlo za vojni udar, svijet bi se mogao suočiti s nizom scenarija koji nose ozbiljne političke, sigurnosne i ekonomske posljedice, ne samo za Bliski istok već i za globalnu stabilnost. BBC donosi sedam mogućih scenarija koja bi mogla uslijediti nakon napada SAD-a na Iran.

1. Precizni udari i pad režima: optimističan, ali malo vjerovatan scenario

U najoptimističnijem scenariju, američke zračne i pomorske snage izvele bi ograničene, precizne napade usmjerene na vojne baze Iranske revolucionarne garde (IRGC), paravojnu jedinicu Basij, lokacije za lansiranje i skladištenje balističkih projektila te ključne segmente iranskog nuklearnog programa.

Prema ovoj pretpostavci, ionako oslabljeni iranski režim bi se urušio, što bi otvorilo put ka tranziciji vlasti i, dugoročno, uspostavi istinske demokratije u Iranu, omogućavajući toj zemlji da se reintegriše u međunarodnu zajednicu.

Međutim, iskustva Zapada u Iraku i Libiji pokazuju koliko je ovaj scenario nerealan. Iako su vojne intervencije u tim državama dovele do pada autoritarnih režima, nisu rezultirale stabilnim demokratskim poretkom, već godinama nasilja, političkog haosa i humanitarnih kriza. Jedini izuzetak u regiji posljednjih godina je Sirija, koja je 2024. godine srušila režim Bashara al-Assada kroz unutrašnju revoluciju, bez direktne zapadne vojne intervencije, i zasad bilježi relativno stabilniji oporavak.

2. Režim opstaje, ali mijenja svoju politiku

Drugi mogući ishod podsjeća na tzv. „venecuelanski model“. U tom slučaju, snažan i brz američki vojni udar ne bi srušio vlast u Teheranu, ali bi prisilio Islamsku Republiku da ublaži svoju politiku.

To bi značilo smanjenje ili potpuno obustavljanje podrške militantnim grupama širom Bliskog istoka, ograničavanje nuklearnog i balističkog programa te blaži odnos prema unutrašnjim protestima i opoziciji. Iako bi ovaj ishod mogao donijeti određeno olakšanje u regionu, on ne bi zadovoljio veliki broj Iranaca koji već decenijama traže suštinske političke promjene.

Ipak, analitičari smatraju da je i ovaj scenario malo vjerovatan. Iransko rukovodstvo je tokom 47 godina pokazalo izrazitu otpornost i rigidnost, te gotovo potpunu nesposobnost ili nespremnost da promijeni strateški kurs, čak i pod snažnim međunarodnim pritiscima.

3. Pad režima i uspostava vojne vlasti

Mnogi stručnjaci ovaj scenario smatraju najrealnijim. Iako je iranski režim duboko nepopularan među velikim dijelom stanovništva, a svaka nova runda protesta dodatno slabi njegov legitimitet, u zemlji i dalje postoji snažan sigurnosni aparat – svojevrsna „duboka država“ – čiji opstanak zavisi od očuvanja postojećeg sistema.

Dosadašnji protesti nisu uspjeli srušiti vlast prvenstveno zato što nije bilo masovnih prebjega unutar vojske i sigurnosnih struktura, dok su vlasti bile spremne koristiti neograničenu silu i brutalnost kako bi ostale na vlasti.

U slučaju američkog napada i nastalog haosa, moguće je da Iran završi pod čvrstom vojnom upravom, sastavljenom uglavnom od visokih oficira IRGC-a, što bi značilo još autoritarniji i militariziraniji sistem vlasti.

4. Iranska odmazda: napadi na američke baze i saveznike

Iran je jasno poručio da će uzvratiti na svaki američki napad, uz upozorenje da mu je „prst na obaraču“. Iako Teheran nema kapacitete da se direktno suprotstavi američkoj mornarici i ratnom zrakoplovstvu, i dalje raspolaže značajnim arsenalom balističkih projektila i bespilotnih letjelica, od kojih su mnogi skriveni u planinama, podzemnim tunelima i pećinama.

Američke baze u Bahreinu, Kataru i drugim državama Perzijskog zaljeva bile bi potencijalne mete, ali Iran bi mogao napasti i ključnu infrastrukturu zemalja koje smatra saučesnicima u američkom napadu, poput Jordana.

Napad na postrojenja Saudi Aramca 2019. godine, koji je izveden dronovima i projektilima a pripisan iranskim saveznicima, pokazao je koliko su zaljevske države ranjive. Zbog toga su saveznici SAD-a u regionu trenutno izrazito zabrinuti da bi svaki vojni sukob mogao imati razorne posljedice upravo po njih.

5. Miniranje Perzijskog zaljeva i kolaps globalne trgovine

Jedan od dugogodišnjih strahova Zapada jeste mogućnost da Iran postavi pomorske mine u Perzijskom zaljevu, posebno u Hormuškom moreuzu. Ovaj uski morski prolaz između Irana i Omana predstavlja jednu od najvažnijih energetskih arterija svijeta.

Kroz Hormuški moreuz godišnje prolazi oko 20 posto svjetskog izvoza ukapljenog prirodnog gasa (LNG) te između 20 i 25 posto ukupne svjetske nafte i naftnih derivata. Iran je više puta demonstrirao sposobnost brzog postavljanja morskih mina, a takav potez bi imao trenutne posljedice po svjetsku trgovinu, cijene energenata i globalnu ekonomiju.

6. Potapanje američkog ratnog broda: scenario niskih šansi, ali ogromnih posljedica

Jedan od najopasnijih, iako manje vjerovatnih scenarija, jeste direktan napad na američki ratni brod. Američki mornarički oficiri već godinama upozoravaju na mogućnost tzv. „rojnih napada“, u kojima Iran istovremeno lansira veliki broj dronova i brzih torpednih čamaca, s ciljem da preoptereti odbrambene sisteme američkih brodova.

IRGC mornarica, koja je u Zaljevu potisnula regularnu iransku mornaricu, fokusirana je upravo na asimetrično ratovanje i pronalaženje slabosti tehnički nadmoćnijeg neprijatelja – američke Pete flote.

Potapanje američkog ratnog broda i eventualno zarobljavanje članova posade predstavljalo bi ogromno poniženje za SAD. Iako se smatra malo vjerovatnim, historija pokazuje da se takvi incidenti mogu dogoditi – poput napada na razarač USS Cole 2000. godine ili raketiranja USS Starka 1987. godine, u kojima su poginule desetine američkih mornara.

7. Pad režima i potpuni haos

Najmračniji scenario, koji posebno brine zemlje poput Katara i Saudijske Arabije, jeste potpuni raspad države. U takvom raspletu, Iran bi se mogao suočiti s građanskim ratom, sličnim onima u Siriji, Jemenu ili Libiji.

Dodatni rizik predstavlja mogućnost izbijanja etničkih sukoba, jer bi Kurdi, Baludži i druge manjine mogle pokušati osigurati vlastitu autonomiju u uslovima nacionalnog vakuuma moći. S obzirom na to da Iran ima oko 93 miliona stanovnika, kolaps države bi gotovo sigurno izazvao masovnu humanitarnu i izbjegličku krizu.

Iako bi mnoge zemlje Bliskog istoka, a posebno Izrael, pozdravile kraj Islamske Republike – koju Tel Aviv smatra egzistencijalnom prijetnjom zbog njenog nuklearnog programa – gotovo niko ne želi da najveća država regije po broju stanovnika potone u potpuni haos.

Rat bez jasnog kraja

Najveća opasnost u ovom trenutku jeste da predsjednik Trump, nakon što je koncentrisao snažne vojne kapacitete u blizini iranskih granica, procijeni da mora djelovati kako ne bi izgubio politički kredibilitet. Takva odluka mogla bi pokrenuti rat bez jasno definisanog cilja i izlazne strategije, s nepredvidivim i potencijalno katastrofalnim posljedicama po regionalnu i globalnu sigurnost.

federalna.ba