Obilježene 34 godine od sudbonosnih događaja u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu

Prošle su 34 godine od sudbonosnih događaja u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. I dok se 3. maj 1992. smatra jednim od ključnih trenutaka za odbranu Bosne i Hercegovine, tri decenije kasnije svjedočimo podijeljenim obilježavanjima i oprečnim tumačenjima istine. I danas dva obilježavanja na jednom mjestu, ali u različitim terminima. Jedan u organizaciji Zelenih beretki, a drugi u organizaciji Vlade RS-a.

Tri decenije, dva tumačenja i jedna ulica. U Sarajevu je obilježena 34. godišnjica događaja u Dobrovoljačkoj – dana koji mnogi smatraju presudnim za odbranu Bosne i Hercegovine.

Pravni okvir davno je postavio Haški tribunal, utvrdivši da je konvoj JNA tog 3. maja 1992. predstavljao legitimni vojni cilj. Ipak, pred Sudom BiH i dalje se vode postupci protiv Ejupa Ganića i drugih zvaničnika, dok je 2024. počelo suđenje i Kerimu Lučareviću.

U jeku napada na grad i razmjene zarobljenog predsjednika Alije Izetbegovića, ključnu ulogu u samoj ulici odigrao je pokojni general Jovan Divjak. Očevici se i danas sjećaju njegovog glasa koji je nadjačao pucnjavu. Divjak je pokušavao umiriti situaciju i spriječiti veći sukob te je ostao upamćen po čuvenom poviku: „Ne pucaj!“:

Uprkos pokušajima smirivanja, kolona je zaustavljena uz vatreni okršaj, a decenijama nakon toga predmet je političkih manipulacija, posebno o broju stradalih. O tome je svjedočio i tadašnji komandant Druge armijske oblasti JNA Milutin Kukanjac:

“Najviše vrijeđaju izmišljotine o broju ubijenih u Dobrovoljačkoj ulici. Ja vam tvrdim da danas nekom nije u interesu da se zna prava istina. U Dobrovoljačkoj ulici je poginulo šest ljudi.”

Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović u slučaju Dobrovoljačka ističe da se tih dana na ulicama Sarajeva branila nezavisnost države i da bi, bez tadašnjeg otpora, sudbina BiH bila neizvjesna. Poziva na stav Haškog tribunala da je konvoj JNA bio legitiman vojni cilj. Oštro se protivi pokušajima da se kroz sudske procese izjednače agresor i žrtva, smatrajući da se u Dobrovoljačkoj radilo o nužnoj odbrani.

Vahid Alić, predsjednik Udruženja Zelene beretke Stari Grad, podsjeća da je JNA tada već otvoreno bila na strani agresora.

Trideset i četiri godine kasnije, Dobrovoljačka ulica više ne nosi to ime, ali sjećanja na treći maj 1992. ostaju jednako živa i jednako podijeljena. Istina o sudbonosnom danu ostaje urezana u temelje odbrane Sarajeva. Bila je to ulica u kojoj je, uz mnogo sreće i hrabrosti branilaca Sarajeva, sačuvana država.