Nijaz Skenderagić o Raifu Dizdareviću: Govorio je mi, a ne ja - bez zajedništva nema napretka

O Raifu Dizdareviću i naslijeđu koje je ostavio državi i mladima razgovarali smo sa njegovim prijateljem - antifaštistom i potpredsjednikom SABNOR-a BiH, Nijazom Skenderagićem.

Za Dnevnik 2 Federalne televizije Skenderagić je pojasnio radost pri svakom susretu s Raifom Dizdarevićem. Njihovi susreti su bili, kako kaže, česti i uvijek interesantni.

“Uvijek smo imali neke teme za razgovor. Čak kad se desilo da to bude i neko šire društvo i kad sam osjetio umor na njegovom licu, onda on kaže ‘Sačekaj malo, imamo nas dvojica još neke teme da analiziramo’.”

Gubitak za najbliže, ali gubitak i za društvo koje je ostalo bez čovjeka koji je stvarao historiju na ovim prostorima.

“On je pripadnik te jedne epohe koja je njegovom smrću otišla. Epohe ljudi koji su bili prije svega državnici, koji su voljeli svoju zemlju. Epohe Bosanaca i Hercegovaca i ratne i poratne i u kasnoj fazi, da tako kažem, političara i državnika sa kojima smo se ponosili i treba da se ponosimo”, kazao je Skenderagić.

"Mi, a ne ja"

“Kad god sam ga pitao šta je to najvrijednije iz tog perioda što vas je krasilo, što vam je omogućilo da za pet godina nakon onakvog jednog brutalnog Drugog svjetskog rata urade ogromne stvari u razvoju Bosne i Hercegovine - pruga Brčko-Banovići, pruga Šamac-Sarajevo, hidroelektrana u Jablanici, Famos počeo da se diže i niz drugih fabrika - šta je to što vam je omogućilo da postižete takve rezultate? Kaže jedinstvo i želja da uspijemo, želja da pomognemo narodu, želja da uradimo nešto dobro, korisno za sve. Tako da, to je generacija koja je u stvari govorila mi, a ne ja. I on je takav ostao do kraja”, pojasnio je Skenderagić.

Nedostatak vizije kao problem današnjice

Koliko smo danas daleko od jedinstva i iskrene želje za dobrobiti društva, a ne isključivo vlastitih interesa, sagovornik je iskreno odgovorio riječima ‘jako daleko’, opisujući vlastitu, ali i tugu Raifa Dizdarevića kada su govorili o tim temama.

Poređenje urađenog nakon Drugog svjetskog rata i onog neurađenog nakon rata u Bosni i Hercegovini izazivalo je, kako navodi gost, tugu i razočarenje zbog propuštenih prilika i šansi.

“Bio je tužan zbog ovog fašizma, zbog nemoći da mu se suprotstavi, nejedinstva tih političkih faktora, zbog nedostatka vizije - šta je to što bi trebalo u narednih pet ili deset godina da se uradi za dobrobit cijele zajednice. To ga je jako mučilo. Osjećao se nemoćnim. Dok je još bio u prilici, pokušavao je preko svojih međunarodnih prijatelja da utiče, da se pomogne Bosni i Hercegovini na raznim frontovima. Često imam utisak da je imao više razumijevanja i podrške na tom međunarodnom planu nego ovdje kod domaćih političara”, zaključio je.

Poruka za mlade

Na pitanje koja bi to poruka bila za mlade ljude, na koje je Dizdarević posebno obraćao pažnju, iz perspektive prijatelja i čovjeka koji ga je dobro poznavao, Skenderagić je kazao ‘zajedništvo’.

“Zajedništvo je riječ koju je on često spominjao, to zajedništvo, jedinstvo, ravnopravnost. To je bio njegov vokabular. Bez toga, rekao je i stalno je govorio, nema napretka i morate pitati struku, stručne i obrazovane ljude, a ne danas svako sebi uzima za pravo da se u sve razumije. Zato i jesmo u jednom sistemu nazatka, kako je on govorio. Mi nismo išli u napredak, nego smo stalno išli u neki nazadak i posebno zadnjih 15, 20 godina. To je strašno. To ga je boljelo”, kazao je Skenderagić na kraju uz nadu da će doći generacija koja će ličiti na državnike i povesti zemlju na put prosperiteta i napretka.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.