Nekada se 90 posto Liješeve bavilo grnčarstvom, danas ih je tek nekoliko

Grnčarstvo na području Visokog, a posebno u poznatom naselju Liješeva, jedan je od najstarijih tradicionalnih zanata u Bosni i Hercegovini koji je, iako u znatno manjem obimu, opstao do danas. Bavljenje starim zanatima na tradicionalan način mnogima je više hobi nego posao od kojeg mogu živjeti. Ipak, postoje i drugačiji primjeri.

Ohran: Ljubav prema zanatu bila je presudna

Dok stari zanati u našoj zemlji polako izumiru, ručno pravljenje zemljanih posuda od potpunog nestanka u Visokom čuvaju još rijetki entuzijasti. Emir Ohran jedan je od njih. I pored prilike da se bavi drugim poslovima, čak i izvan granica naše zemlje, odlučio je registrovati porodični posao kako bi očuvao stari zanat koji sa sobom nosi dio historije Bosne i Hercegovine.

Nekada je ovaj zanat bio osnov egzistencije mnogih porodica, a danas samo najodvažniji i najuporniji nastavljaju tradiciju.

Jedan od čuvara ovog zanata je porodica Ohran iz visočkog naselja Liješeva. Iako se ovim poslom još bavi svega šest osoba, Emir je najmlađi i jedini registrovani grnčar.

„Prije se ovdje 90 posto stanovništva bavilo grnčarstvom. Danas je to, nažalost, mnogo manji broj. Budućnost nije baš svijetla jer omladina nije zainteresirana za ovaj posao. Ipak, ljudi dolaze i kupuju ove posude jer je zdravo jesti iz njih“, kaže Emir Ohran, grnčar iz Liješeve kod Visokog.

Iako je završio Pravni fakultet, a jedno vrijeme svoju sreću tražio i izvan granica Bosne i Hercegovine, ljubav prema ovom poslu, koji je porodična tradicija, bila je jača.

„Radio sam u Njemačkoj, ali jednostavno mi se nije svidio takav način života. Tamo nema te topline kao u našoj zemlji, pa sam se vratio. Presudila je ljubav prema zanatu“, objašnjava Ohran.

Plastika potisnula tradicionalne posude

Znanje o ovom zanatu u porodici Ohran prenosilo se s koljena na koljeno, a Emirov amidža Džemail jedna je od karika u tom lancu. Pamti vremena kada su njihove posude bile znatno traženije i kada je grnčarstvo bilo važan izvor prihoda za brojne porodice.

„Kasnije su se počeli praviti lonci, peke, tagare i tepsije. Međutim, plastika je s vremenom preuzela ono što smo mi radili“, prisjeća se Džemail Ohran, grnčar iz Liješeve kod Visokog.

Emir je svjestan da bi bez novih generacija ovaj zanat mogao potpuno nestati. Zato želi prenijeti svoje znanje na one koji pokažu interes za tradicionalno grnčarstvo.

„Ostalo je još pet ljudi koji se, osim mene, bave ovim poslom. Većinom su to stariji ljudi, tako da ću se truditi prenijeti znanje na mlađe generacije, na one koji budu zainteresirani“, poručuje Ohran.

Sve manje mladih zainteresiranih za zanat

I pored poticaja za stare zanate s različitih nivoa vlasti, mladih koji bi nastavili ovu tradiciju sve je manje.

O razmjerama problema govori i podatak da se, osim u Liješevi, grnčarstvom na području Zeničko-dobojskog kantona još bavi određeni broj zanatlija u općini Usora. Međutim, ni tamo nema dovoljno zainteresiranih nasljednika koji bi preuzeli znanje i nastavili tradiciju.

„Nažalost, na području našeg kantona, izuzev Liješeve, imamo još određeni broj zanatlija koji se grnčarstvom bave na području općine Usora. Međutim, oni nisu imali kome prenijeti svoje znanje, tako da se bojim da će ovaj zanat uskoro gotovo potpuno izumrijeti“, upozorava Vernes Menzilović, kustos za etnologiju i antropologiju Muzeja grada Zenice.

Zemlja, voda, zrak i vatra dovoljni su ovim vrijednim majstorima da svojim rukama i umijećem i dalje održavaju tradiciju jednog od najstarijih zanata, koji se nalazi na Preliminarnoj listi nematerijalne kulturne baštine Federacije Bosne i Hercegovine.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.