Komentar Sinana Šarića: Neustavni praznik i ustavne činjenice

O diskriminatornom i neustavnom datumu 9. januaru kao danu Republike Srpske komentar našeg urednika Dnevnika Sinana Šarića:

Dejtonska istina

Proslavljen je još jedan - da budemo precizni i formalno-pravno tačni jer smo legalisti - neustavni dan Republike Srpske, bh. entiteta nastalog i priznatog novembra 1995. Lokacija je Dayton, akt Ustav Bosne i Hercegovine, objekt primjene - Republika Bosna i Hercegovina, koja prvom rečenicom u prvom članu upravo tog akta kojim su - bitno je reći - stvoreni entiteti i uz nastavak pravnog i međunarodnog kontinuiteta, Republika Bosna i Hercegovina biva preimenovana u Bosnu i Hercegovinu. Dakle entiteti, samim tim i, da budem jasan i glasan, jer postoje uvredljivi na neizgovaranje njihovih punih imena: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska.

Ako smo se ovdje razumjeli, mislim da ne treba previše zalaziti u krute pravne kategorije tumačenja ustava. Ali uvijek postoji “ali”, i bez želje vrijeđanja ičije inteligencije, ali poruke iz Banjaluke u petak negiraju ovu moju tvrdnju o razumnosti. Bojim se i masovne. Tako da, i opet bez ljutnje, jer ako će nam svima biti lakše, naša civilizacija je dokazala da su oni koji razumiju u ogromnoj manjini u odnosu na one koji su uvjereni da razumiju. Nije ovo moja tvdnja. To je još davno i prelijepo opisao naš srpski genije Radivoje Domanović. Djelo je “Vođa”. Istina, odavno je izbačen iz čitanki, a vrijeme izbacivanja poklapa se upravo negdje s Daytonom.

Kolektivna zabluda

Ali dobro, vratimo se ponavljanju gradiva. Ustav Bosne i Hercegovine je porodio Republiku Srpsku. I tu nastaju muke između želje za civiliziranim slavljenjem onoga što je, kako je rečeno, dato narodu na poklon kao osveta bune nad dahijama. Tu se psuje i pokaže štošta istinsko, a sve zbog toga jer se dođe do tog kobnog Člana šest i Ustavog suda, gdje se Republika Srpska nigdje ne spominje osim njena skupština u imenovanju sudija, dok paragraf završava Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama kao krovni i nadustavni akt. Upravo su to te muke i jadi što tjeraju na psovanje novinara, jer oni koji slijede civilizaciju i konvenciju slijede i Ustavni sud nastao upravo iz tekovina 20. vijeka.

Da ne govorimo da su Robespierre i Evropljani davno taj postulat civilizacije prihvatili. Nasuprot toga je srednjovjekovlje temeljeno na raznim, pa i vlastoimenim zavjetima, običajnim ili kakvim već ne normama poput, recimo, “Zakonika” nastalog polovinom, preciznije - godinu prije polovine 14. vijeka i koji ljude dijeli na pravovjerne i heritke. Baš kao i, vjerovali ili ne, tačnije, htjeli čuti i prihvatiti ili ne, novembra 2025. na Sokocu u sportskoj dvorani. Snimak svi čuli i vidjeli. Uzalud je, nadamo se, galopirajućoj metastazi, napominjati riječi eventualne katarze jednog čovjeka. Riječi čovjeka bez čijeg tumačenja opet ni ta metastaza ne bi postojala, a i sami su ako ne metastaza onda karcinom. O njima drugi put, ali neizbježno je i njih spomenuti jer ga nazivaju ocem necionalizma.

Napuklo ogledalo

Jadni ne razumiju da se radi o 18. vijeku, dok ga drugi, ovi metastazični, nazivaju praocem nacije. Ipak, istini za volju, otac je jedan i jedan je Dobrica, čije su riječ o lažima kao nacionalnom ponosu mnogo bitnije od poruka Domanovića ili upravo ovog čovjeka. Riječ je Dositeju Obradoviću. I kako reče, a kao da je gledao banjalučki Trg Krajine u petak: “Braćo moja, knjiga a ne fanfara, a ne lažnih govora vlastodržaca i njihovih slugu.“

Volio bih da je taj trg u petak bio ono na šta me neodoljivo u romantičnom samoubjeđivanju podsjeća - vašar u Šapcu. Ali nakon što se uštinem, bolno shvatim da to u petak nije bio, “Napuklo ogledalce djevojke za sve“, blijeda i otužna kopija majčice, tačnije, maćehe “Krasnaja kvadrata na djen pobjedi djevjatoga maja“. To je, na žalost ove civilizacije, bio Trg Krajine u petak - za čovjeka koji nije doživio da toj tragikomedij svjedoči, a itekako ju je predskazivao i nemalo zbog tog predskazivanja bio izopštavan bio bi to nastavak, ništa drugo do nastavak njegove rečenice o napuklom ogledalu i djevojci za sve i Krmači koja jede svoj okot.

federalna.ba