Mirko Ilić u Art kvart razgovoru: Prilike nisam dobio, oteo sam ih

Od Bijeljine i Zagreba do New Yorka i stranica najutjecajnijih svjetskih medija i muzeja – gost novog izdanja Art kvart razgovora bio je Mirko Ilić, jedan od najznačajnijih grafičkih dizajnera i vizualnih komunikatora našeg vremena.

Njegov dizajn, počevši od stripa preko ilustracija i naslovnica, rada za najveće svjetske medije do knjiga, pokazuje da je to dizajn koji je i političan, i ličan, i univerzalan. I za njega, on je prelazio okvire dizajna kao profesije i postao način čitanja svijeta.

„Uvijek sam bio zahtjevan prema sebi“, kazao je na početku razgovora Ilić.

Postavljao je sebi visoke kriterije, a isto to tražio i od suradnika – takav je bio ovdje, takav je ostao i kada je otišao vani.

„Često to ponavljam, ali istina je, ja sam otišao da se ne promijenim.“

Različiti stilovi, jedna kreativna scena

U razgovoru je istakao da je važno ostati svoj, zaštititi vlastitu ideju i ne pristajati na kompromise koji udaljavaju od autentičnog rada. Ilić je govorio o periodu kada je radio omote za velike jugoslavenske muzičke grupe i izvođače, te o tome postoji li ono što bi se moglo nazvati jugoslavenskom školom dizajna. Smatra da je scena bila raznolika i podijeljena na različite lokalne stilove.

„Ne, ja mislim da je to bilo veoma fragmentirano, jer drugačiji postoje stilovi u Zagrebu, drugačiji postoji stil u Ljubljani, Sarajevu ili u Beogradu, što je zapravo jako dobro. Vi ne možete izaći iz jednog podneblja i različitih podneblja i svi raditi isto. To bi bilo totalno isforsirano“, kazao je Ilić.

Prisjetio se i nastanka omota za singl grupe Zabranjeno pušenje „Neću biti Nijemac“, koji je, kako je rekao, nastao bez svijesti o tome da će jednog dana postati dio zbirke Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku.

„Ja sam doslovce na nekom kuhinjskom stolu napravio single grupe koja se zove Zabranjeno pušenje, Neću biti Nijemac. I to je sad u kolekciji Mome u New Yorku. Kad sam ja radio to, ja sam radio to zato što su me zamolili, to je trebalo na brzinu napraviti, i ja doslovce nisam znao šta je Moma tada“, rekao je Ilić.

Sloboda stvaranja i zaštita vlastite ideje

Govoreći o slobodi u kreativnom radu, posebno o brojnim naslovnicama i plakatima po kojima je prepoznat, naglasio je da je ona za njega povezana s profesionalnošću i očuvanjem osnovne ideje.

„Sloboda je relativna stvar. Ja sam profesionalac i znam šta mogu i koliko mogu, u većini slučajeva. Meni je najvažnije bilo zaštititi moj rad i osnovnu nekakvu ideju“, kazao je.

Ilić je istakao da mu je važno da ima kontrolu nad vlastitim radom, navodeći primjer saradnje s Jugoslovenskim dramskim pozorištem u Beogradu.

„Moj uvjet je za to bio ja napravim šta hoću - što ne znači da ću napraviti glupost. Ja ponekad vrlo, vrlo puno radim na tome ili promijenim ideju u zadnjih pet minuta i tako dalje, ali ja napravim što napravim, predam im ako im se sviđa izvrsno, ako im se ne sviđa, idu tražiti drugog fotografa. Čak me ne moraju ni platiti“, rekao je.

Mladi, tehnologija i novi izazovi dizajna

Posebno se osvrnuo na odnos prema mladim dizajnerima, poručujući da je važno da znaju kako postoji mogućnost izbora i drugačijih puteva u karijeri.

„Sve što im hoću pokazati je da postoji mogućnost izbora. Ne znači da sam ja upravu. Ne znači da ovo što ja radim, kako ja radim, odgovara svima. Međutim, mislim da znači da mogu vidjeti da vi možete relativno ostati svoj, a imati nekakav relativni uspjeh“, rekao je Ilić.

Govoreći o današnjem vremenu i društvenim mrežama, kazao je da mladi autori moraju biti aktivniji u stvaranju prostora za sebe.

„Vi kažete da oni nemaju naslovne koje sam ja imao. Ja ih nisam dobio. Ja sam ih oteo. Oni trebaju naučiti da stvari treba oteti. Oni su malo, ne svi naravno, malo prepasivni. Mislim da su im ti mali ekrani koji im svijetle u noći jedina svjetla voditelji, ali nisu, ne vode baš predaleko“, poručio je.

Osvrnuo se i na razvoj umjetne inteligencije, poredeći strahove koje ona izaziva sa ranijim pojavama novih tehnologija koje su, prema njegovom mišljenju, mijenjale, ali nisu ugasile ranije forme umjetnosti i komunikacije.

„Vi snimate ovo za televiziju, za koju su tvrdili da će uništiti film, za koju su tvrdili da će uništiti literaturu, i novine i časopise i tako dalje. I sve je ostalo do nekakve određene granice i još uvijek se rade dobri filmovi, još uvijek se rade predivne dokumentarne emisije i tako dalje“, kazao je.

Dizajn, naslijeđe i čuvanje vremena

Govoreći o dizajnerskoj sceni u regiji, Ilić je ocijenio da postoje kvalitetni autori, ali da mnogi priliku pronalaze izvan lokalnih okvira.

„Meni se čini da su u cijelom ovom dijelu svijeta, kad gledate scena, dizajneri puno bolji nego ono što dizajniraju. Mi smo prije amaterski radili nekakve omotnice za ploče nekim vrlo dobrim muzičarima. Sad toga nema baš puno“, rekao je.

Na pitanje o važnosti podrške institucija mladim autorima, Ilić je naglasio da kreativnost ne može opstati bez sistema koji otvara prostor za nove generacije.

„Gdje su te vaše stranke i vlasti koje će dati mladima novac, prostorije i tako dalje, da rade?“, upitao je.

Govoreći o svojoj odluci da dio svoje kolekcije i rada donira institucijama, kazao je da mu je važno sačuvati trag jednog vremena.

„Važno mi je da to bude sačuvano negdje i prezentirano, jer svjedoči o tom jednom vremenu koje je zaista bilo i energično i važno i za razumijevanje i društva, a ne samo umjetnosti tog vremena“, zaključio je Ilić.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.