Memorijalni centar Potočari - ukopano novih deset žrtava genocida

Prilog: Sanela Hodžić

Danas se obilježava 31. godišnjica genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone UN-a" Srebrenica, koji su počinile srpske snage u julu 1995. U Memorijalnom centru Potočari klanjana je kolektivna dženaza i ukopano deset identifikovanih žrtava, ubijenih na području Vlasenice, Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz različitih masovnih grobnica. Riječ je o žrtvama koje su u trenutku smrti imale između 20 i 56 godina. Mnoge porodice na ovaj trenutak čekale su više od tri decenije.

U dolini bijelih nišana, ispunjenoj tišinom, tugom i sjećanjem, vječni smiraj našlo je još deset žrtava genocida. Svaki ovaj mezar svjedoči o jednom prekinutom životu, a svaka porodica nosi priču koja ni nakon toliko godina nije dobila kraj. Alnes Alić ukopao je posmrtne ostatke oca Rame, bez čijeg je zagrljaja rastao od svoje prve godine:

"Imao sam nepunu godinu kada je poginuo. Trebalo mi je stvarno mnogo vremena da donesem odluku o ukopu. Ovo je naš prvi i posljednji susret. Majka ima jednu njegovu sliku koja je ostala kao uspomena na njega. To je sve.“

Almir od svog oca Muriza Barakovića nema nijednu fotografiju. Nema ni uspomena nego samo prazninu, a čekao je cijeli život da ukopa tek tri njegove kosti nađene u tri masovne grobnice:

"Njega se ne sjećam jer sam imao svega sedam mjeseci kad je ubijen. Zaista mi je teško. Čekala se 31 godina da dođe ovaj dan kada ćemo ga ukopati i kada ćemo znati gdje mu je mezar."

I Nusmir Kunić ukopao je svog oca Asima, koga je posljednji put vidio 1993. I on je u mezar spustio samo nekoliko kostiju, nađenih na različitim lokacijama,  što još jednom svjedoči o razmjerima zločina:

„Nema glavu, nema ruke, nogu. Samo nekoliko rebara, stopala i donji dio vilice“, kazao je Kunić.

Nakon tri decenije traganja, neizvjesnosti i boli, i porodica najmlađe žrtve Senada Jusića konačno ima mjesto gdje će mu moći proučiti Fatihu. To mjesto godinama je bilo prazno pored mezara Džemaila Jusića i namijenjeno najmlađem bratu Senadu. Bilo je simbol nade i obećanja koje je Zirafeta Jusić dala njihovoj majci Mehidi:

„Ranije, 2012. godine, pokopan je moj muž, njegov brat, tako da će Senad sada biti ukopan pored njega. Ta bol se ne može opisati", kaže Zirafeta.

Potočari i danas svjedoče da vrijeme ne briše tugu. Suze najmilijih koje dodiruju bijeli mermer ostaju nijemi podsjetnik na najveću tragediju u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ali i trajna opomena. Priča o Srebrenici nije završena jer kosti više od 900 žrtava genocida još nisu nađene:

„Naše analize ukazuju da su ove masovne grobnice koje su ostale vjerovatno najbolje i skrivene i manji broj ili mali broj ljudi za njih zna, a ujedno imaju podršku i politika i institucija da prikrivaju informacije i samim time negiraju zločine koji su počinjeni, zločin genocida. Mi ćemo vrlo brzo, imamo značajna sredstva na računu, vrlo brzo će biti operativna. Pokušat ćemo i na taj način da sve one koji imaju informacije, koje budu relevantne, tim ljudima novčano i nadoknaditi“, kaže član Kolegija Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Suad Hasanović.

Ovog 11. jula na vječni počinak ispraćeno je još deset žrtava: Ramo Alić, Muriz Baraković, Ramo Dautović, Huso Ćerimović, Ahmet Gušter, Senad Jusić, Asim Kunić, Hamed Musić, Nuko Nukić i Muhidin Osmanović. Prije toga u mezarju Memorijalnog centra Potočari smiraj su našle 6772 žrtve genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci njihovih porodica.

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.