Mehović: Talibani kao sigurnosni bumerang za Pakistan

Prema njegovim riječima, odnos koji je započeo kao taktičko savezništvo tokom devedesetih godina danas se pretvara u otvoreno nepovjerenje, uz sve češće političke i sigurnosne sukobe.

- Kada su se sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća Talibani pojavili kao nova sila u ratom razorenom Afganistanu, malo ko je sumnjao da iza njihovog brzog vojnog napredovanja stoji snažna regionalna logistika. Pakistan je tada odigrao ključnu ulogu u nastanku i konsolidaciji talibanskog pokreta. Iz perspektive Islamabada, podrška talibanima bila je dio šire strategije osiguranja „strateške dubine“ prema Indiji, ali i pokušaj stabilizacije zapadne granice kroz instaliranje prijateljskog režima u Kabulu – pojašnjava Mehović u izjavi Feni.

Talibani su formalno preuzeli vlast 1996. godine, uspostavivši Islamski Emirat Afganistan. Tokom tog perioda Pakistan je bio jedna od rijetkih država koje su priznale njihovu vlast. Logistička podrška, obuka i sigurna utočišta u pograničnim područjima, posebno u regijama uz Durandovu liniju, omogućili su Talibanima da prežive i kasnije se reorganiziraju nakon američke intervencije 2001. godine. I tada, dok je međunarodna koalicija pokušavala izgraditi novu afganistansku državu, talibanski lideri su godinama pronalazili zaklon u pakistanskim plemenskim zonama.

Međutim, smatra Mehović, odnos koji je počeo kao strateško partnerstvo postepeno je prerastao u složen i kontradiktoran odnos nepovjerenja. Povratkom talibana na vlast 2021. godine, Islamabad je očekivao zahvalnost i kooperativnost. Umjesto toga, suočio se s jačanjem Tehrik-e-Taliban Pakistan, pakistanske talibanske frakcije koja vodi oružanu pobunu protiv pakistanske države.

- Kabul i Islamabad međusobno se optužuju za pružanje utočišta militantima, a granica između dvije zemlje postala je poprište čestih oružanih incidenata – navodi Mehović.

Ključni spor ostaje Durandova linija, granica povučena još u kolonijalnom periodu koju afganistanske vlasti nikada nisu u potpunosti priznale kao trajnu međunarodnu granicu. Talibanski režim, iako ideološki blizak određenim strukturama u Pakistanu, pokazuje snažan afganistanski nacionalni refleks kada je riječ o teritorijalnim pitanjima. U tom kontekstu, pokušaji Pakistana da ogradi granicu i ograniči kretanje stanovništva izazvali su otpor i sukobe.

- Dodatni sloj napetosti čine sigurnosni i demografski pritisci. Pakistan je decenijama primao milione afganistanskih izbjeglica, ali je posljednjih godina započeo masovne deportacije, što je dodatno pogoršalo odnose. Istovremeno, napadi unutar Pakistana koje vlasti pripisuju militantima sa afganistanske teritorije pojačali su vojni pritisak i povremene prekogranične operacije – tvrdi Mehović.

Ironija situacije je očigledna, naglašava on, država koja je pomogla Talibanima da dođu na vlast sada se suočava s posljedicama vlastite dugogodišnje sigurnosne strategije. Politika oslanjanja na neregularne aktere kao instrument vanjske politike pokazala se kratkoročnom i rizičnom. Talibani danas vode politiku prvenstveno vođenu vlastitim interesima, a ne interesima Pakistana.

Sukob između Pakistana i Afganistana zato nije samo granični spor ili pitanje militantnih grupa. On je rezultat decenija geopolitičkog inženjeringa, ideoloških savezništava i strateških kalkulacija koje su se s vremenom pretvorile u sigurnosni bumerang. U regiji gdje su granice povijesno porozne, a identiteti isprepleteni, svaka destabilizacija ima šire posljedice.

- Danas, umjesto strateške dubine, Pakistan se suočava s dubokom strateškom dilemom, dok Afganistan, pod talibanima, balansira između izolacije i regionalnog nadmetanja – zaključuje Mehović u izjavi Feni.

Fena/federalna.ba