Ko je zaradio, a ko izgubio na najvećem Svjetskom prvenstvu u historiji

Svjetsko prvenstvo 2026. veće je od bilo kojeg turnira održanog prije njega.

Veći broj reprezentacija i utakmica donio je više gledalaca, ali i mnogo više prilika za zaradu. Dok najveće svjetske nogometne zvijezde na terenu stvaraju historijske trenutke, izvan stadiona generiraju se milijarde dolara.

Ipak, ogroman novac koji prati Svjetsko prvenstvo nije ravnomjerno raspoređen. Dok FIFA, televizijske kuće, sponzori i kladioničarske kompanije ostvaruju rekordne prihode, navijači, pojedini hoteli i gradovi domaćini suočavaju se s mnogo složenijom finansijskom slikom, analizira BBC.

FIFA – pobjednik

Iznosi koje Međunarodna nogometna federacija zarađuje od Svjetskog prvenstva gotovo su nezamislivi. FIFA je od turnira u Kataru 2022. godine ostvarila rekordnih 7,6 milijardi dolara, a očekuje se da će prihodi od prvenstva u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku biti još veći.

Posebnu ulogu u tome ima proširenje takmičenja na 48 reprezentacija, što je donijelo veći broj utakmica, gledalaca, televizijskih prijenosa i komercijalnih mogućnosti.

Marion Laboure, viša strateginja u istraživačkom odjelu Deutsche Banke, kaže da je FIFA „bez ikakve sumnje“ najveći finansijski dobitnik turnira. Prema njenim riječima, prihodi svjetske nogometne organizacije u četverogodišnjem ciklusu približavaju se iznosu od 13 milijardi dolara.

FIFA prihoduje od prodaje televizijskih prava, licenci, ugostiteljskih paketa, sponzorskih ugovora i ulaznica.

„FIFA je ušla i na sekundarno tržište putem svoje zvanične platforme za preprodaju ulaznica, uzimajući proviziju od 15 posto i od kupca i od prodavača“, navodi Laboure.

Sličan razvoj događaja može se očekivati i na budućim prvenstvima. FIFA razmatra mogućnost novog proširenja takmičenja, ovaj put na 64 reprezentacije.

Takav format mogao bi omogućiti nastup zemljama poput Kine i Indije, a s njima bi na tržište Svjetskog prvenstva došle i dodatne milijarde potencijalnih gledalaca.

Navijači – gubitnici

Mnogi navijači možda su ostvarili životni san gledajući svoje reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, ali je turnir s finansijskog stanovišta za njih bio izuzetno težak. Ogromni iznosi potrebni samo za kupovinu ulaznica izazvali su brojne kritike, kao i FIFA-ina strategija dinamičkog određivanja cijena, prema kojoj ulaznice poskupljuju kada potražnja raste.

Čak je i američki predsjednik Donald Trump rekao da „ne bi platio“ kada su ga pitali o mogućoj cijeni od 1.000 dolara za ulaznicu za prvu utakmicu reprezentacije SAD-a protiv Paragvaja.

Zvanična cijena pojedinih ulaznica za finale na stadionu MetLife u New Jerseyju dostizala je 32.970 dolara, dok su neke ulaznice na tržištu preprodaje oglašavane za više od dva miliona dolara.

Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino branio je cijene, tvrdeći da su one u skladu s iznosima koji se plaćaju za druge velike sportske događaje u Sjedinjenim Američkim Državama.

Troškovi navijača nisu se završavali kupovinom ulaznice. Dodatni pritisak stvarale su cijene avionskih karata, hrane, smještaja i prijevoza.

Jedan od primjera koji je privukao veliku pažnju javnosti bilo je poskupljenje voznih karata kompanije New Jersey Transit.

Povratna karta za vožnju do stadiona MetLife, koja inače košta 12,90 dolara, tokom prvenstva je prvobitno podignuta na čak 150 dolara za putovanje od približno 30 minuta.

Nakon snažne reakcije javnosti cijene su smanjene, ali su i dalje ostale znatno više nego u uobičajenim okolnostima.

Televizijske kuće i sponzori – pobjednici

Televizijske kuće morale su izdvojiti ogromne iznose kako bi stekle prava na prijenos turnira, ali im rekordna gledanost i interes sponzora istovremeno omogućavaju veliku zaradu od prodaje reklamnog prostora.

FIFA je na ovom Svjetskom prvenstvu uvela pauze za hidrataciju, za koje je Infantino tvrdio da predstavljaju „isključivo sportsko pitanje“ te da ne donose dodatne prihode svjetskoj nogometnoj organizaciji.

Međutim, pauze od 90 sekundi, tokom kojih igrači unose tečnost, otvorile su novi prostor za reklame televizijskim kućama i sponzorima.

To je posebno značajno na američkom tržištu, gdje su gledaoci navikli da se utakmice u domaćim sportovima u velikoj mjeri prilagođavaju reklamnim blokovima.

Fox Sports, koji je, prema izvještajima, platio 485 miliona dolara za televizijska prava u SAD-u, predstavljao je pauze za hidrataciju kao sadržaj koji „sponzorira“ određeni brend.

Prema procjenama stručnjaka, prosječna reklama u trajanju od 30 sekundi tokom Svjetskog prvenstva na Foxu košta između 200.000 i 300.000 dolara.

Tokom utakmica američke reprezentacije i u završnim fazama turnira cijena je dostizala i 750.000 dolara.

Procjenjuje se da bi oglasi prikazani tokom pauza za hidrataciju mogli donijeti oko 250 miliona dolara samo na američkom tržištu, što je podstaklo nagađanja da će ovakve pauze ostati sastavni dio budućih turnira.

„Pauze za hidrataciju predstavljaju čisti reklamni prostor. Bila bih izuzetno iznenađena kada bi nestale. Prošireni format također će ostati jer je obim sada postao poslovni model FIFA-e“, kaže Laboure.

Gledaoci u Velikoj Britaniji, koji utakmice prate na BBC-ju ili ITV-u, uglavnom su bili pošteđeni reklama tokom pauza za hidrataciju.

BBC ne emituje reklame, dok je ITV ograničen pravilima regulatora koja određuju količinu komercijalnog sadržaja u periodu od 60 minuta.

Zvanični sponzori Svjetskog prvenstva plaćaju ogromne iznose kako bi svoje brendove povezali s turnirom, ali istovremeno ostvaruju veliku finansijsku korist od globalne vidljivosti.

Logotipi kompanija poput Adidasa i Coca-Cole mogli su se vidjeti gotovo svuda.

Njemački proizvođač sportske opreme Adidas vodi snažnu tržišnu borbu sa svojim najvećim rivalom Nikeom. Procjenjuje se da je Adidas potrošio oko 50 miliona funti na reklamnu kampanju „Backyard Legends“, u kojoj se pojavljuju Lamine Yamal, Jude Bellingham i Lionel Messi.

Određenu korist ostvarili su čak i nezvanični brendovi čije je prisustvo FIFA pokušavala ograničiti.

Jedan od primjera bio je logotip kompanije Levi’s ispred stadiona Levi’s u San Franciscu, koji je tokom turnira bio prekriven kako bi se smanjila vidljivost brenda koji nije bio među zvaničnim sponzorima.

Takav potez, međutim, dodatno je privukao pažnju javnosti upravo na logo koji se nastojao sakriti.

David Beckham – pobjednik

U glavnoj Adidasovoj reklami pojavljuje se i verzija Sir Davida Beckhama generirana umjetnom inteligencijom, što je možda bilo praktično s obzirom na to koliko je bivši engleski reprezentativac bio prisutan u drugim reklamnim kampanjama tokom prvenstva.

Prvi britanski sportista čije se bogatstvo procjenjuje na više od milijardu funti pojavljivao se u reklamama za kompanije poput Home Depota i Bank of America, pa bi se publici moglo oprostiti ako više nije sigurna koji brend zapravo predstavlja.

Iako je profesionalnu karijeru završio prije više od deset godina, Beckham je i dalje jedno od najprepoznatljivijih lica nogometa u Sjedinjenim Američkim Državama.

Klub Inter Miami, čiji je suvlasnik, procijenjen je na 1,45 milijardi dolara i smatra se najvrednijom franšizom američke profesionalne lige MLS.

Beckham nije uspio osvojiti Svjetsko prvenstvo kao igrač, ali se može tvrditi da je uvjerljivo pobijedio u komercijalnoj utakmici koja se odigrava izvan terena.

Gradovi domaćini – gubitnici

Ukupno 16 gradova u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku ugostilo je veliki broj navijača i turista, čime su kratkoročno profitirali restorani, hoteli i drugi lokalni biznisi.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da su dugoročne ekonomske koristi od organizacije ovako velikog sportskog događaja uglavnom vrlo ograničene.

Škotski navijači možda su, kako su mediji pisali, „popili Boston do posljednje kapi“ i osvojili simpatije stanovnika grada, ali takva potrošnja ne mora nužno ostaviti značajan dugoročni trag na lokalnoj ekonomiji.

FIFA je procijenila da će Svjetsko prvenstvo globalnoj ekonomiji donijeti oko 41 milijardu dolara.

Od toga bi približno 17 milijardi dolara trebalo pripasti ekonomiji Sjedinjenih Američkih Država, uz otvaranje oko 185.000 radnih mjesta, većinom u ugostiteljstvu i sektoru smještaja.

Alexander Budzier, stručnjak za upravljanje na Univerzitetu Oxford i izvršni direktor kompanije Oxford Global Projects, tvrdi da se najavljene dugoročne koristi od velikih sportskih događaja uglavnom ne ostvare.

Prema njegovim riječima, gradovi domaćini često zabilježe čak i pad ukupnog broja posjetilaca jer mnogi turisti koji nisu zainteresirani za turnir izbjegavaju gužve, visoke cijene i saobraćajni haos.

Budzier smatra i da privremeni rast zaposlenosti uglavnom obuhvata slabije plaćene poslove u hotelima, restoranima i sličnim djelatnostima.

„To stvara radna mjesta, ali ne stvara bogatstvo“, kaže on.

Zvanični podaci pokazali su da je zapošljavanje u američkim pubovima, barovima i restoranima poraslo u maju, neposredno prije početka prvenstva, ali je taj rast bio kratkotrajan.

Jedina ekonomska korist koja se, prema Budzieru, može smatrati zaista vrijednom jesu projekti urbane regeneracije.

Kao primjer navodi obnovu londonskog Stratforda i izgradnju stambenih objekata nakon Olimpijskih igara 2012. godine.

Međutim, pošto se Svjetsko prvenstvo 2026. najvećim dijelom održava na postojećim stadionima i koristi već izgrađene hotele, trening-centre i saobraćajnu infrastrukturu, „neće biti ekonomskih koristi od razvoja“.

Hoteli – gubitnici

Očekivana velika potražnja za hotelskim sobama nije se ostvarila, a strukovna udruženja izvijestila su da je broj rezervacija u pojedinim gradovima domaćinima ove godine bio manji nego prethodne.

Udruženje hotela Britanske Kolumbije saopćilo je da konačni podaci još nisu poznati, ali da su rezervacije za juni i juli bile „znatno ispod nivoa iz prethodnih godina“, iako je Vancouver bio domaćin sedam utakmica na kanadskom dijelu turnira.

Iz Udruženja poručuju da veliki turniri „ne donose 40 uzastopnih dana potpuno popunjenih hotela“, nego stvaraju veliku potražnju samo oko određenih termina i utakmica.

Ni u Sjedinjenim Američkim Državama snažna očekivanja uoči prvenstva nisu donijela rezultate kojima su se hotelijeri nadali.

Američko udruženje hotela i smještajnih objekata optužilo je FIFA-u da je za vlastite potrebe unaprijed rezervirala prevelik broj soba i tako stvorila prividnu potražnju.

FIFA je saopćila da ne prepoznaje takve optužbe.

Laboure navodi da se slična situacija dogodila i tokom Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine, kada stvarna potražnja također nije dostigla očekivanja.

„Do aprila je 80 posto američkih hotelskih operatera navelo da broj rezervacija zaostaje za njihovim prvobitnim prognozama. Dvije trećine hotelijera u New Yorku prijavilo je slabiju potražnju od očekivane, dok je u Seattleu to učinilo gotovo 80 posto njih, pri čemu su mnogi turnir opisali kao događaj bez značajnijeg efekta“, kaže ona.

Kladionice – pobjednici

Svjetsko prvenstvo 2026. na putu je da postane najveći kladioničarski događaj svih vremena.

Procjenjuje se da će tokom takmičenja biti uplaćeno oko 50 milijardi dolara, odnosno približno 500 miliona dolara po utakmici. Procjenu je objavila finansijska kompanija Macquarie, koja ima poslovne interese i u industriji igara na sreću.

Glavni razlog za tako veliki rast jeste proširenje broja reprezentacija i utakmica. Na prvenstvu se igra više od 100 mečeva, u poređenju sa 64 utakmice odigrane u Kataru 2022. godine. Kompanija Flutter Entertainment, u čijem su vlasništvu Paddy Power, Betfair i Sky Bet, predviđala je da će ukupna vrijednost uplata biti dvostruko veća nego na prethodnom Svjetskom prvenstvu.

Rast prvenstveno povezuju sa širenjem tržišta u Sjedinjenim Američkim Državama i Brazilu.

Chad Beynon, analitičar u kompaniji Macquarie, kaže da je klađenje uživo u velikoj mjeri potisnulo tradicionalno klađenje prije početka utakmice.

„Sada se sve zasniva na reagiranju na ono što vidite na terenu i stalnom mijenjanju procjene. Ranije biste sjeli, gledali i čekali, ali ste opkladu morali uplatiti prije početka utakmice“, kaže Beynon.

Sportsko klađenje u Sjedinjenim Američkim Državama i dalje je relativno nova industrija.

Do 2018. bilo je legalno samo u Nevadi, saveznoj državi u kojoj se nalazi Las Vegas, ali je presuda Vrhovnog suda otvorila mogućnost da ga legaliziraju i druge savezne države.

Ipak, sportsko klađenje i dalje je zabranjeno u pojedinim velikim državama, među kojima su Kalifornija i Teksas. U tim područjima posebno su popularna tržišta predviđanja, brzo rastuća industrija vrijedna milijarde dolara, naročito privlačna mlađim muškarcima.

Budući da se tržišta predviđanja formalno ne klasificiraju kao klađenje, mogu se koristiti za ulaganje novca na sportske ishode bez obzira na to u kojoj se saveznoj državi korisnik nalazi.

Svjetsko prvenstvo tako potvrđuje da se najveća utakmica ne igra samo na terenu. Dok reprezentacije pokušavaju osvojiti trofej, FIFA, televizijske mreže, sponzori i kladioničarske kompanije vode vlastitu borbu za dio rekordnog finansijskog kolača.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.