Karavdić je, govoreći o temi kojom se knjiga bavi, istakla da je slavenski genitiv pojava bližeg objekta u genitivu, umjesto u akuzativu, iza negiranog glagola (npr. ne znam mu običaja, umjesto običaj; ne čini mu nepravde, umjesto nepravdu), za koju se smatra da je bila dosljedna u praslavenskom jeziku, iz kojeg su je onda ponijeli i svi slavenski jezici, s tim da su je neki sačuvali (slovenski, poljski), neki je čuvaju djelomično, a neki su je izgubili.
- Za bosanski jezik se u literaturi navodilo da je ta pojava fakultativna, ali da se gubi, kao i u hrvatskom i srpskom jeziku. Međutim, podaci s terena pokazali su da je na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, osim na rubnim jugozapadnim i istočnim dijelovima, ne samo prisutna nego i dosljedna u dijalektima, mada se svugdje naporedo javlja i akuzativ. To je i bio razlog za istraživanje pa je knjiga posvećena uvjetima pod kojima se javljaju genitiv, odnosno akuzativ, kao padeži objekta iza glagola u negaciji. Istraživanje je pokazalo da razlozi nisu sintaksičke, nego semantičke prirode, u smislu da se genitivom izražava općenito, a akuzativom konkretno značenje, što znači da slavenski genitiv definitivno više nije obavezan u bosanskom jeziku, ali je značajno više zastupljen nego u susjednim jezicima- katala je u izjavi za Fenu dr. sc. Zenaida Karavdić, naučna saradnica Instituta za jezik.
Istorija bosanskog jezika smatra Karavdić daje zanimnjive perspektive.
- Dok je u ostalim slavenskim jezicima slavenskog genitiva najviše u najstarijim spomenicima, pa se kasnije ili gubi ili čuva, u bosanskim spomenicima situacija je obrnuta. U najstarijim dokumentima – poveljama (12–15. st.) akuzativ prevladava nad genitivom, u krajišničkim pismima (16–18. st.) izjednačeni su, da bi se tek u 20. st. u dijalektima javila prevlast genitiva. Kako se u jezicima ne dešava da neka pojava postoji, nestane, a onda se opet javi, jedini je zaključak da je semantika utjecala na to da akuzativ, kao konkretniji, a konkretnost je potrebna u dokumentima kakvi su povelje i krajišnička pisma, prevlada, dok je slavenski genitiv očito živio u dijalektu sve vrijeme i preživio do danas - pojašnjava Karavdić.
To, smatra ona, svjedoči i da je slavenski genitiv od prvih pisanih spomenika semantički uvjetovan i opcionalan, kao i danas.
Naučna saradnica Instituta za jezik Zenaida Karavdić smatra da je važno napomenuti da se ovi zaključci odnose ne samo na bosanski jezik nego i na cijeli bosanskohercegovački prostor jer nema razlike u pojavi slavenskih genitiva između naroda u BiH.
Politički se to može tumačiti na razne načine, ali dijalektološki je to sasvim očekivano jer je uobičajeno da jedna jezička pojava ima svoj centar i periferiju, a ovo istraživanje pokazuje da je Bosna i Hercegovina u štokavskom dijalekatskom u kontinuumu centar pojave slavenskog genitiva - istakla je u izjavi za Fenu Zenaida Karavdić.
Fena/federana.ba