Kina, parade i disciplina: Zašto je Trump u Pekingu djelovao kao kod kuće
Zašto se čini kao da je Donald Trump u Kini kao kod svoje kuće, pita se na početku svoje analize novinar The Guardiana, David Smith.
Prvi dan samita u Pekingu američki predsjednik Donald Trump proveo je okružen strogo kontroliranom ceremonijom, vojničkom disciplinom i pažljivo režiranim izrazima dobrodošlice, ostavljajući dojam političara kojem takav ambijent nije stran. Nakon susreta s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom kratko je poručio: „Kina je prelijepa“, dok je cijela posjeta protekla bez uobičajenih ispada i provokativnih izjava koje često obilježavaju njegove nastupe u zapadnim demokratijama.
Trump, koji je tokom godina i u Sjedinjenim Američkim Državama pokazivao sklonost autoritarnom načinu vladanja – osporavajući izborne rezultate, napadajući medije i vršeći pritisak na univerzitete – u Pekingu je djelovao gotovo opušteno u sistemu u kojem je koncept snažnog vođe institucionaliziran. Za razliku od posjeta evropskim prijestolnicama, gdje često nastupa agresivno i konfliktno, ovoga puta bio je neuobičajeno odmjeren i discipliniran.
Tokom leta predsjedničkim avionom Air Force One nije razgovarao s novinarima, niti je na društvenim mrežama komentirao sastanak sa Xi Jinpingom, što je za njega rijetkost. Prilikom dolaska u Veliku dvoranu naroda djelovao je čak i pomalo nervozno, popravljajući sako prije nego što ga je konačno zakopčao pred početak ceremonije.
Iako je ranije tvrdio da će ga Xi dočekati „velikim, snažnim zagrljajem“, kineski predsjednik ga je ipak pozdravio toplim rukovanjem. Dok su hodali crvenim tepihom, dvojica lidera slične generacije ostavljala su utisak političara koji se međusobno dobro razumiju.
Trump je očigledno uživao u strogoj i precizno organiziranoj ceremoniji dočeka. Vojni orkestar, počasna garda s puškama i bajonetima, sinkronizirani marš vojnika i plotuni počasne paljbe preko Trga Tiananmen bili su prizor koji se uklapa u njegovu dugogodišnju fascinaciju vojnom paradom i demonstracijom državne moći. Još ranije je govorio s divljenjem o kineskim vojnicima, ističući njihovu disciplinu i uniformiranost.
Posebnu pažnju posvetio je djeci koja su mahala američkim i kineskim zastavicama, uz cvijeće i pažljivo uvježbane osmijehe. Kasnije je izjavio kako su ga upravo oni najviše impresionirali, opisavši ih kao „sretnu i prekrasnu djecu“.
Tokom dvosatnih razgovora između američke i kineske delegacije Trump je Xi Jinpinga obasipao pohvalama, nazivajući ga „velikim liderom“ i poručujući mu da mu je „čast biti njegov prijatelj“. Takav ton podsjetio je na način na koji Trump voli da se njemu obraćaju članovi vlastite administracije tokom sastanaka u Washingtonu.
Ipak, iako je Trump formalno predstavljao najmoćniju svjetsku silu, djelovalo je da glavnu riječ vodi Xi Jinping. Kineski lider kasnije je zauzeo ozbiljniji ton upozorivši na pitanje Tajvana, ističući da bi pogrešno upravljanje tim problemom moglo dovesti do direktnog sukoba dvije države i ugroziti cjelokupne odnose Pekinga i Washingtona.
Trump na takve poruke nije odgovorio konfrontacijom kakvu često koristi prema drugim međunarodnim protivnicima poput Irana. Ignorirao je pitanja novinara o Tajvanu, a tokom državnog banketa ostao je izrazito suzdržan. Čak je, iako ne konzumira alkohol, pristojno otpijao vino dok je Xi nazdravljao saradnji između „velikog preporoda kineske nacije“ i slogana „Učinimo Ameriku ponovno velikom“.
Banket je bio pažljivo osmišljen i gastronomski prilagođen Trumpovim ukusima. Na meniju su se našli jastog u paradajz supi, hrskava goveđa rebra, pekinška patka, sezonsko povrće, sporo kuhani losos u umaku od senfa, pržena peciva sa svinjetinom te deserti poput tiramisua i sladoleda.
Među zvanicama su bili i brojni članovi Trumpovog političkog i poslovnog kruga, uključujući Petea Hegsetha, Stephena Millera, direktora Applea Tima Cooka, čelnika Nvidije Jensena Huanga i vlasnika Tesle Elona Muska, koji je privlačio pažnju neformalnim ponašanjem pred fotografima. Prisutan je bio i Trumpov sin Eric, koji danas vodi porodični biznis, što je dodatno otvorilo pitanja sukoba interesa koja već godinama prate Trumpovu administraciju.
Za razliku od američkog političkog sistema, gdje predsjednik mora trpjeti kritike, medijske napade i mogućnost izbornog poraza, Kina Trumpu predstavlja sliku strogo kontrolirane države u kojoj je vlast koncentrirana u rukama jednog čovjeka. Zemlja koja istovremeno nudi globalne američke brendove poput McDonald’sa, Starbucksa i KFC-a, ali i sistem nadzora zasnovan na tehnologiji prepoznavanja lica i ukidanju ograničenja predsjedničkih mandata.
Trump je još 2024. godine govorio o Xi Jinpingu s neskrivenim divljenjem, navodeći da „željeznom rukom kontrolira 1,4 milijarde ljudi“ i nazivajući ga „briljantnim čovjekom“.
Upravo zbog toga njegova ovogodišnja posjeta Pekingu djeluje znatno skromnije od historijskih američko-kineskih susreta iz prošlosti. Dok su nekada američki predsjednici u razgovorima s kineskim liderima otvarali pitanja demokratije, ljudskih prava i političkih reformi, Trumpova administracija danas se fokusira uglavnom na pragmatične interese – trgovinu, kupovinu Boeingovih aviona i kinesku pomoć u rješavanju međunarodnih kriza, uključujući Iran.
Kada je Richard Nixon 1972. godine posjetio Kinu, taj događaj opisan je kao „sedmica koja je promijenila svijet“. Malo je vjerovatno da će se isto govoriti za Trumpovu posjetu Pekingu 2026. godine. Nekada su ovakvi susreti jasno prikazivali razliku između demokratskog lidera i autoritarnog vladara. Danas, smatraju mnogi analitičari, te razlike djeluju sve manje vidljive.
federalna.ba