Kantonalne vlade u FBiH: USK i BPK najnestabilniji, u pet kantona vlast "izgurala" cijeli mandat
Aktuelni mandat kantonalnih vlasti pokazao je velike razlike u političkoj stabilnosti na ovom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini. Dok u pet kantona, nakon što su formirane postizborne vlade, nije došlo do smjene cijelog kabineta, Unsko-sanski i Bosansko-podrinjski kanton Goražde u istom su periodu imali po četiri sastava vlade, pri čemu do nove promjene u USK dolazi nepuna dva mjeseca prije izbora.
Pregled promjena izvršne vlasti od Općih izbora 2022. do augusta 2026. pokazuje i da sam broj smjena ne daje potpunu sliku.
U nekim kantonima promjena vlade značila je dolazak nove parlamentarne većine i drukčijeg političkog bloka, dok su u drugima vlade formalno padale da bi se nakon nekoliko dana ili sedmica na vlast vratili isti premijer i gotovo isti ministri.
Najizraženija politička nestabilnost zabilježena je upravo u Unsko-sanskom kantonu. U najzapadnijem kantonu u aktuelnom mandatu smijenila su se četiri sastava vlade. Prvu je predvodio Mustafa Ružnić (NES), potom Nijaz Hušić (SDA), zatim se Ružnić vratio na premijersku funkciju, da bi u završnici mandata Vlada ponovo bila smijenjena i za premijera izabran Ibrahim Dizdarić (POMAK), oko čega još traju pravne borbe.
USK je tako tokom jednog izbornog ciklusa tri puta mijenjao cijelu izvršnu vlast. Za razliku od nekih drugih kantona, gdje je politička kriza bila kratkotrajna, promjene skupštinskih većina u USK-u obilježile su gotovo cijeli mandat.
Po broju promjena cijele vlade USK-u može parirati Bosansko-podrinjski kanton, ali je tamo politička nestabilnost bila koncentrirana u izuzutetno kratkom periodu. Vlada Edina Ćulova (Novi početak) bila je relativno stabilna gotovo tri godine, a potom je u jesen 2025. uslijedio niz smjena.
Ćulovu je prvo izglasano nepovjerenje i za premijera je imenovan Senad Čeljo (NiP). Samo tri dana kasnije pala je Čeljina vlada, a Ćulov se vratio na čelo izvršne vlasti. Ni ta vlada nije dugo opstala, već u novembru ponovo joj je izglasano nepovjerenje, nakon čega je Čeljo drugi put imenovan za premijera. BPK je tako u manje od tri sedmice imao tri pada vlade i četiri različita premijerska mandata.
Kada je riječ o Tuzlanskom kantonu, postizbornu Vladu predvodio je Irfan Halilagić (SDA), ali je ona u februaru 2025. izgubila skupštinsku podršku. Formirana je nova vlada na čelu s Edisom Dervišagićem (SDP), kojoj je nakon samo pet dana također izglasano nepovjerenje, prije nego što je uspjela održati prvu sjednicu.
Nakon kratke epizode Dervišagićeve vlade, Halilagić se vratio na funkciju premijera, zajedno s ministrima koji su bili u njegovom prethodnom kabinetu. Vlada TK koju on predvodi ostala je na vlasti do danas.
Tuzlanski kanton je, dakle, imao dvije smjene vlade u nekoliko dana, ali je rezultat političke krize bio povratak strukture vlasti koja je postojala prije nje. To ga razlikuje od USK-a, BPK-a i ZDK-a, gdje su pojedine smjene donijele trajniju promjenu skupštinske većine i političkog sastava izvršne vlasti.
Kanton Sarajevo pokazuje drukčiji obrazac političke nestabilnosti, jer su se mijenjali sastavi Vlade, dok je premijerska pozicija uglavnom ostajala nepromijenjena.
Nihad Uk (Naša stranka) je u oktobru 2023. podnio ostavku kako bi bila provedena rekonstrukcija Vlade nakon promjene parlamentarne većine. Ostavka premijera značila je prestanak mandata cijelog kabineta, ali je proces završen imenovanjem nove vlade koju je ponovo predvodio Uk.
Drugi put Uk je ostavku podnio u februaru ove godine, nakon protesta građana zbog tramvajske nesreće u Sarajevu. Međutim, nova vlada nije imenovana i Uk i ministri nastavljaju obavljati funkcije u tehničkom mandatu.
Sarajevo se zato ne može svrstati među kantone s najvećim promjenama na vrhu izvršne vlasti, jer je Uk ostao premijer tokom gotovo cijelog mandata. Ipak, ne može se govoriti ni o potpunoj institucionalnoj stabilnosti, budući da je mandat Vlade formalno prekidan dva puta, a aktuelni kabinet djeluje u tehničkom mandatu.
Zeničko-dobojski kanton imao je jednu jasnu promjenu vlasti. Vlada koju je nakon izbora predvodila Amra Mehmedić, koju je za novog mandatara vlade predložila Bosanskohercegovačka inicijativa Kasumović Fuad, izgubila je skupštinsku većinu tokom prve godine mandata, nakon čega je smijenjena i formiran je kabinet Nezira Pivića (SDA). Za razliku od situacije u USK-u i BPK-u, ta promjena nije bila uvod u niz novih smjena, jer je Pivić ostao premijer do danas.
Na drugoj strani, najveći kontinuitet izvršne vlasti zabilježen je u Zapadnohercegovačkom, Posavskom i Srednjobosanskom kantonu, gdje nakon formiranja postizbornih vlada nije bilo smjene cijelog kabineta. To je donekle i očekivano, jer u Zapadnohercegovačkom i Posavskom kantonu HDZ BiH ima parlamentarnu većinu i zapravo sam može upravljati političkim procesima.
SBK je, pak, primjer dugogodišnje suradnje SDA i HDZ-a koja nije prekidana uprkos povremenim krizama. Vlade nisu padale ni u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Kantonu 10, ali su u ta dva kantona nove izvršne vlasti formirane znatno kasnije nakon izbora.
Pregled aktuelnog mandata pokazuje da su vlade koje počivaju na sigurnijim skupštinskim većinama uglavnom bile otpornije na političke krize. Nasuprot tome, u kantonima u kojima opstanak većine zavisi od malog broja zastupnika promjena podrške jednog ili nekoliko njih mogla je biti dovoljna da se promijeni cijela izvršna vlast.
Fena/federalna.ba
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.