"Izgubili smo sve": Bijes i očaj stanovnika sicilijanskog gradića koje je nestalo u klizištu

Stanovnici sicilijanskog gradića Niscemi već danima žive na samoj ivici katastrofe – doslovno i metaforički. Oko 25.000 ljudi suočeno je s prizorima koji više podsjećaju na postapokaliptični film nego na svakodnevicu jednog mirnog mediteranskog mjesta. Nakon obilnih padavina koje je 25. januara donio ciklon Harry, ogromno klizište progutalo je cijeli dio grada, ostavljajući za sobom ponor dubok oko 25 metara i dug gotovo četiri kilometra, piše The Guardian.

U samo nekoliko sati nestali su dijelovi ulica, automobili su propali u bezdan, a čitavi urbani blokovi skliznuli su niz padinu u dolinu ispod. Danima kasnije, tlo i dalje puca, asfalt se lomi, a dijelovi ceste i vozila nastavljaju da se urušavaju iz sata u sat, dok se klizište neumoljivo širi.

Evakuacije i grad koji visi u zraku

Do sada je evakuirano više od 1.600 ljudi. Deseci kuća danas vise nad ivicom klizišta, prijeteći da se svakog trenutka sruše. U opasnosti su i dijelovi historijskog centra, uključujući crkve iz 17. stoljeća, čije se kamene strukture nalaze na nestabilnom tlu i mogle bi u svakom trenutku krenuti nizbrdo.

Geolozi i stručnjaci za okoliš upozoravaju da ono što se dogodilo u Niscemiju nije izolovan incident, već još jedan alarmantan znak kako klimatska kriza ubrzano preoblikuje Mediteran, razotkrivajući decenije loših urbanističkih odluka, neplanske gradnje i institucionalne nebrige.

„Sve se dogodilo u nekoliko trenutaka“

Za stanovnike, tragedija je došla bez upozorenja. „Sve se dogodilo u samo nekoliko sekundi“, prisjeća se 70-godišnja Salvatrice Disca, koja je živjela u jednoj od kuća koje su sada unutar takozvane crvene zone, područja označenog kao neposredno ugroženo.

„Nestalo je struje, a nekoliko minuta kasnije policija je pokucala na vrata. Rekli su nam da moramo odmah otići, ostaviti sve i ponijeti samo najnužnije – nekoliko deka i lijekove. Sedmicu dana nismo mogli ni oprati se ni presvući“, govori Disca.

Većina evakuiranih smještena je kod rodbine, dok su stariji i nemoćni premješteni u domove za njegu. Dio stanovnika privremeno boravi u privatnim smještajima i malim hotelima. Izvan crvene zone, vatrogasci su postavili šator u kojem ljudi čekaju da ih spasioci, pod strogim nadzorom, otprate do njihovih domova kako bi pokušali spasiti dragocjenosti – porodične fotografije, dokumente, slike – ono što su u panici morali ostaviti iza sebe.

Posljednji trenuci prije napuštanja zauvijek

Uz odobrenje spasilačkih službi, novinari su ušli u crvenu zonu zajedno s vatrogascima. Među objektima koji će najvjerovatnije biti trajno napušteni nalazi se i poznata pizzeria A Barunissa. Njena vlasnica, 41-godišnja Benedetta Ragusa, ima svega nekoliko minuta da iznese opremu i namještaj.

„Praznimo lokal. Gotovo je. Izgubili smo sve“, kaže tiho, dok gleda kako se tlo ispod zgrade polako kruni.

Prošle sedmice, trospratna stambena zgrada, koja je šest dana visila nad ponorom, konačno se odlomila i srušila niz strmu padinu klizišta. Taj prizor dodatno je učvrstio strah da bi se slični kolapsi mogli ponoviti u bilo kojem trenutku.

Grad je utihnuo. Ulice su prazne, prozori zatvoreni, a Niscemi sve više nalikuje gradu duhova, zaleđenom u trenutku neposredno prije potpune katastrofe.

Biblioteka nad bezdanom i izgubljeno naslijeđe

Na samoj ivici blatnog toka nalazi se i Biblioteca Marsiano, javna biblioteka čiji podrum čuva više od 4.000 rijetkih i historijski vrijednih knjiga. Pisci i kulturni radnici apelirali su na vlasti da pokušaju spasiti fond, uključujući izuzetno rijetka izdanja o sicilijanskoj historiji iz perioda prije 1830. godine.

Ipak, biblioteka se nalazi u takozvanoj crnoj zoni – prostoru koji je toliko nestabilan da je zabranjen ulazak čak i vatrogascima. Sudbina knjiga, baš kao i sudbina stotina stanovnika, ostaje neizvjesna.

Trauma, bijes i pitanje odgovornosti

„Ljudi su duboko traumatizirani“, kaže 38-godišnji Davide Cascio, volonter organizacije Outside, koja pruža pomoć evakuiranima. „Za mnoge ovo nije bio samo dom – unutar tih zidova bio je cijeli njihov život, njihova sjećanja. Postoji mješavina bijesa i očaja, jer znaju da se ova tragedija mogla spriječiti.“

To dodatno pojačava činjenica da se isti dio grada već urušio 1790. godine, kada je klizište prisililo stanovnike četvrti Sante Croci na bijeg. Više od dva stoljeća kasnije, u oktobru 1997. godine, tlo je ponovo popustilo, izazvavši masovne evakuacije. Uprkos toj historiji, mnoge zgrade su kasnije podignute upravo na tim rizičnim lokacijama – od 1950-ih i 1960-ih nadalje, često tik uz kuće iz 17. stoljeća.

„Moja porodica je živjela u toj kući tri generacije“, kaže 61-godišnja učiteljica Sofia Salvo, koja se od klizišta nije mogla vratiti kući. „Renovirali smo je za moju penziju. Moj djed i otac su je legalno izgradili. Sada je nema. I stalno se pitam zašto su vlasti uopće dozvolile gradnju u području za koje se znalo da je rizično. Neko mora odgovarati.“

Istraga i šira slika italijanskog problema

Državno tužilaštvo u Geli, nekoliko kilometara od Niscemija, otvorilo je istragu zbog sumnje na nesavjesno izazivanje katastrofe. „Analiziramo opsežnu dokumentaciju, uključujući snimke koje je dostavila Italijanska svemirska agencija“, izjavio je glavni tužilac Salvatore Vella. „Uslijedit će saslušanja svjedoka. Jedno je sigurno – niko neće biti izuzet od provjere.“

Stručnjaci upozoravaju da se Niscemi uklapa u širi, duboko ukorijenjen problem. Italija je decenijama gradila u područjima izrazite hidrogeološke ranjivosti – uz riječna korita, na nestabilnim padinama, u blizini litica i u zonama sklonim klizištima, poplavama i potresima.

Prema podacima nacionalnog statističkog zavoda Istat, za svakih 100 novih kuća izgrađenih u Italiji, čak 15 nema potrebne dozvole. Organizacija Legambiente navodi da je u posljednjih nešto više od stotinu godina zabilježeno oko 17.000 velikih klizišta na više od 14.000 lokacija, sa gotovo 6.000 smrtnih slučajeva.

Jedna od najsmrtonosnijih tragedija dogodila se 1998. godine u Sarnou, gdje je nakon obilnih kiša klizište odnijelo 160 života. Kasnije je utvrđeno da su mnoge kuće bile ilegalno izgrađene na nestabilnim padinama.

Klimatska kriza kao okidač

„Tokom posljednjih 70 godina, niz loših odluka samo je uvećao razmjere štete“, kaže profesor ekologije i klimatske krize Christian Mulder sa Univerziteta u Cataniji. Prema njegovim riječima, sredstva iz Marshallovog plana nakon Drugog svjetskog rata potaknula su ubrzanu, ali neodgovornu urbanizaciju, posebno na jugu zemlje.

„Ovo nisu obične kiše, već nasilni pljuskovi koji u nekoliko sati istresu količinu vode ravnu cijeloj godini“, upozorava Mulder. „Mediteran je 2025. godine zabilježio jedne od najviših temperatura mora u historiji, što dodatno pojačava ekstremne vremenske pojave poput ciklona Harry.“

Ciklon je, s vjetrovima jačim od 95 kilometara na sat i valovima visokim i do 15 metara, ostavio pustoš širom Sicilije, uništavajući luke, ceste i kuće, uz procijenjenu štetu od oko dvije milijarde eura. Samo tokom 2025. godine, Sicilija je zabilježila 45 ekstremnih vremenskih događaja koji su teško oštetili infrastrukturu.

Čekanje bez odgovora

U Niscemiju se tlo ponovo pokrenulo i na drugom krilu grada. Grad leži na krhkoj glinenoj podlozi, a klizište se nastavlja širiti. Stariji bračni par, koji je deset dana čekao dozvolu da se vrati po nekoliko komada odjeće, zaustavljen je na ulazu u crvenu zonu. Preopasno je, rekli su im vatrogasci.

Vratili su se pognutih glava, a potom tiho zaplakali.

Znaju da će morati čekati još. I znaju, možda najteže od svega, da se kući možda nikada više neće vratiti.

federalna.ba