Hrvatska traži sezonske radnike – interes sve slabiji

Premda zima još traje, ugostitelji i hotelijeri širom Dalmacije marljivo tragaju za sezonskim radnicima. Prema njihovim podacima, potrebno je 65.000 sezonaca, od čega 50.000 stranih. Mnogi od njih ranije su dolazili iz Bosne i Hercegovine i vjerovatno će tako biti i ove godine, ali postoje naznake pada interesa.

Dejan Gladanac je kuhar slastičar iz Sarajeva, s iskustvom rada u hotelima na Jadranu. Govori da postoje prednosti ovakvog angažmana ako se napravi ugovor s firmom koji je ona zakonski obavezna poštivati:

„Mislim, OK su da se sa njima dogovoriš, da je to firma i sve na ugovoru, kako u ugovoru piše, tako ispoštuju. Nisu u hotelima neke plate, uslovi su OK za sezonske radnike. Ako si pri hotelu, imaš svoje neke paviljone gdje su smješteni po sobama, a ako su malo izdvojeni, onda su u privatnom smještaju. Ja sam bio zadovoljan, samo nisam bio zadovoljan, ali to sam i znao unaprijed, da nije neka plata, da nije neka zarada, da ću se vratiti sa nekom zaradom.“

U nepovoljnijem su položaju oni sezonski radnici koji se dogovaraju s privatnikom poslodavcem, navodi naš sagovornik:

„Tu baš nije neka 100 posto 'sigurica' da te ispoštuje vlasnik, da će tako biti, jer pola zna ići na ruke, a pola na račun, a to pola na ruke možda ti i ne da. Smještaj u mnogo slučajeva nije dobar, ali plate budu puno veće.“

U Hrvatskoj nedostaje sezonskih radnika, pa poslodavci s potragom počinju sve ranije. Strani sezonski radnici traže se još od prošlog oktobra da bi im na vrijeme osigurali radne dozvole. Direktor Udruge poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske Bernard Zenzerović kazao je za HRT da je potreba za radnicima velika:

„Treba nam sezonskih radnika i procjena je negdje oko 65 tisuća radnika. Od toga trudimo se zadovoljiti najviše na domaćem tržištu, ali to nije moguće. Očekujemo 15 tisuća sezonaca iz Hrvatske i brojke stranih radnika na nivou lanjske godine, znači, 50 tisuća.“

Jedna od sredina iz koje je veliki dio sezonskih radnika dolazio u Hrvatsku je Hercegovačko-neretvanski kanton, ali kao da je interes opao. Anita Perić, čelnica Sektora za analizu, plan, informiranje i informatiku Kantonalne službe za zapošljavanje, ukazuje da je teško pratiti broj ljudi koji odlaze zbog više faktora. Dodaje da nisu sve osobe tog profila registrirane u evidenciji nezaposlenih osoba. Neki se ni ne prijave da odlaze na sezonski rad ili daju otkaz i odmah odlaze na sezonski rad, bez prijave kao nezaposlena osoba:

„U razdoblju od 1. 3. do 15. 6. 2025, po našoj evidenciji je 61 osoba zasnovala radni odnos u Hrvatskoj. U istom razdoblju 2024. godine taj broj je iznosio 70, a u 2023. 82 osobe. Gledajući ove podatke, vidljiv je pad broja registriranih nezaposlenih osoba koje odlaze na sezonski rad.“

Perić ističe da je 2019. taj broj iznosio 333 za spomenuti period te da su najtraženiji profili oni iz ugostiteljsko-turističkog sektora, trgovine i građevinarstva.

Gladanac navodi da se od uvjeta rada, kada se porede oni u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, izdvajaju finansijski i zakonski aspekt u korist sezonskog rada. Kaže da je njemu taj angažman izgledao kao pola posao – pola odmor, dok su drugi više zaradili, ali se i više iscrpili.

„Kako ko hoće to da prihvati, to je do pojedinca, šta mu se isplati, a šta ne. Što se mene tiče, ako bih opet išao, gledao bih da imam zaseban smještaj, pa onda platu, a možda i odem ponovo ove godine ako nađem nešto povoljno.“